DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 9     <-- 9 -->        PDF

^ 93 -


Pred samim brlogom po tradiciji izaziva se medjed glasno: „6ik medo,
ajde van! na mejdan!" Medjed se koji brže, koji sporije odaziva muraljajuć i
evo ga skokom iz brloga.


Njekako sam jurišeć na prve brloge zaostajao iza g. li ! Ali to više stoga,
što još nevješt nisam pravo razabirao, gdje je brlog.


U ]5 brloga nije nam se odazvao medjed. Ovakov se brlog iza dulje
vike dobro iz vana razmotri, na nutra nabacuje, guralom gura, konaSno zagledava
se na nutra. Kad smo se uvjerili, da je prazan, pogledamo si medjedovu staru
postelju, ležaj od jelovih grana, mahovine i lišća, pak odemo dalje,


G. šumar R. izkusio je, da se medjed brže odazove i iz brloga hrupi.
Medjedica teže izlazi, osobito ako imade mlade dugo šuti i oteže. Za to vodi
psa, pak uztreba li baci ga u brlog; pas osjeti medjeda, od straha zalaje i
bježi iz l)rloga; medjed za psom poskoči i izadje. Dogodice pas i nastrada. —
Ali se znade medjed i dugo pritajiti u brlogu, kako izkusismo. Gosp. R. iztjerao
je najviše medjeda iz pećine; brloži ali u šupljem stablu i u šupljini medju
korenjem. Pače dogodilo se je, da je seljak išao na gorsku svoju livadu, da si
kući dosanjka stog siena; čudno li se je lecnuo, kad mu skoči medjed, koji se
je u stogu zakopao bio.
Idući šumom Ostrožicom upriesmo k jednoj šupljoj jeli, u kojoj gosp. R.
doduše još nije zatekao medjeda, ali nam je jela uz put. Došavši joj blizu do
kakovih 300 koračaja stadosmo, da odahnemo. Tu će g. R. ponuditi svakomu
okladu od 50 for., da u jeli ni sad nema medjeda. Iza šaputanja postade
razgovor i nješto glasniji* Na krlata dobra lovačka kuja propne se na panj do
nas i poeme njuškom po zraku njuškati, čega nerazumj-esmo. Razredismo se,
pak jurišaj prema jeli. Kad mi do jele, jedan drugoga bielo pogledavamo, te
se kamenimo. Uteče nam medjed izpred očiju, a da ga nevidismol Sad g. R.
i svim nam puče medju očima, kuja je medjeda osjetila bila. Zjalo jelino
otvoreno, pred njim na sniegu razprašena prhotina i trulež, što ju je medjed
u jeli nagrebao i nastrugao, te njom zjalo zagradio bio, posve nov trag u sniegu
čudno piše: medjed nas pozdravlja i želi nam sretan put do kuće! Popareni
krenemo u Jasenak, kamo stigosmo već mrakom u 7 ura. Težko bih opisao
našu sjetu i mučaljivost. za večere. Podjosmo i rano spavati. Neznam kad je


g. R. usnuo; ja sam težke muke iza polnoći zadriemao, ali se još jednoć
brecnuo i zagledao u šuplju jelu.
Zaklesmo se onomu lukavcu, da ćemo u buduće tvrdo držati^ da je u
svakoj jami po medjed. Nebude on nas više tako lake ruke prevario.
Znade se, da koji medjed i u zimsko doba obilazi. Biti će da si uznemiren,
traži nov ležaj. Ovom nesgodom uvjerismo se, da medjedov „zimski san" nije
tvrd san, da nije trajan san; medjed će valjda samo snatriti, dobro i na daleko
čuje i njuši. Lako ga je uznemiriti. Za ovim bjeguncem išli su lugari dva dana
i vrlo daleko, dok nov snieg nije zasuo mu trag,


Zahvaliv g^ R. i njegovoj gospodji supruzi na iskrenu i požrtvovnu gosto-
Ijubju, oprostim se s Jasenkom kivan, što on nije dočekao dostojno medjeda,
već pobjegao kao kukavica.