DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 90 — se već ničemu nenadaš, kad al eto medjeda! Valja ti dakle vazda oštro paziti. — Ja dakle pa^im što bolje, fe daljine po malo već ćujem hajku, oaa sve to bliže dolari; oglednem se na sve strane; ^a još veću sigurnost razklopim pužku i uvjeriti ću se, da je valjano nabijena. Kad tamo, moja puška prazna! Bio sam na mnogoj hajci, takova što nije mi se još dogodilo. Kazujuć moj lov na međjede priznajem i ovu nepriliku, da istina bude podpunija. Ovaj put dakle razidjosmo se, a da medjeda nevidjesmo. Do sretnijega vidjenja! Iza nekoga vremena iste one jeseni opet bijaše potjera i padoše, mislim, dva medjeda. Žalibože nije me tamo bilo. Ali jesenas trebalo je, da bude življe i veselije za goste, koji medjeda nevidješe ili neubiše. Vrli domaćin na sve strane odredjuje i nakreće, kako bi se lovačka sreća ovakova gostu nasmijala. Prispjevši odredjenoga dana oko osme ure jutrom u Severin, doznam, da su gospoda lovci već otišli u goru kod Lipovavrha. Poklonim se domaćici, uzmem pušku i strieiivo te pobrzam u goru, praćen domaćim slugom. Zatekao sam lovce već poredane duž kolnika i ostanem na prikrajku. Dalje mene postavi se moj pratioc, držeć mi kožunac Bližila se je hajka, kad na daljini od prilike 400 koracaja opazim, gdje nješto po sniegu nizbrdice preskakuje i pričini mi se u prvi mah´ da je hajkač. Ali po daljem poskoku razpoznam, da skače medjed! Srce mi življe zakuca i kako medjed bijaše preda mnom malko ob desnu, ja se pripravim, mogao bi na mene. Na jednoč moj pratioc 50 koracaja od mene iza svega glasa stade vikati: medjed! hnl hu! skače i mojim kožuncem medjeda plaši. Medjed bijaše ravno na njega pošao; nu zaplašen tom vikom i krikom zakrene i izmače, pa nikojemu lovcu nedodje na oko. Bijaše to omašan medjed. Bio bi mi na 50 koracaja preko kolnika prešao, da nebude zaustavljen. Da sam bolje poznavao mjesto i da sam ovoga puta bio dosjetljiviji, iako sam mogao poskočiti, gdje mi stajaše pratioc. Čudne li sreće, ili za prvi put neprilike! I na drugom krilu izmakoše nevidjena dva medjeda veći i manji, a da se nije moglo pucati ni na nje. Potjerasmo još dvie tri strane; ali medjedi odkasaše. Sutradan bude potjerana gora Litorić, gdje je lugar medjeda zaokružio. Lovci budu postavljeni, hajka započe. Svačije srce življe kuca, jer lugar javlja da je tu medjed siguran, da mu nigdje nije vidio traga izaći. ^ Izadje i bajka, ali nenm medjeda! Kako to? Iduć putem napried opazismo mu ipak trag na sniegu, dan prije prešao je pod vrhLitoriću. Prem je medjed pred silnom malo prije vikom i dalje odmaknuti mogao, ipak je domaćin odredio, da se na dobru sreću potjera strana do vrh Litorića. Ujedno bude odredjeno, da naloženu jur vatru pogasnu, lonac s paprikašem i ražnjeve s pečenkami prenesu dalje napried, da opet nalože oganj te dovare i dopeku jelo, kako se nećemo trebati daleko povraćati. |