DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 4 <-- 4 --> PDF |
n 88 oti usvaja po Pressleru postavljen ključ, koliko naime prevali konj u zapregnutih koliti korakom i kasom. Onaj Presslerov kljiic nemože se ni približno na ovdašnje okolnosti prilagoditi, a ovo l)i mi dao za pravo i sam Pressler, da se je slučajno u jeseni i u proljeće, te i u blagoj zimi ovuda provezao, M. P. Iz Jasenka kod Ogulina. Lov za medjeđom. Njekako od nužde postao sam lovcem, da ozdravim hođajuć po svježem zraku. Sad, kad mogu, rado polazim u lov. Činim to rad zdravlja i odmora, rad zabave i poduke. Ova zabava od njekoliko godina i jedina je, koju si uštim. Došavši u ove krajeve, nisam se ni malo razveselio, kad sam do brza uvidio, da je ovuda lov slab kako možda nigdje drugdje. Tomu za dokaz samo ću spomenuti, da se u Ogulinu složilo lovačko družtvo u namjeri, bi li se barem donjekle lov zaštitio i pridigao, ako to bude moguće. To družtvo uzelo je u zakup na 10 godina obćinska lovišta u kotaru ogulinskom: u svem 17 četuornih milja! Za ogromno to lovište nije se dobila veća godišnja zakupnina od 14 for. To doista već nije ni liepo; ali ta zakupnina ipak nije premalena za lovište, u kom skoro ništa nema. Kvaruju obćine, koje kako su siromašne, doista bi trebale što veću zakupninu. Ali nije čudo: tekar nedavno uveden je zakon 0 lovu, pak u puku kao da još i neznadu, što je to lovostaja; još se pričinjaju, kao da divljač nije pravo ničija, već tko ju božji gdje i kad stigne! Bilo bi više toga nabrajati. Samo ću i-eći, najvećma koristnu divljač nište bezbrojni pustopašni psi i zvjerokradice, kojih doista bi bilo manje, kad nebi toliko bilo onakovib, koji kradomice u bezcjenu kupuju divljač i kože. Ipak bi obćinska poglavarstva morala savjestnije brinuti se za povećaaje obćinskoga dohodka. Nadamo se, biti će bolje, prem ne skoro. Ako dakle kraj ovakovih okolnosti kađno iziđjem puškom o ramenu, biva to više od potrebe; lovine riedko tko kući nosi iz obćinskoga lovišta. Ovdašnjim! sumarni, gdje nisu poharane, prolazi i u griču zaklona ima još po koji medjed-, koga je — izim još Like — u našoj zemlji jur ponestalo. Škoda! Naš medjed koliko je velik i jak te pored svega svoga divljega oblika ipak je bezazlena zvier. Ni s daleka nije škodljiv ni poškodan, kao gadni vuk. Hraneć se bilinskimi plodovi on u nas riedko kad zakolje govedče, ovcu ili kozu; izbjegava, a napasti će čovjeka samo onda, kad se sukobe. Nije dakle pravo razmjerje, kad mu glavu ucieniše na 15 for., dočim se za kud kamo proždrljivijega vuka dobiva 5 for., a 8 for. plaća za vučicu, koja okoti po 4 do 9 i više vučića svake godine, dočim medjedica redovito svake druge godine po dvoje riedko troje mladih imade. Doznajem, kod nas je tako; drugdje možda Je đmgačije. |