DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 121 ~ NapominjujU(5i ovo, donesoSe neke njemačke prirodoslovne novine oveći filanak iz Barcelone od njekoga Niemca Hiligera, U tomu članku Hiliger navadja, da u njegovoj kuci sva Čeljad redovito svakoga proljeća jur od njekoliko godina na kašlju pati. Ovo mu je dalo povoda, da je na ovu okolnost vec^u pažnju obratio, te je čak i siiiiu sitnozorom ispitivao, a tim je izpitivanjem pronašao neke zviezdiČaste tvarčice. Dalnjim ispitivanjem pronadjeno je, da su ove tvarčice posve slične prašini, koja se je na spoljnimi obloci nalazila. Kako su pako platane u blizini bile, to se je sličnost ovih tvarčica izpostavila sa prašinom, naiazec´om se na listu platane, a odtud sliedi, da je ovaj pi^ah bio povod kašlju. Konačno pišu spomenute novine i to, da je prije tri godine n Elzasu i Lotrin djinji sadjenje platana blizu školskih zgrada usljeđ toga zabranjeno. Kratki istorijski opis razširivanja šuma u južnoruskih sfcepah.* Južnoruske stepe zapremaju veliku ravninu evropejske Rusije, keja se na zapadu prostire k rieci Prutu i dolnjemu toku Dunava, a na istoku prelazi kod rieke Urala u velike zakaspijske i arlske stepe. Na jugu se ta ravnina dotiče obala Crnoga mora i predgorja kavkazkoga. na sjeveru pako prelazi x\ šume srednjega pojasa Rusije, U jednih mjestih južno-ruskih stepa vidiš nepregledne i bezšumne ravnine, a druga vidiš izpresjecana više ili manje dubokimi uvalami i dolinami rieka i riečica, medju kojjmi su se ovdje ondje stisnuli maleni komadići šume ili grmlja. Pred dvie sto godina bijaše dobar dio današnjih stepa pokrit Sumarni, koje su se po dolinah mnogih rieka i rieČica spuštale k istim obalam Crnoga, Azovskoga i Kaspijskoga mora. Kad se je južna Rusija naseljivala, ginule su postepeno i šume; osobito u posljednje vrieme, kad su se naseljenja umnožala i kad su se razvile svake vrsti tehničke tvornice i sagradila mreža željeznica, stoljetne su šume posječene, mlade je šumske nasade iztriebila marva, i na mjesto Šuma pojavila se je stepa sa svojimi posljedicami: sušom, oštrom zimom, vrućim ljetom, istočnim! vjetrovi i naglom promjenom toplote. No i to nije dosta: Pošto su posječene šume, pijesak, koji je počivao hiljade i hiljade godina pod šumskim drvljem, postavši slobodan, zasiplje i kod najmanjega vjetra stotine hiljada jutara zemlje crnice. Težko je živjeti i gospodariti u stepah uz ovakove klimatske nepogođnosti, a bit de i teže, ako se unište i posljednje šume, koje su još preostale u stepah. Stanovnici su stepa od vajkada nastojali, da zaštite svoja prebivališta od klimatskih nepogoda nasadom drvlja, no sav se je taj nasad sastojao večinom iz nešto posadjenih granatih- vrba u dolinah potoka i riečica. Prvi pokus, da se goje šume u pustoj i Suhoj stepi, učinio je imperator Petar prvi. On je g. 1696, državnom svojom desnicom zasijao žir -u blizini grada Taganroga (na istočnoj obali Azovskoga mora). Od tada se je razširio hrastov nasad, koji, prem da je bio viŠe puta ošteden, postoji tamo i danas. Upravo pred sto godina posijano je po nalogu kneza Potemkina u okolici Nikolajeva 14 četvrti žira (1 6et=2´09 9 Hktl.). Hrast je niknuo i bio je već preko stope narasao, kad je knez umro (1791. god.). Ne zna se, Što se je s ovim nasadom dogodilo. U našem si je vieku najviše zasluge stekao za razširenje šuma J. J. Danilevski, koji je na obali Donea na svojem imanju posijao 1804. g, omonČno sjeme. Njegovim je. nastojanjem nastala ovdje za kratko vrieme. omorična Šuma od hiljadu desetina (1 de8etina=l´0925 hektara). Prof. A. Delavin u skupštini harkavskoga sveučilišta žali, što nema više takovih ljudi i što za ime Danilevskoga nezna car. Pa je i sbilja 1818.. god, dobio Danilevski carsku nagradu — red sv. Vladimira. * Ovu je brošuru bio napisao N. Sredinski prigodom seosko-gospodarske izložbe u Harkovu, te je bila osobito liepo primljena. |