DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 89 — Koliko medjeđ i jest miroljubiv u nas; ipak je on jedna od najjačih divljih zvieri evropskoga kopna, za kojom mnogi lovac snatri. Nije dakle čudo, što sam živo zaželio s međjedom se sastati i ogledati. Tvrda odlučih, kad nema druge lovine i dok sam tu, tražit 6\i medjeda, dokle ga nenadjem. Ovdje dosta puta ubiju medjeda. To se dogodi većinom slučajno, redje na lovu. Ja svakoga medjeda požalim, koji pogine od sjekire ili od zvjerokradice po slučaju; scienim bo, da takova smrt i od takove ruke te ozbiljne zvieri dostojna nije. Koliko ja znadem, na okolo Ogulina dostojno se na medjeda lovi kod Severina i u Jasenku; kod Severina na hajci, u Jasenku potražice. Puno sam zahvalan g. vlastelinu severinskomu Emanuelu pl VranyczanyDobrinoviću i g. kr. državnomu kotarskomu šumaru Augustu Ružički u Jasenku, da sam na jedan i na drugi način medjeda lovio. Jednomu i drugomu sam zahvalan, da se je i obistinila moja odluka: jer sam medjeda tražio i našao njihovom dozvolom i pomoći. U šume severinske navraća se medjed iz ogulinskih i kranjskih planina. Oko Severina ima dosta žira, bukvice, Iješaika, kupine, đivjih jabuka i krušaka, drienka i t. d., onda tuj nezapađa namah s početka jeseni predubok snieg. Medjedi svake jeseni tu se navraćaju, mora da jira okolica osobito ugadja. Oko Severina hajka se na medjeda u jeseni, kad padne prvi snieg, po kojem medjed vlastelinu napiše svoju posjetnicu. Vranjcanovi lugari opet umiju dobro čitati, izporuče gdje se je medjed nastanio — znade ih biti i po dva i po tri; vlastelin što porukom, poštom, što žicom obaviesti i pozove lovačke prijatelje i učini sve odrebe za lov, koji prema vi^emenu i okolnostim valja da bude već sutra ili prekosutra, za tri, najkasnije četiri dana. Ako je vrieme nestalno, nestalo bi sniega; tko bi onda znao, gdje je medjed? Mogao bi tko medjeda uznemiriti; a medjed je je svoje ćudi, on nerado u koga dira, ni on netrpi, da tko dira unj; -tomu biti će posije živ primjer, koji sam izkusio. Mogao bi dakle medjed, pa malo uznemiren, otići u tudje lovište. Zato, tko može, hrli u Severin, gdje vrh domaćin i Ijubezna domaćica iskreno i gosto- Ijubno dočekuju gosta, kako se dan danas gostovi već ne svagdje dočekuju; ali prem je i nje već koje gdje ponestalo, ipak hvala Bogu te još imade prave hrvatske gostoljubne korenike, u koje godi iskrenost većma od obilja. U jeseni god. 1886. budem i ja u Severin pozvan. Bio sam tim radostniji, što u Severinu svake jeseni po koji medjed na dostojnu lovu i zaglavi. Potjerana bude jedna i druga strana Litorića, te šuma kod Kazdrtoga. Ali nebje medjeda. Jednoga dana u istinu nisam požalio, što nam se ugnuše medjedi. Postavljen na vrlo prikladnu mjestu, gdje ntedjed nemože proći van blizu mimo mene, sgodno se namjestim, navinem puški kokote, zaoštrim oči i napnem uši, pa čekam i čekam bojeći pače i disati jače, samo da me medjed nebi čuo ni osjetio. Rekoše mi, da je medjed danas ovakove sutra onakove volje; jedaoč jedva što je hajka odpočela, evo ga već ide; drugi put jur su hajkaci tako blizu, da |