DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 20 <-- 20 --> PDF |
_ i04 — Vršni pup (TermiBalknospe) redovito je samac. Naći je u uekog drveća i više vršnih pupova, (po dva u: Sjringa, Viburrium opulus; ~- po tri i.i javora, po uetiri u hrasta). Svi ovi pupovi sbiti sa jedan do drugoga u okrugu, ali je i kod toga opaziti sredaji kao najjači, — pravi vršni pup, Postrani pup sjedi u listiioj pazušici, dakle: kakav je položaj lista prema listu, takav je i pupa prema pupu. Postrani pupovi su jedan drugomu nasuprot, u istoj ravnini, pobacani su nepravilno oko stablike; ili su jedan prema drugomu u pravilnoj zavojnici. Posti´ani pup redovito je samac, rieđko je drveće, da bi imalo u hrpi dva, tri postrana pupa, budi u istoj ravnini, budi jedan nad drugim (Prunus domestica, Sambucas racemosa). Motrimo li položaj pupa prema stabliki, opaziti ćemo, da i sami pupovi stoje raznovrstno prema stabliki. Kod nekog drveća nakrenut je pup s vrhom prema stabliki, kod drugog odvrnufc od stablike; gdje gdje sjede, a drugdje jih nije ni viditi. Vanštinu pupa možemo svesti na ovo: ili su Ijuštavi, ili bez Ijuštica, a neki pupovi su na polovicu Ijuštavi. Ljuštice ove imadu ćavati u pupu nalazeće se nježne organe od studeni, smrzli, prevelike snage, i t^ d. Nekoji pupovi izlučuju i Ijepivi sok (divji kesten) ili vosak (breza i jalša), pa je ovaj naravni zatvor još čvršći. Ljuštice su položene prenia srcu pupa, kao i prema stabliki Izmienjuju li se pupovi prema stabliki, izmienjuju se i ljuštice prema srcu pupa; jesu li u redu pupovi prema stabliki, u redu su i ljuštice prema srcu. Na samih Ijuštica opaža se takodjer razlika: u obliku, odori i boji. Oblik Ijuštica obično je jajast, ili je zaobljen. — Odora jim je takodjer razna; neke su gole, druge rutave, i to: ili su rutave podpuno, ili djelomice, a neke su samo na rubu. — Ljuštice su omašćene ili jednobojno, ili sa dvie boje; — takova je boja u pupa. Oblik pupa veoma je- raznovrstan. Najobičniji obiik pupa jest jajast. Manje je ćunjast, vretenast, ili obal, šiljast ili tup, zaobljen ili uglast. Vriedno je spomenuti, da su pupovi jedne te iste vrsti drva različni veličinom. Pupovi na izdancih i korenjacih uvjek su veći, nego U oni, na granju odraslog drva. Kod drveća iste vrsti i jednake dobe ovisna je veličina pupa 0 dobroti stojbine. — Vršni pupovi obično su veći od postranih. Eazpoznati listače u zimi po krošnji zahtjeva veliku vježbu. Za svaku vrst drveća uzraste krošnja različno, sa svim tim stoji ovo pravilo: Stablo, izraslo u sklopu, imade malu krošnju i stanovite oblike granja, dočim ono, koje je uzraslo prosto, neima, malo ne, ništa drugo, nego porazbacano granje. Za sve vrsti listača opaziti je ovo pravilo: Kod jednih listača granje je malo ne okomito na deblo, kod drugih k stablu primaknuto. — Kako rekoh, ovo obilježje nije najstalnije i može poslužiti za opredielivanje listača u zimi jedino dobro uvježbanomu oku. Daleko sjegurnije obilježje od krošnje za razpoznavanje listača u zimi jest kora. Ona je za svaku vrst drva stalna, i to u mladoj dobi kao i u |