DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 30 <-- 30 --> PDF |
114 — jedan pokus; zato bih ja ovim bio tako slobodan potaknuti one naše imovinske šumare, koji daju gratis-drva iz 30-60 godišnjih porastlina putem proredjivanja, da bi si-odsjekli stalne pokusne plohe, na kojima bi se na lahak i jeftin način´mogao ustanovljivati upliv proredjivanja, koji bi se mogao opažati svakih 5—6 godina t. j - u onomu razdobju, u kojemu se proriedna sječa u dotičnu porastlinu vraća, posao taj bio bi sigurno vriedan truda. Z a g a j i m 0* Žaobe za propadanjem naših šuma, što su se u nas od nazad toliko godina slušale, nijesu ostale glas vapijućeg u pustinji. U mnogim mjestima već se počelo nešto krećati; branjevinam, zagajivanjem i drugim mjerama već se je postiglo nešto, a tamo amo počeli se gaji zeleniti. To je dobro znamenje za budućnost našeg šumarstva- Ali biii smo spali toliko, da čuvati šume, koje nam još ostaju, i pomoći razvijanju onijeh, što su okržljavile, nije još dosta, ako se ne priječimo iz petnijeh žila da zagajimo ono, što je divljaštvo sjekire i mašklina, bjesnoća vode, i koziji zub ogolio. A to se mora učiniti s privrednih uzroka, s klimatičnih obzira, i u svrhu da se pomogne uredjenju naših voda. S privrednog uzroka: jer je naša pokrajina većinom brdovita; ako dakle mi naša gola brda ne zagajimo, nećemo nigda imati od zemlje dohodak surazmjeran prostranosti naše pokrajine. A ko će ih zagajiti? Neki odgovaraju; što treba da se vlada tu upliće: u privatnim interesima niko ne može da sudi bolje od samih privatnika. Bude li privatni interes zahtjevao da se bregovi u Dalmaciji pošume, to će se posebnom inicijativom postignuti bolje, nego sredstvom zakona i zabrana. To bi se moglo donekle priznati: ali mal da ne uvijek javni interes nalazi se u protivnosti s privatnim interesom, jer prvi valja da radi žrtvujuć drugoga. Tako vlada, koja zastupa javni interes, valja da tu ulazi u svrhu da zaštiti javne interese uplivom i razboritošću vještih šumara. Mi imamo u pokrajini jedva 381.762 hektara šuma; dok imamo neplodne zemlje 27.606 hektara, a 093-899 hektara pašnjaka kad bi se samo polovica one neplodne zemlje i pašnjaka mogla zagajiti, promislite koliko bi koristi mogla otud zemlja dobiti? S klimatičnog gledišU dosta da gledamo na okolo u nekim krajevima Dalmacije, gdje smo baš kao u pustinji: brda i bregovi goli, livade suhe i neplodne, vode mutne i močvarne, grozničave po dolinama; a kad ljeti udari plamenjača, zemlja, osobito ako je krečna ili pjeskovita, odvraća vrućinu što * Ovaj članak vadimo iz lista „Smotra Dalmatinska", koji izlazi srijedom 1 subotom kao dodatak k službenom listu „Objavitelj Dalmatinski" u Zadru, a kog dobismo od našega vriednoga člana i suradnika g. F. Z. Uredništvo. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 115 — je upila, zrak postaje težko zadušljiv; zemlja popuca od velike suše, sve gine, sve propada. To svak u nas od davna osjeća; ali jeli se koji privatnik za to stavio da pošumi goleti? Osim rijetkih iznimaka, niko. A to je sasvim naravno. Jer kad bi privatnik mjesto da se tuži na raz^ajivaaje, započeo gajiti gola brda; kako bi on branio svoju sadnju od pastira i šumskih prekršitelja; a otku ili koja zadruga. Ugledajmo se u dr.uge zemlje. Ako se je gdje pretrpilo suše s nestašice šuma, to je bilo baš u Egiptu. Mehemed-Ali dao je nasaditi dvadeset miliuna stabala u Delti, a Ismaii-Paša, vicekralj Egipta, dao ih nasaditi drugi miliun duž prokopa Suesa. Prije u gornjem Egiptu nije bilo nigda nego pet, il najviše šest dana kiše na godinu; a sada, od kad su sva ova stabla ponarasla i uplivaju na klimu zemlje; sad imaju u Egiptu četrdeset i šest dana kiše na godinu. Tužimo se na naše vode, u toku neredne, koje nam uvijek prijete poplavama, i haraju nam polja. Ali ako mi ne zagajimo brda, zaludu da uredimo vode; jer će svake godine to više derati ogoljene bregove; korita rijeka i potoka sve će se više podizat, a bujice će doline poplaviti; te sva naša uredjenja voda biti će kratka vijeka. Vlada se medjutim svake godine većim pregnućem zauzimlje za zagajivanje naših goleti. I ovijeh je dana vlada naredila, da u državnom zavodu u Sinju, pod upravom državnog šumara, bude uzgojeno 10.000 stablića u loncima, vrsti Pinus halepensis, Pinus austriaca i Pinus Pinea. Dogovorno s obdnom spljetskom biti će tamo takodjer odgojeno pod pažnjom onog stručnjaka 20.000 stablića u loncima; a državni zavod u Kotoru, mjesto lOOO komada, kao do sad, odgojiti će ih 5000. Kako pak ratarsko družtvo u Dubrovniku odgaja za narajestničtvo svake godine 9000 stablića Pinus Halepensis, a 1000 Eucaljptus urnigera i resinifera ; tako počimljuć od 1889 godine, stajat će na razpoloženje narajestničtvu 45.000 stablića na godinu. Osim toga ratarsko družtvo u Dubrovniku za privatnike sgotavlja svake godine blizu 50.000 komada; ratarsko družtvo u Trogiru nešto 3000 komada na godinu, a obćina Riječka za obćinare do 2000 komada. U Trogiru i Rijeci pomoću države, a u Rijeci i pomoću pokrajinskog odbora, I druge su se obćine bavile gajenjem stabala u loncima; Makarska, Spljet, Vrlika sa blizu 500 komada na godinu svaka, tako da se može računati, da broj stablića u loncima dosiže do 04.000 komada na godinu, a odsele će do sizati do lOO.OOO. Medju stablima u loncima goje se i slijedeće vrsti: čemprese, cedre, i odgajaju se druge inostrane biljke tako, da ih ne treba uvesti iz zemaljah oku ženih filokserom. U okolici Dubrovačkoj i Trogirskoj, gdje je gojenje u loncima odavno uvedeno bilo, mogu se i vidjet lijepi uspjesi ove gojitbe; pa i u drugim kVa |