DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 38 <-- 38 --> PDF |
-^ 122 — God. 1817. grof Arakčejev, oenovatelj vojničkih naseibina, videć iz hasad^ Danilevskoga, od kolike je važnosti razširivanje iutna za gospodarstvo u pjeskovitih stepah. zapovjedi, da se sado šume po praznih vojničkih naseljih. Djelo to pomogoše mu izvesti grofovi: Vitt, Nikitin i Osten-Saken koji ustanoviše, da je vojnim naseljenikom dužnost sijati i saditi šume. Umjetni se nasadi uzžuvaše do danas samo ondje, gdje su prešli u posjed državni. ´ . Nastojanje Danilevskoga uticalo je i na druge. Tako na pr. grof Lanžeron, upravitelj novoruskih pokrajina, obrati osobitu brigu na razširenje šuma u Btepah. On utemelji u Odesi botanički vrt za razaad, i baš iz toga vrta razsadilo se na stotine većih i manjih Šuma U isto vrieme, kad je osnovan odeski botani^jki vrt, utemeljio je razsadnike i bogati posjednik V. P. Skaržinski na svom imanju blizu grada Voznesenska. Ostaviv vojničtvo povuče se u stepe, gdje je osobito njegovao Šumarstvo, jer za života zasadi do 400 desetina Šume. On je upravo strastno radio oko šumarstva. Baš iz njegova razsadnika uzimahu se sadjenice za sadjenje u bivših novoruskih vojničkih naseljenjah. Na smrti je Skaržinski vidio svoje nasade u 55. godini. Skaržinski, prem dobar poznavalac šumarstva, pisao je veom« malo ; no što je pisao, u mnogom je zanimivo i poučno. 1872. god. podignuto je dozvolom carskom poprsje Skaržinskomu u Odesi na ulazu u sgradu ^Obščestva Seljskago Hozjajstva južnoj Rossiji". Nijedno rusko gospodarsko družtvo nije bilo tako važno za šumarstvo, kao sto je bilo upravo gore spomenuto družtvo. Imajuć medju svojimi članovi odlična lica, medju njimi i kneza M. S. Voroncova, obratilo je osobitu brigu na Šumarstvo. Iz njegova razsadnika davahu se bezplatno sadjeuice onim, koji su se htjeli baviti sadjenjem šuma. M. S. Voroncov izhodi 1828. god, previšuju dozvolu, da se daje 10.000 rubalja iz državne blagajne za nagrade, kojlmi su se nagradjivali kasnije oni, koji su osnivali umjetne nasade, „ObŠčestvo Seljskaga Hozjajstva" bilo je u tjesnoj svezi sa seoskimi gospodari. Osobito je zanimivo, kako je tajnik družtva i urednik njegovih ^Zapisaka", uvrštavao praktične članke seoskih gospodara pod njihovim imenom. Tim su se seljaci poticali, da više čitaju j^Zapiske" i da svoje izkustvo objelodanjuju. God. 1830. nastavi tajnik družtva A. Iraklijević LevŠin saditi šume na pješčanomočvarnom zemljištu u blizini Odese. Za glavnu vrst bi ovdje izabrana za sadjenje metlika (bisernik, Tamarix). LevŠin je za Četiri godine zasadio 223 desetine šume. Nastojanjem „Popečiteljnago Komiteta"´ za inostrane naseljenike južne Rusije pristupili su i njemački kolonisti k sistematičkomu zasadjivanju šuma. Svaki je kolonist bio obvezan zasaditi ^/^ desetine šume na odredjenom mjestu. Nekim je kolonistom to tako težko bilo, da sti se natrag u Njemačku odselili. Uspješnije je bilo nastojanje J. J. Kornisa. koji je žiteljetvo Taurijske gubernije eborom i tvorom upućivao na zasadjivanje. a osobito na zasadjenje drveća pokraj puteva. Često je batinom u ruci tjerao lienčine na taj posao, a nitko se nije mogao izgovoriti, da je tobože trud uzaludan. „Treba samo htjeti, govorio bi on, da drveće raste u stej ah, i rasti će". Davno je on već u grobu, no tra,govi njegova rada vide se i danas; liepo zasadjeno gume, koje d"oBOse obilnu korist i štite žitelje od navale istočnih vjetrova. Kad je god. 11^38. ustrojeno. ministarstvo državnih´dobarM, bio rnu je prvi ministar grof 1´:^ D. Kiselev, koji je mnogo doprinesao k po.^uniljenju južno-ruskib stepa. On uzhićen liepo ziaaadjenom okolicom, sto^je bio zasadio gore spomenuti KoniieV utemelji dvie šumarske škole i poče zasadjivati vrst vrbe Salix acutifolia i crnu topol (Populus njgra). Trud mu je liepo nspievao, te su nasadi zapriečili naskoro, da nije piesak žasipavao oranica i da su selišta, već dobrano bila zaštićena od vjetrova. No po njegovoj emrti bijahu škole i nasadi opet zanemarenih; - |