DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 109 —


Kora je na mladom stablu gladka, žuto-zelena; na mlađjem granju više
je žutkasta. Na starom drvetu razpucana je duljinom, tamna, ~ nalična na
hrastovu.


Vrbe i topole, (Salicineen). U naših šumah nalaze se vrbe i topole (osobito
ove) počesto, ali one su šumaru pravi trn u peti, s toga je triebi gdje
god može. Nadalje, one su neznatne vriednosti, (P. tremula traži se radi dobra
ugljena!), pa kada nebi bilo naših cigana — kopanjara, koji, za nebroj ukradenih,,
sjete se kupiti kađkada koju, one bi bile bez vriednosti. K tomu, one
se vrstaju u mnogo suvi´stih, te jih je razpoznati najlakše po obliku pera
(lista). Radi neznatne vriednosti ostaje baš svejedno, sječe li se ova ili ona
vrst, ~ u šumskih cjenicih stavljaju se i onako u jedan stupanj.


Evo jim glavnog obilježja:
a) Vrbe, (Salix). Puplje jim je obavito jednom ljuskom, veličine je pojednake,
oblika jajastoga, sgnjeteno, — u nekih je golo, u nekih rutavo, masti
je raznovrstne, obično svjetle, crveno-smedje. Na mlazovih od panja pup je
krupniji, nego li na granju odraslog stabla, često dvostruko veći. Vršni pup
je kod svijuh samac, a postrani ili je k stabliki privit, ili je od nje odvrnut.
Granje jim je slabo, krhko, nepraveć nikada pravilne krošnje.
Kora je na mladih granah žuto-zelena, ili crveno-zelena, na starom stablu
je svjetlo-siva, ili smedja, razpucana je duljinom stabla.
b) Topole, (Populus). Puplje u topolah obavito je sa više Ijuštica,
ponamještenih u spirali. Čestoputa su ove Ijuštice smolaste. Vršni pup uvjek
veći od postranoga. Puplje je jajastoga oblika^ većinom svjetlo-smedje, ili svjetlo.
Granje jako i krhko, netvoreć pravilne krošnje-
Kora je u mladosti svjetlo-žuta, smedja, gladka i sjajna, na starom drvu
tamna i razpucana. Skupio D. N.


Važnost proredjivanja.


Piše J. Kozarac.


Zadaća i svrha proredjivanja jeste dvojaka: 1. uzgojna, 2. financijalna.


Dok se još nije digla nauka o čistom prihodu, bilo je proredjivanje pretežito


uzgojna mjera, kojom se je htjelo izbjeći pregustomu sklopu i ugušivanju sta


balaca jednoga po drugomu. Od novijeg vremena dobilo je proredjivanje


finaucijalan značaj, u koliko se naime s njime nastoji unapređiti poimence


debljinorast drveća t. j . kraćom obhodnjom postići onu kvantitetu liesa, koja


bi se u gustomu sklopu tek iza 10—15 godina postignuti dala; tim obaljivanjem


obhodnje diže se renta šum. tla, t. j . šuma je financijalno unosnija.


Proredjivanje t j . upliv proredjivanja na rast drvlja jeste jedna od


najvažnijih točaka šum. pokušališta (forstl. Versuchswesen), njime se hoće da