DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 103 »-
Može biti i taj slučaj, da je zvier od lovca sa busije br. 2. na prosjeku
a nastreljena, te da. će na četverokutnu plohu izmedju lovca 2 i 3 unišla, iz
koje nije više opažena izašla, i možebit ondje poginula, tad ju se može ipak
laglje naći, nego kod običnih prosjeka, jer ako nastrieljena zvier ovakav običan
prosjek predje, nemože lovac znati, kako se je daleko i gdje u šumu udaljila
i zavukla, a tražiti ju ne samo da je nesigurno, nego se kod toga i mnogo
vremena potrati.


Posije obavljenog gona s prvog pročelja, nastave hajkači gon s protivne
strane šume, te gone prama lovcem, koji su ostali na istom mjestu prama
hajkačem okrenuti, te tako opet čekaju na zvier ili divljač, na koju je gon
namjenjen!


Tim načinom u šumi izvedeni popriečni prosjeci pružaju sgodu, da se
dodijana zvierad sa malim brojem dobrih lovaca posve iztriebiti može, i da se
izbjegne mnogoj nesreći, koja se prigodom hajkanja često dogadja.


Iv. Ettinger.


Zimsko ruho listača.


u zimsko doba, kada šumar imade najviše posla u šumi, listače mu se
promiene; — najljepši jim ures, list, opadne još u jeseni, najsjegurnijega razpoznavala
neima u ovo doba. I malo vješto oko razpoznaje listače po listu još
izdaleka. Po čemu da je razpoznaje u zimi, kada jim toga ruha ponestane?


Kada nam sama narav nebi bila dala u ruke toga razpoznavala, mi bi u
mješovitih šumah listača lutali u tmini, i nebi nikako mogli podpuno zadovoljiti
službenoj dužnosti. U čistih šumah nam je lahko, jer već unapređ znamo,
kakovo drveće tamo imamo, — akoprem se i u ovih znade naći gostova, i
to dobro udebljenih i usjedjenih, na koje niti mislili niesmo. I ovdje nam je
dakle od potrebe znati razpoznavalo listača u zimi-


To sjegurno rnzpoznavalo je p up, krošnja i kora.
Najsjegurnije razpoznavalo svakako je pup. On raste za svaku vrst drva
po stalnom pravilu, koje se nemienja.
Prije, nego li obilježimo svaku vrst šumskoga drveća po navedenih razpoznavalih,
neće biti suvišno, ako pobližje pogledamo, što je pup.
Pup je bilinsko plodilo, kojim se biline nerazplodjuju, već samo množe.
Pup je čvor sitnih Ijuštica, te je u njemu i cviet i lišće.


Pup nalazimo na vrhu, ili postrance na Ijetorastih, poraslih prošloga proleća,
ili ljeta. Razlikujemo ga u „vršni" i „postrani" pup, prema tomu, da li
je porasao na vrhu mlade stablike, ili sa strane. Imamo još i „adventivni pup"
(Adventivknospe), koj naraste na stablu, ili grani, budi uslied kakove ozleđe,
budi inog česa. Neki tvrde, da ovaj pup postaje u „cambijumu" i put si napravi
kroz koru. Adventivni pup nalazi se i na najgornjih, vodoravnih žilah,
iz kojih tjeraju mlazovi (Wurzelausschlag), na pr. topole.