DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 100 otomanskom gruntovnom zakonu, jer po § 78, istoga prešlo je tim načinom usurpirano zemljište posije 10 godišnjeg mirnog uživanja ii vlastničtvo dotičnika. Mali posjed ratara bijaše prirodnom posljedicom, da se je stočarstvo sve više razvijalo, te vrlo važnim factorom gospodarstvenog životan ovim zemljama postalo. Pošto pako svi uslovi razgranjenog stočarstva nebijahu tu, morađe šuma opet i ovdje svoj harač dati. Bez razlike vrsti i starosti otvorene bijahu sve šume svakoj stoci, a osobito koza zadade težke rane mladim šumam. Eto kakovim navalam bijahu šume izvrgnute, a zaštite nenadjoše nigdje. Premda si je naša uprava svjestna bila zadaće i onoga puta, kojim je glede šumarstva udariti trebala, to nije ipak — kao što sam već spomenuo moguće bilo, preko noć uredjenu šumarsku upravu stvoriti, nebijaše to niti oportuno, a manjkahu i sredstva, pa tako morade u prvom početku u mnogom pri starom ostati, dakako samo u principu, jer samo provadjanje bude šumaru povjereno, koji je važnost i zadaću šume uvjek pred očima imao. Niti naša uprava nemogaše iz početka dovoljno šumarsko osoblje postaviti, a broj istoga kretao se je u vrlo uzkih granica zemaljskoga proračuna. Nije se dakle moglo ni misliti na isključivu doznaku drva, kao što ju racionalno šumarenje zahtjeva, već se morade kod unovčivanja šumskih proizvoda spomenuta desetina pridržati. Dakako da ova nije identična s onom za otomanske vlade. Ista bude u mnogom ograničena te samo za domaće žiteljstvo dozvoljena, prelaz doznaci utirao se, a čuvanju šuma osobita pozornost obratila. Pa koliko se je u tom pogledu ozbiljno i revno radilo, osobitom uspjehu nije se bilo nadati, bijahu to samo preventivne mjere, da se šume u koliko toliko zaštite od đosadanjeg pustošenja, a narodu pokaže, da se uživanje šuma pod nikakovu cijenu samovolji pojedinog prepustiti nemože. Da se pako čvrst i zaran temelj šumarskoj upravi položi, trebalo je najprije pitanje šumskoga posjeda rješiti. Dobro je to naša uprava znala, pa nije oklijevala, već uredjenje šumskoga posjeda inaugurirala, a tim najvažniji i prvi ozbiljni korak racionalnom uredjenju šumarske uprave učinila. Pitanje šumskoga vlastničtva bijaše za nas vrlo povoljno, jer već za otomanske vlade bila je sva šuma državni posjed. Ja ću ovdje samo u kratko i u principu da spomenem taj po šumarstvo vrlo važan moment. Svaki, koji misli, da ima pravo vlastničtva na šumu,.ima to svoje pravo kotarskomu uredu u roku od 6 mjeseci (ediktalni postupak) prijaviti, i možebitne dokaze svoga prava pridonijeti. Vladin povjerenik (sudbeni činovnik) sa jednim mjernikom, te turskom jeziku i tapijama vještom, vodi na temelju prijava izvidjenja na licu mjesta. Po dovršenimi izvidjenji stavlja vladin povjerenik svoje predloge pred kotarskim povjerenstvom, koje se sastoji iz kotarskoga predstojnika, sudbenoga i šumarskoga činovnika, te koje o predlozih razpravlja i vlastite predloge stavlja. Kaspravni spisi idu za tim zemaljskom povjerenstvu, koje konačno o tih predlozih odlučuje. Odbije li zemaljsko povjerenstvo koga, tomu prosto stoji u roku od 14 dana na zajedničko ministarstvo utok uložiti. |