DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 91 — Gosp. V. pl. H. i ja budemo namješteni svaki na svom mjestu ondje, gdje je niedjed prelazio. Ostali lovci pomakoše se dalje uapried,, Stojasmo dosta dugo, dok zaćusmo hajku. Ali putem za nami vikom dolažahu oni, koji su nam prenosili jelo. Zla je navika ljudi, da nemogu šutiti kad bi trebalo; upravo će onda, kad treba najmanje, vikati najviše. Tako se mnogi put pokvari cieli lov. Ja vazda kažem, lovac valja da šumom prolazi šuteć kao u crkvi. Doviknem dakle onim brbljavcem, da ušute i ušutiše. Nebi dugo, na drugoj strani lovačke zasjede puče jedna, puče i druga puška! Kad se ondje skupismo, dovuku crnu medjed´cu srednje veličine. Ubiju g. vlastelinski šumar Hrska, komu toga borme nismo uštili, jer on je već više medjeda ustrielio! Ali i razabrasmo, kako je trag pokazivao, da bi medjedica brupila bila onuda, gdje no g. H. i ja zaposjedosmo, bilo je dakle jasno, da su ju svojom vikom odbili oni, koji su jelo prenosili. . Svatko si može misliti, kako je pri duši bilo g. H. i meni! Ja sam si svega onoga dana razbijao glavu, kako bi se zauzlavali brbljavi jezici. Bijaše dakle slavati lovački dan, proslavljen za večernjim stolom u ugodnu razgovoru i kazivanju raznih lovačkih zgoda i nezgoda ali bez latinštiae. Treći dan odmarasmo u malu lovu, u kom je jedna lija dolijala. Sreća ju namjerila meni. Ona tri medjeda od prvoga dana vazda nam se vrzahu po glavi i u snu i-na javi. Bijasmo tri gosta, koji neubismo medjeda, samo sam ja bio sretan iz daleka vidjeti ga. Sva trojica izgorismo od želje Domaćin razlaže, da je kod Lipovavrha već zaglavilo medjeda i scieni, da onaj kraj medjedu prija. Za to odredjuje, da se četvrtoga dana opet potjeraju iste one strane. Meni ali trebalo je otići. Udesismo tako, da u jutro ranije pođjemo, jedan pogon učinimo ; onda ću ja prečim putem spustiti se na cestu, gdje će me čekati kola, pak ću još dospjeti u Vrbovsko na željeznički vlak. Tako i bude. Potjerana je jutrom ista strana, koja i prvoga dana; ali niedjedi nebijahu u tom prvom pogonu. Zahvaliv se do i aćini, te preporučiv se njemu i ostalim lovcem, odoh. Oni su ostali, pa dalje lovili. Sutra dan stiže mi iz Severina list od g. H. Jedva vjerujem očima. — Iza moga odiazka iztjerana su u bližem pogonu sva tri medjeda. Dva dodjoše na g. H. i ovaj — vješt lovac — ustrieli obadva! Živio! Trećega najvećega drugi jedan domaći lovac promaši; a to bijaše onaj moj prvi nesuđjeni. Netreba mi kazati, koliko sam žalio, da me ondje nebijaše. Ovoga puta dakle pala su u Severinu tri medjeda. Ja sam se tješio „poslovicom: strpljen, spašen; pak sam se samo utvrdio u odluci: tražit ću medjeda, dokle ga nenadjem. Kako su se na ovoj drugoj severinskoj hajci oko mene m:djcdi vrzaii, tvrdo sam se nadao, da ću se s njim bilo gdje bilo kad sastati. |