DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 4     <-- 4 -->        PDF

n


88


oti usvaja po Pressleru postavljen ključ, koliko naime prevali konj u zapregnutih
koliti korakom i kasom.


Onaj Presslerov kljiic nemože se ni približno na ovdašnje okolnosti prilagoditi,
a ovo l)i mi dao za pravo i sam Pressler, da se je slučajno u jeseni i
u proljeće, te i u blagoj zimi ovuda provezao, M. P.


Iz Jasenka kod Ogulina.


Lov za medjeđom.


Njekako od nužde postao sam lovcem, da ozdravim hođajuć po svježem
zraku. Sad, kad mogu, rado polazim u lov. Činim to rad zdravlja i odmora,
rad zabave i poduke. Ova zabava od njekoliko godina i jedina je, koju si uštim.


Došavši u ove krajeve, nisam se ni malo razveselio, kad sam do brza
uvidio, da je ovuda lov slab kako možda nigdje drugdje. Tomu za dokaz samo
ću spomenuti, da se u Ogulinu složilo lovačko družtvo u namjeri, bi li se barem
donjekle lov zaštitio i pridigao, ako to bude moguće. To družtvo uzelo je u
zakup na 10 godina obćinska lovišta u kotaru ogulinskom: u svem 17 četuornih
milja! Za ogromno to lovište nije se dobila veća godišnja zakupnina od 14 for.


To doista već nije ni liepo; ali ta zakupnina ipak nije premalena za
lovište, u kom skoro ništa nema. Kvaruju obćine, koje kako su siromašne, doista
bi trebale što veću zakupninu. Ali nije čudo: tekar nedavno uveden je zakon
0 lovu, pak u puku kao da još i neznadu, što je to lovostaja; još se pričinjaju,
kao da divljač nije pravo ničija, već tko ju božji gdje i kad stigne!


Bilo bi više toga nabrajati. Samo ću i-eći, najvećma koristnu divljač nište
bezbrojni pustopašni psi i zvjerokradice, kojih doista bi bilo manje, kad nebi
toliko bilo onakovib, koji kradomice u bezcjenu kupuju divljač i kože. Ipak
bi obćinska poglavarstva morala savjestnije brinuti se za povećaaje obćinskoga
dohodka. Nadamo se, biti će bolje, prem ne skoro.


Ako dakle kraj ovakovih okolnosti kađno iziđjem puškom o ramenu, biva
to više od potrebe; lovine riedko tko kući nosi iz obćinskoga lovišta.


Ovdašnjim! sumarni, gdje nisu poharane, prolazi i u griču zaklona ima još
po koji medjed-, koga je — izim još Like — u našoj zemlji jur ponestalo.
Škoda! Naš medjed koliko je velik i jak te pored svega svoga divljega oblika
ipak je bezazlena zvier. Ni s daleka nije škodljiv ni poškodan, kao gadni vuk.
Hraneć se bilinskimi plodovi on u nas riedko kad zakolje govedče, ovcu ili
kozu; izbjegava, a napasti će čovjeka samo onda, kad se sukobe. Nije dakle
pravo razmjerje, kad mu glavu ucieniše na 15 for., dočim se za kud kamo
proždrljivijega vuka dobiva 5 for., a 8 for. plaća za vučicu, koja okoti po 4
do 9 i više vučića svake godine, dočim medjedica redovito svake druge godine
po dvoje riedko troje mladih imade. Doznajem, kod nas je tako; drugdje možda
Je đmgačije.