DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 21 <-- 21 --> PDF |
" 105 — staroj. — Kora u listacah redovito je gladka u mladosti i to koli na stablu, toli i na ograncih, a hrapava, razpucana, čvorasta, i t. d. u starosti i na stablu, kao i na granju. Kora je za pojedine vrsti drva razlićna i po boji, pa to u mladosti, kao i u starosti stalna. Kora je dakle sjegurno i dobro obilježje listača n zimi. Predjimo sada na pojedine, kod nas u Hrvatskoj po šumab nalazeće se listače, pa je pogledajmo, kako jim izgledaju navedena obilježja u zimi. Hrast, a) Lužnjak (Quercus pedunculata). Pupovi su mu kratki, sa širokim! Ijušticami, koje su ili oble, ili tupokutaste. Vršni pup je veći od postranoga, te je obavit sa dva do pet nuzgrednih pupova. — Postrani pupovi odvrnuti su od stablike. — Pup mu je obično jajast, redje obal, ili šiljast. Granje je jako i stoji malo ne okomito na stablo, dočim ono slabo, prama vrbu, približava se deblu. Granje raste nepravilno, pa s toga je i krošnja dosta nepravilna. Kora u mladog hrasta i mlađih grana gladka je i svjetla sve do 20 godine. Poslie te dobe poeme pucati, te je hrapava, mrke boje. Pukotine kore vuku se malo ne okomito od vrha do zemlje, osobito onda, ako je uzrasao u dobrom sklopu. b) Kitnjak, (Qu. sesseMora). Pupovi su mu kao i u lužnjaka. Razlikuju se u tom, što su kod kitnjaka redovito dulji i šiljastiji. Kod kitnjaka je i to značajno, da su mu pupovi nejednaki prema stojbini i dobi, a cesto najednom te istom ogranku. Osobito su veliki na vršnih grančicah i mlazovih mladih biljkah. Pupovi su mu redovito jajasti, ili šiljasti. ~ Ljuštice pupa redovito su šiljastije i užje, nego li u lužnjaka. Granje je kao i u lužnjaka, a razpoznavanje u toliko je sjegurnije, što je granje upravnije, mnogobrojnije, više se u redu razraslo, te je uslied toga i krošnja više jajasta. Za kitnjak je i to značajno, što mu suhi list ostaje u jeseni dugo na granju, — često i prezimi. Kora u kitnjaka je kao i u lužnjaka, jedino su pukotine jače i hrapavije, nepravilne, većinom prekinute Boja kore tamnija je, nego u lužnjaka. c) Cerić, (Qu. ceriš). Ovu vrst hrasta razpoznati je od ostalih radi toga, jer su pupovi veoma maleni. Vršni pupovi sbiti su jedan na drugi. Vršni i postrani pupovi jajasti su, obaviti sa malo nesgnjetenih Ijuštica, od kojih su vanjske rutave i svjetlo smedje. K tomu nalaze se oko pupova ko nit tanki listići. Postrani pupovi posvema su priviti na stabliku, ili grančicu. Granje je u cerića daleko manje i slabije, nego li u lužnjaka i kitnjaka, ponamješteno je pravilnije, čineć malu pravilnu krošnju. Kora u mladog cerića tamnija je, nego li ona lužnjaka i kitnjaka, a gladka je, kao i njihova. U starijoj dobi razpuca duboko duljinom i poprieko stabla; pukotine su gnjedaste boje. Bukva, (Fagus silvatica). Bukvu je lahko razpoznati po puplju., jer joj je dugoljasto (do 5 cmtr.), šiljasto na dolnjem i gornjem kraju, a u sredini odeblje. |