DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 109 — Kora je na mladom stablu gladka, žuto-zelena; na mlađjem granju više je žutkasta. Na starom drvetu razpucana je duljinom, tamna, ~ nalična na hrastovu. Vrbe i topole, (Salicineen). U naših šumah nalaze se vrbe i topole (osobito ove) počesto, ali one su šumaru pravi trn u peti, s toga je triebi gdje god može. Nadalje, one su neznatne vriednosti, (P. tremula traži se radi dobra ugljena!), pa kada nebi bilo naših cigana — kopanjara, koji, za nebroj ukradenih,, sjete se kupiti kađkada koju, one bi bile bez vriednosti. K tomu, one se vrstaju u mnogo suvi´stih, te jih je razpoznati najlakše po obliku pera (lista). Radi neznatne vriednosti ostaje baš svejedno, sječe li se ova ili ona vrst, ~ u šumskih cjenicih stavljaju se i onako u jedan stupanj. Evo jim glavnog obilježja: a) Vrbe, (Salix). Puplje jim je obavito jednom ljuskom, veličine je pojednake, oblika jajastoga, sgnjeteno, — u nekih je golo, u nekih rutavo, masti je raznovrstne, obično svjetle, crveno-smedje. Na mlazovih od panja pup je krupniji, nego li na granju odraslog stabla, često dvostruko veći. Vršni pup je kod svijuh samac, a postrani ili je k stabliki privit, ili je od nje odvrnut. Granje jim je slabo, krhko, nepraveć nikada pravilne krošnje. Kora je na mladih granah žuto-zelena, ili crveno-zelena, na starom stablu je svjetlo-siva, ili smedja, razpucana je duljinom stabla. b) Topole, (Populus). Puplje u topolah obavito je sa više Ijuštica, ponamještenih u spirali. Čestoputa su ove Ijuštice smolaste. Vršni pup uvjek veći od postranoga. Puplje je jajastoga oblika^ većinom svjetlo-smedje, ili svjetlo. Granje jako i krhko, netvoreć pravilne krošnje- Kora je u mladosti svjetlo-žuta, smedja, gladka i sjajna, na starom drvu tamna i razpucana. Skupio D. N. Važnost proredjivanja. Piše J. Kozarac. Zadaća i svrha proredjivanja jeste dvojaka: 1. uzgojna, 2. financijalna. Dok se još nije digla nauka o čistom prihodu, bilo je proredjivanje pretežito uzgojna mjera, kojom se je htjelo izbjeći pregustomu sklopu i ugušivanju sta balaca jednoga po drugomu. Od novijeg vremena dobilo je proredjivanje finaucijalan značaj, u koliko se naime s njime nastoji unapređiti poimence debljinorast drveća t. j . kraćom obhodnjom postići onu kvantitetu liesa, koja bi se u gustomu sklopu tek iza 10—15 godina postignuti dala; tim obaljivanjem obhodnje diže se renta šum. tla, t. j . šuma je financijalno unosnija. Proredjivanje t j . upliv proredjivanja na rast drvlja jeste jedna od najvažnijih točaka šum. pokušališta (forstl. Versuchswesen), njime se hoće da |
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 110 — proiiadje, u kojem sklopa šuma najvećom prirašćuje, — jer da zraku i svjetlu otvorena porastlina većnia prirašćuje, to je bjelodano dokazano, samo treba još ustanoviti, koja je mjera sklopa odnosno progale najprobitačnija, i to: koja mjera za 20—30—40—50 . . . godina staru porastlinu, zatim, koja za ovu i onu vrst drvlja, napokon, koja za ovo — i onovrstno tlo. Kako se vidi, zadaća je to velika i spora, te će proći još koji decenij, dok bude posve riešena. Nu kad je već dokazano, da su prirodne sile, zrak i svjetlo, od velikog upliva na drvni prirast, to će biti svakomu jasno, da ono šumsko gospodarstvo, koje neuporabljuje te prirodne sile u mjeri po se najprobitačnijoj, mora biti u, stanovitom gubitku. To što rekosmo vriedi ponajpače za čiste porastline u kojih zanemarenjem pravodobnog proredjivanja gubimo lih veći drvni prirast; nu gdje imamo mješovitu porastlinu, u kojoj je osim toga glavna vrst drveća u manjem broju i k tomu ugrožena bržim rastom ostalih nepoželjenih vrsti drvlja, tu je zadaća proredjivanja još važnija, jer osim toga, da ima unaprediti prirast, ima još i tu svrhu, da spasi i uzgoji bolju vrst drvlja pred onom raalovriednijom. Mislimo tu naime nekoje naše posavske mlade porastline, koje su ugrožene jesenovinonom i briestovinom; jer da su te dvie vrsti sbilja kadre uništiti hrastovinu uči nas priložena štica. Poznato je, — da mlađa — recimo 30-godišnja porastlina — sastoji iz tri glavna razreda stabala: 1. od ugušenih, 2. nađvišenih t. j. medju sklopom viMh, i 3. vladajućih t j . najviših stabala; ta je klasifikacija generalna, jer zadnja dva razreda dadu se opet u 2—3 podrazreda razstaviti. Pita se sada, koji će se kvantum drvlja kod proredjivanja izvaditi? To je pitanje poraznih autorih razno odgovoreno, a kako već napomenusmo, posve riešeno biti će istom, kad pokušahšta svoj posao dovrše. Svrha ovih redaka nije to pitanje razglabati, nego smo nakani iztaknuti neke važne činjenice, na koje smo u praksi naišli, kad smo sporedili dvie porastline, od kojih je jedna bila proredjena a´^.druga ne, te ujedno upozoriti na konsekvencije, koje su se na temelju te analize same od sebe pokazale. Priložena štica predočuje nam resultat stablimične izmjere dvajuh sre zova ležećih nedaleko Save; od svakoga tog sreza izmjerena je po jedna ral==lGOO[I-. Obe te porastline imaju jednaku stojbinu, tvore naime jedan šumski kompleks, naplavljene su godišnje circa po 3 mjeseca Savskom poplavom, stare su popriečno 50 godina, a pomladjene su priebornom sječom (urazdobju od kojih 10 godina). Nakon toga ostavljene su sve dosada samim sebi t. j . u nikojem pogledu nije u njih dirano, nego kako su izrasle u gustom sklopu, takove su guste do danas ostale, dosegnuv pri tom visinu do 20 metara. Prije dvie godine (dakle u 48. god dobi) prorieđjena je porastlina B. i to tako, da je po jutru popriečno 20´´*m jasenovih i briestovih drva izvadjeno. Gospodarska osnovca tiirsrezova ide naravski za tim, da odgoji hrastovu šumu; u kojoj je pako jnjeri ta svrha polučena, poučiti će nas jedan jedini pogled na priloženu tabelu: neproriedjena porastlina A. ima naime 84 > briestovih i jasenovih, a |
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 27 <-- 27 --> PDF |
111 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 112 — samo 167o hrastovih stabala; prije dvie godine proriedjena porastima B. ima pako 7770 jasenova i briestova a 23^0 hrastića, — ili da u drvnoj gromadi izkažeiBo — 89% jasen-briestovine, a ll7o hrastovine, kako u jednoj tako i u drugoj porastlini. Već sam taj razmjer veoma je loš po hrastovinu, nu on je još kud i kamo lošiji, kad promotrimo u razrede debljine, koji nas uče, da će od onih 61 odnosno 60 hrastića jedva 12 odnosno 6 — popriečno 9 — biti kadro dostići na pr. 120-godišnju obhodnju, i to s tog razloga, jer su sva stabla I. razreda debljine (do 10 cnmt) već malo ne posve izginula i posušena; stabla II. razreda debljine (10-20 cnmt.) tako su utisnuta i nadvišena, da im se krošnje počimlju dole savijati, — tako da jedino III. razred preostaje, koji nam representira buduću porastlinu. Pomisli li se sada, da će ta porastlina u 120 god. obhodnji osim onih devet hrastova (i to u najboljem slučaju) sastojati se od same jasenovine i briestovine, i da od te vrsti drvlja, kako sada stvari stoje, možemo jedva 30% na lies (m^ po 4 fr.) a 70**/0 na gorivo (m^ po 80 nč.) računati, dočim hrastovina pokazuje baš obratan omjer t. j , 707o liesa sa 10 fr. po m^ tada će svakomu biti jasno, kolika je pogrieška počinjena, što se je propustilo te porastline pravodobno prorediti. Da su te porastline bar u 30. godini ponešto proriedjene, to bi sigurno svih onih 60 hrastića po jutru ostalo u životu, — i hrastova šuma bila bi spašena. Ovako je svrha šum. gospodarstvene osnove na veliku štetu vlastnika promašena; taj gubitak mogao bi se jedino pretvorbom sadanje šume u hrastovu donjekle umanjiti, kad bi se u deset godina dvakratnom sječom jasenovina i briestovina uklonila, i to tako, da se odmah sada izsječe 607o najjačih (najvriednijih) stabala, a preostavša porastlina, da se pođsije sa žirom; nakon 6—8 godina imalo bi se đaljnih 307o stabala izsjeći, dočim bi se preostavših l07o stabala (t. j . circa 30 stabala — medju tima dakako i onih deset hrastova) ostavilo, te bi se ista vremenom sukcesivno prema tražbi unovčiti mogla. Tim postupkom imali bi nakon 50 g. novu 50-godišnju hrastovu šumu, koja bi sigurno puno vriednija bila, nego li sadašnja u ono vrieme 100 godina stara jaseno-briestova porastlina. U rečenomu jasno je predočena opasnost i gubitak, koji nam u mješovitih šumah prieti, ako pravodobno ne uklonimo nopoželjenu vrst drvlja. Da se ta^ kovu gubitku u buduće izbjegne, uvedeno je u državnoj šum. upravi, da se mlade 10—^20-godišnje posavske porastline imaju pročistiti (auslautern) od jasenovine i ine biele šume, te je tim poslom započeto godine 1887. Resultat te kulturne mjere moći će se tek posije 3—5 godina ocieniti, a ja ću ovdje samo u kratko napomenuti način, kako se je to čišćenje izvelo. Izradjalo se je naime na 2 načina: 1. da se je jasenić, briestić itd. nizko pri zemlji odsjekao, 2. da su se u visini, koja je za 20—30 cnmt. niža nego dotični hrastić, oko kojeg se je čistilo, jasenići i t. d. samo na sjekli, te im se gornji nasječeni dio sa krošnjom k zemlji privinuo. Prvi način čini se, da je shodniji ondje, gdje su jasenići već posve nadvršili hrastiće, te bi ga vremenom i zagušili; takovi nizko odsječeni jasenići potjerali su naravski odmah i to 2—3 izboja, nu ne ima nade, da će ikoji ostat na životu, jer su preveć |
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 113 — visoki n tanki, i jer im pri zemlji manjka i svjetla i zraka. — Drugi naftin preporučuje se ondje, gdje s\x hrastići i jasenići jednako visoki i gdje je opravdana bojazan, da će brži jasen z& koju godinu hrastiće prestići i nadvisiti. I takovi nasječeni i privinuti jasenići izbiju novu mladicu, nu ista ne raste onako energično, kao ona iz korjena; te mladice, čini se, da će se uzdržati i nadomjestiti prvašnju krošnju; pa pošto i ta prvobitna nu previm/ta krošnja još uviek u sebe sok prima, to se nije bojati, da bi mladice nadvisile hrastiće. To čišćenje izvedeno je u lipnju i srpnju, te stoji po jutru 1*80 —2*50 fr.; mzumieva se, da nije svakolika biela šuma izsječena, nego samo u okolo prigušenih hrastića, tako da je po jutru circa 500-700 hrastića oslobodjeno od jasenova pritiska. Kako se vidi, troškovi nisu tako veliki naprama gubitku, koji nas čeka, ako porastline ostavimo bogu i prirodi, kao što su bile A i B. Predbčiv tako uzgojnu vriednost pravodobnog proredjivanja, dodirnuti ćemo se u kratko i upliva, kojim ono na prirast drvlja djeluje> Kako već spomenusmo, izvadjeno je iz porastline B pred dvie godine 20m^ po jutru; sadašnja procjena (uprav 2 god. nakon proredjivanja) pokazuje nam po tabeli drvnu gromadu od 68.68m^, a sa onih 20m^ ukupno 88.68ra^; neproriedjena porastlina A. ima drvnu gromadu od 78.90m^ t. j . za lOm^ manje nego li proriedjena. Popriečni prirast kod A. jest = 1.58m^ a kod B. =rl.77m´ po jutru, t. j . proriedjena porastlina"^ ima za 0.19m^ više popriečnog prirasta. Nu to prvenstvo proriedjene porastline nesastoji se samo u većoj drvnoj kolikoći, nego što je važnije takodjer i u kakvoći, jer ima naime porastlina A. B. I. 1> 0.67o II. 26> 13.50/0 IIL 73Vo 86«/o t, j . proriedjena porastlina ima za 13^/o više stabala od najdebljeg (III) razreda nego li neproriedjena. Mi smo na tu činjenicu samo za to upozorili, jer je član švicarskoga pokušališta, nadšumar H. Rinicker došao do istog rezultata, dokazao je naime, da se malo ne sav prirast naslaže. na najdebljih drvnih individuih, tako da su ostali drvni razredi (ovdje dakle I. i II.) za prirast posve irelevantni, t. j . oni vegetiraju ali ne prirašćuju. Ja bih ovdje još jednu činjenicu iztaknuo, nu neću da joj vindiciram osobitu važnost, jer je možebiti slučajna, nu taj slučaj je za čudo suglasan sa ostalima činjenicama: pomnožimo li naime drvnu gromadu 78.90m^ neprorieđjene porastline A. sa onih 13^0 koje ima B. više nego A. u najdebljem (III) razredu, onda dobijemo: 78.90X lH7«=l0.26m^ L j . upravo onu drvnu kolikoću, koja čini diferenciju izmedju gromade proriedjene i neprorieđjene porastline, naime 88m^—78iu´´. Ako taj račun nebi bio slučajan, onda bi i to bio nov dokaz, da se prirast lih na najdebljem drvnom razredu naslaže. Gornji navodi dobiveni su sravnjivanjem samo dvijub porastlina, zato možda ni neće sve tako točno biti, jer do stalnih resultata treba više nego |
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 30 <-- 30 --> PDF |
114 — jedan pokus; zato bih ja ovim bio tako slobodan potaknuti one naše imovinske šumare, koji daju gratis-drva iz 30-60 godišnjih porastlina putem proredjivanja, da bi si-odsjekli stalne pokusne plohe, na kojima bi se na lahak i jeftin način´mogao ustanovljivati upliv proredjivanja, koji bi se mogao opažati svakih 5—6 godina t. j - u onomu razdobju, u kojemu se proriedna sječa u dotičnu porastlinu vraća, posao taj bio bi sigurno vriedan truda. Z a g a j i m 0* Žaobe za propadanjem naših šuma, što su se u nas od nazad toliko godina slušale, nijesu ostale glas vapijućeg u pustinji. U mnogim mjestima već se počelo nešto krećati; branjevinam, zagajivanjem i drugim mjerama već se je postiglo nešto, a tamo amo počeli se gaji zeleniti. To je dobro znamenje za budućnost našeg šumarstva- Ali biii smo spali toliko, da čuvati šume, koje nam još ostaju, i pomoći razvijanju onijeh, što su okržljavile, nije još dosta, ako se ne priječimo iz petnijeh žila da zagajimo ono, što je divljaštvo sjekire i mašklina, bjesnoća vode, i koziji zub ogolio. A to se mora učiniti s privrednih uzroka, s klimatičnih obzira, i u svrhu da se pomogne uredjenju naših voda. S privrednog uzroka: jer je naša pokrajina većinom brdovita; ako dakle mi naša gola brda ne zagajimo, nećemo nigda imati od zemlje dohodak surazmjeran prostranosti naše pokrajine. A ko će ih zagajiti? Neki odgovaraju; što treba da se vlada tu upliće: u privatnim interesima niko ne može da sudi bolje od samih privatnika. Bude li privatni interes zahtjevao da se bregovi u Dalmaciji pošume, to će se posebnom inicijativom postignuti bolje, nego sredstvom zakona i zabrana. To bi se moglo donekle priznati: ali mal da ne uvijek javni interes nalazi se u protivnosti s privatnim interesom, jer prvi valja da radi žrtvujuć drugoga. Tako vlada, koja zastupa javni interes, valja da tu ulazi u svrhu da zaštiti javne interese uplivom i razboritošću vještih šumara. Mi imamo u pokrajini jedva 381.762 hektara šuma; dok imamo neplodne zemlje 27.606 hektara, a 093-899 hektara pašnjaka kad bi se samo polovica one neplodne zemlje i pašnjaka mogla zagajiti, promislite koliko bi koristi mogla otud zemlja dobiti? S klimatičnog gledišU dosta da gledamo na okolo u nekim krajevima Dalmacije, gdje smo baš kao u pustinji: brda i bregovi goli, livade suhe i neplodne, vode mutne i močvarne, grozničave po dolinama; a kad ljeti udari plamenjača, zemlja, osobito ako je krečna ili pjeskovita, odvraća vrućinu što * Ovaj članak vadimo iz lista „Smotra Dalmatinska", koji izlazi srijedom 1 subotom kao dodatak k službenom listu „Objavitelj Dalmatinski" u Zadru, a kog dobismo od našega vriednoga člana i suradnika g. F. Z. Uredništvo. |