DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 36     <-- 36 -->        PDF

-^ ISO —


Lovstvo.


MBOžina ubijene grabežljive zvieradi, za koju su uredovnim putem
nagrade zatražene. Naknadno k viestici u II. svez. „Šumarsk. lista" priobćujemo,
da je po kasnije prispjelih dopisih od kr. županijskih oblastih ubijeno do konca prosinca
1887. sliedeća množina zvieradi: U ri e 6ko-m o đ r u šk oj županiji: 1 vuk
i 1 biesna vuGica, fkoju je ubio njeki Joso i Bozo Kosanović iz Jasenka) i 3 lisice;
u županiji Zagrebačkoj 27 lisica, 3 div. mačke i 4 kune; u požežfcoj županij
i 17 lisica, 5 div. mačaka i B kune; u 1 i č ko - k rba vsk o j županiji 13
\ukova, 109 lisica, 3 div. mačke i 83 kuaa; u županiji sriemskoj 2 vuka,
lb´ lisica i 1 kuna; u županiji virovitičkoj 2 vuka; u županiji belovarskoj
1 vuk, i napokon u obsegu gradsk. poglavarstva brodskog 16 lisica, ukupno
dakle 20 vukova, 188 lisica, 11 mačaka i 91 kuna.


Zatražena nagrada izplačena je po odredbi vis. kr. hrv.-slav.-dalm zemalj. vlade
i to: u riečko-modrulkoj županiji 36 for. 50 nvč. (najme za biesnu vučica
30 for.); u zagrebačkoj županiji 17 for.; u županiji požežkoj 11 for.
50 nvč.; u Hč k o-krbavsk oj županiji 171 for.; u županiji sriemskoj
20 for, 50 nč.; u županiji virovitičkoj 14 fr. ; u županiji belovarskoj
8 for.; i napokon za grad. poglav. brodsko 8 for. ukupno dakle 286 fr. 50 nč.


V. R.
Osobne viestL
Imenovanje u obsegu autonomne šumske uprave. Abiturienti kv. gospod.šurn.
učilišta u Križevcih Antun JanČikovič i Graspar Vac imenovani su pnvremenimi
šumarsk, vježbenici u obsegu gradiške imovne obćine.


Sitnice.


Opet jedna žrtva službene dužnosti. Dne 6. veljače t. g. usmrćen je lugar
imovne obdine I. banske Jantol Klarič. Za zlikovca, koji ga je usmrtio^ kupi žifceljstvo,
koje je veselo, da se je toga lugara rješilo^ — medju sobom dobrovoljne prinose
za odvjetnika^ koji bi ga imao pred sudb. oblašču braniti! Po usmrćenju istoga lugara
navalilo je žiteljstvo kao Čoravo na šumu, koja bje pokojniku na čuvanje povjerena
Zaisto užasni odnošaji.


Pokojnik je bio vjeran, al i vrlo odvažan lugar. Za sobom ostavio je staricu bez
ikakove obskrb& (služio je bo tek 5 godina) u vrlo nepovoljnih imućtvenih okolnostih.
Valjanih lugara je već malo dobiti, a ovako obično prodju sa lošimi od male ili


nikakve koristi, te tako zator ovdašnjih šuma postupno mah preotimlje.


Statističko izvješće trgovačko-obrtnićke komore u Zagrebu. U statističkom
izvješću trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu razpravlja se za sve gospodarske
grane komorskoga okružja od g. 1881. do g, 1885. na strani 150 o šumarstvu. IT
tomu se odlomku tvrdi, da izuzmemo li donekle državne sume, da moramo
ipak reći, da se u nas jos i danas nerazmjerno malo nastoji oko
budućnosti i uzdržanja tog narodnoga blaga.


Zar uprava imovnih občina, ako ne više, to bar ne manje uznastoji kao i uprava
drž. šiima oko budućnosti i uzdržanja tog narodnoga blaga?


Škodljivost platana. Govori ae, da je još u staro doba vladalo mnienje, da su
platane škodljive. Navadja se, da je Dioskorides, te i Galenus pisao, kako prah sa
Ušća platane, kad se udiše, draži dugnik i radja kašalj, a osim toga, da je škodljiv
za oči i uši.


Spominje se, da se je Sokrat sjedeći sa Fedrom u hladu platane razgovarao o.
nekom škodljivom J5:parivanju platane. ..




ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 121 ~
NapominjujU(5i ovo, donesoSe neke njemačke prirodoslovne novine oveći filanak iz


Barcelone od njekoga Niemca Hiligera, U tomu članku Hiliger navadja, da u njegovoj


kuci sva Čeljad redovito svakoga proljeća jur od njekoliko godina na kašlju pati.


Ovo mu je dalo povoda, da je na ovu okolnost vec^u pažnju obratio, te je čak
i siiiiu sitnozorom ispitivao, a tim je izpitivanjem pronašao neke zviezdiČaste tvarčice.
Dalnjim ispitivanjem pronadjeno je, da su ove tvarčice posve slične prašini, koja se
je na spoljnimi obloci nalazila.


Kako su pako platane u blizini bile, to se je sličnost ovih tvarčica izpostavila


sa prašinom, naiazec´om se na listu platane, a odtud sliedi, da je ovaj pi^ah bio


povod kašlju.


Konačno pišu spomenute novine i to, da je prije tri godine n Elzasu i Lotrin


djinji sadjenje platana blizu školskih zgrada usljeđ toga zabranjeno.


Kratki istorijski opis razširivanja šuma u južnoruskih sfcepah.* Južnoruske
stepe zapremaju veliku ravninu evropejske Rusije, keja se na zapadu prostire
k rieci Prutu i dolnjemu toku Dunava, a na istoku prelazi kod rieke Urala u velike
zakaspijske i arlske stepe. Na jugu se ta ravnina dotiče obala Crnoga mora i predgorja
kavkazkoga. na sjeveru pako prelazi x\ šume srednjega pojasa Rusije, U jednih
mjestih južno-ruskih stepa vidiš nepregledne i bezšumne ravnine, a druga vidiš izpresjecana
više ili manje dubokimi uvalami i dolinami rieka i riečica, medju kojjmi su
se ovdje ondje stisnuli maleni komadići šume ili grmlja.


Pred dvie sto godina bijaše dobar dio današnjih stepa pokrit Sumarni, koje su
se po dolinah mnogih rieka i rieČica spuštale k istim obalam Crnoga, Azovskoga i
Kaspijskoga mora. Kad se je južna Rusija naseljivala, ginule su postepeno i šume;
osobito u posljednje vrieme, kad su se naseljenja umnožala i kad su se razvile svake
vrsti tehničke tvornice i sagradila mreža željeznica, stoljetne su šume posječene, mlade
je šumske nasade iztriebila marva, i na mjesto Šuma pojavila se je stepa sa svojimi
posljedicami: sušom, oštrom zimom, vrućim ljetom, istočnim! vjetrovi i naglom promjenom
toplote. No i to nije dosta: Pošto su posječene šume, pijesak, koji je počivao
hiljade i hiljade godina pod šumskim drvljem, postavši slobodan, zasiplje i kod najmanjega
vjetra stotine hiljada jutara zemlje crnice. Težko je živjeti i gospodariti u stepah
uz ovakove klimatske nepogođnosti, a bit de i teže, ako se unište i posljednje šume,
koje su još preostale u stepah.


Stanovnici su stepa od vajkada nastojali, da zaštite svoja prebivališta od klimatskih
nepogoda nasadom drvlja, no sav se je taj nasad sastojao večinom iz nešto
posadjenih granatih- vrba u dolinah potoka i riečica. Prvi pokus, da se goje šume u
pustoj i Suhoj stepi, učinio je imperator Petar prvi. On je g. 1696, državnom svojom
desnicom zasijao žir -u blizini grada Taganroga (na istočnoj obali Azovskoga mora).
Od tada se je razširio hrastov nasad, koji, prem da je bio viŠe puta ošteden, postoji
tamo i danas. Upravo pred sto godina posijano je po nalogu kneza Potemkina u okolici
Nikolajeva 14 četvrti žira (1 6et=2´09 9 Hktl.). Hrast je niknuo i bio je već
preko stope narasao, kad je knez umro (1791. god.). Ne zna se, Što se je s ovim
nasadom dogodilo.


U našem si je vieku najviše zasluge stekao za razširenje šuma J. J. Danilevski,
koji je na obali Donea na svojem imanju posijao 1804. g, omonČno sjeme. Njegovim
je. nastojanjem nastala ovdje za kratko vrieme. omorična Šuma od hiljadu desetina
(1 de8etina=l´0925 hektara). Prof. A. Delavin u skupštini harkavskoga sveučilišta
žali, što nema više takovih ljudi i što za ime Danilevskoga nezna car. Pa je i sbilja
1818.. god, dobio Danilevski carsku nagradu — red sv. Vladimira.


* Ovu je brošuru bio napisao N. Sredinski prigodom seosko-gospodarske izložbe u
Harkovu, te je bila osobito liepo primljena.


ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 38     <-- 38 -->        PDF

-^ 122 —


God. 1817. grof Arakčejev, oenovatelj vojničkih naseibina, videć iz hasad^ Danilevskoga,
od kolike je važnosti razširivanje iutna za gospodarstvo u pjeskovitih stepah.
zapovjedi, da se sado šume po praznih vojničkih naseljih. Djelo to pomogoše mu izvesti
grofovi: Vitt, Nikitin i Osten-Saken koji ustanoviše, da je vojnim naseljenikom dužnost
sijati i saditi šume. Umjetni se nasadi uzžuvaše do danas samo ondje, gdje su prešli
u posjed državni.


´ . Nastojanje Danilevskoga uticalo je i na druge. Tako na pr. grof Lanžeron,
upravitelj novoruskih pokrajina, obrati osobitu brigu na razširenje šuma u Btepah. On
utemelji u Odesi botanički vrt za razaad, i baš iz toga vrta razsadilo se na stotine
većih i manjih Šuma


U isto vrieme, kad je osnovan odeski botani^jki vrt, utemeljio je razsadnike i
bogati posjednik V. P. Skaržinski na svom imanju blizu grada Voznesenska. Ostaviv
vojničtvo povuče se u stepe, gdje je osobito njegovao Šumarstvo, jer za života zasadi
do 400 desetina Šume. On je upravo strastno radio oko šumarstva. Baš iz njegova
razsadnika uzimahu se sadjenice za sadjenje u bivših novoruskih vojničkih naseljenjah.
Na smrti je Skaržinski vidio svoje nasade u 55. godini. Skaržinski, prem dobar poznavalac
šumarstva, pisao je veom« malo ; no što je pisao, u mnogom je zanimivo i
poučno. 1872. god. podignuto je dozvolom carskom poprsje Skaržinskomu u Odesi na
ulazu u sgradu ^Obščestva Seljskago Hozjajstva južnoj Rossiji".


Nijedno rusko gospodarsko družtvo nije bilo tako važno za šumarstvo, kao sto
je bilo upravo gore spomenuto družtvo. Imajuć medju svojimi članovi odlična lica,
medju njimi i kneza M. S. Voroncova, obratilo je osobitu brigu na Šumarstvo. Iz
njegova razsadnika davahu se bezplatno sadjeuice onim, koji su se htjeli baviti sadjenjem
šuma. M. S. Voroncov izhodi 1828. god, previšuju dozvolu, da se daje 10.000
rubalja iz državne blagajne za nagrade, kojlmi su se nagradjivali kasnije oni, koji su
osnivali umjetne nasade,


„ObŠčestvo Seljskaga Hozjajstva" bilo je u tjesnoj svezi sa seoskimi gospodari.
Osobito je zanimivo, kako je tajnik družtva i urednik njegovih ^Zapisaka", uvrštavao
praktične članke seoskih gospodara pod njihovim imenom. Tim su se seljaci poticali,
da više čitaju j^Zapiske" i da svoje izkustvo objelodanjuju.


God. 1830. nastavi tajnik družtva A. Iraklijević LevŠin saditi šume na pješčanomočvarnom
zemljištu u blizini Odese. Za glavnu vrst bi ovdje izabrana za sadjenje
metlika (bisernik, Tamarix). LevŠin je za Četiri godine zasadio 223 desetine šume.


Nastojanjem „Popečiteljnago Komiteta"´ za inostrane naseljenike južne Rusije pristupili
su i njemački kolonisti k sistematičkomu zasadjivanju šuma. Svaki je kolonist
bio obvezan zasaditi ^/^ desetine šume na odredjenom mjestu. Nekim je kolonistom to
tako težko bilo, da sti se natrag u Njemačku odselili. Uspješnije je bilo nastojanje


J. J. Kornisa. koji je žiteljetvo Taurijske gubernije eborom i tvorom upućivao na zasadjivanje.
a osobito na zasadjenje drveća pokraj puteva. Često je batinom u ruci
tjerao lienčine na taj posao, a nitko se nije mogao izgovoriti, da je tobože trud uzaludan.
„Treba samo htjeti, govorio bi on, da drveće raste u stej ah, i rasti će". Davno
je on već u grobu, no tra,govi njegova rada vide se i danas; liepo zasadjeno gume,
koje d"oBOse obilnu korist i štite žitelje od navale istočnih vjetrova.
Kad je god. 11^38. ustrojeno. ministarstvo državnih´dobarM, bio rnu je prvi ministar
grof 1´:^ D. Kiselev, koji je mnogo doprinesao k po.^uniljenju južno-ruskib stepa.
On uzhićen liepo ziaaadjenom okolicom, sto^je bio zasadio gore spomenuti KoniieV utemelji
dvie šumarske škole i poče zasadjivati vrst vrbe Salix acutifolia i crnu topol
(Populus njgra). Trud mu je liepo nspievao, te su nasadi zapriečili naskoro, da nije
piesak žasipavao oranica i da su selišta, već dobrano bila zaštićena od vjetrova. No po
njegovoj emrti bijahu škole i nasadi opet zanemarenih; -