DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 1     <-- 1 -->        PDF

urnifiM; Ilil,


^4^^+.


Br. 3. u ZAGREBU, 1. ožujka 1888, God, XIL


Neka se pojmovi bistre.


(Svršetak).


U prednaveđenom nastojasmo dokaiiati, da dio šumskog uživanja nije
s posjedom skopčan, pa šta više, da šumsko uživanje ni za trajanja šumske
služnosti nije se prama posjedu mjerilo, te na temelju toga ni propisi §§. 472.
i 473, 0. g. z. u ovom slučaju neimaju mjesta.


Što je zakonom od 1881. godine uzet posjed za mjerilo uživanja, to se
nikako nemože § 442. o. g- z. prva stavka promjeniti, jer napred navedenim
dokazano je, da se vlastnošću posjeda nemože praA^o šumskog uživanja steći,
pošto ono s posjedom ni uvjetovano nije.


Odkup prava na drvlje, pašu i t. d. nije prama posjedu upriličen, nego
je na temelju § 2. zakona od 1871. jednostavno izlučena i u pođpuno „vlastničtvo"
predana polovica onog okupa državne šume, u kojemu su do tada
imali ovlaštenici pravo na uživanje. Odredbe § 472. te 473, o. g. z. neimaju
ovdje- mjesta, pošto one govore o služnosti, dakle o pre4metu, koji sada i
nepostoji.


Ovdje bi se imao propis § 442. o. g. z. druga stavka preinačiti, buđuć
je pravo uživanja s osobom skopčano, a upitna stavka veli: „Ali nemože predati
prava, koja su ograničena s osobom pređavaoca".


Daleko bi zalutali, da se upuštamo s dokazivanjem, e da li je u obće
pravedno, što je zakonom od 1881. godine uzet posjed za mjerilo uživanja;
medjutim mi tvrdimo, ili bar to je naše pozitivno mnienje, da će se morati
kad tad uživanje prama dušama odrediti, jer je ovaj način ne samo pravedniji,
nego i praktičniji.


Može se ovdje zaista reći, da tri duše trebaju za ogriev toliko, koliko i
pet, ali svakako je način pođielbe na duše pravedniji od onoga po posjedu, a
isto tako i prikladniji.


Medjutim na ovo ćemo se osvrnuti u kašnjem govora našem.
Gospodin Pausa veli, da mu nisu motivi poznati, na temelju kojih ja u
razpravi „u zakonu a za zakon" predlažem promjenu § 25. od 188 L, te evo
8




ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 2     <-- 2 -->        PDF

~ 86 —


sada navađjam, da se temelji na oaimi intimi razlozi, koje je gosp. Pausa kao
svoje naveo, nikako pak na onluii, kako prediimjeva, da jih je shvatio.


Istina je, da kod nas šume leže u ravnici, ali ipak vriednost uštede odnosno
preostatka jedne katastralne obćine posve se bitno razlikuje od druge
katastralne obćine, i to ne samo po vrsti drveća, nego i glede izvoza, te
kolikoće i kakvoće same drvne gromade. ^


Nadalje imao sam na umu i to, da su Šume ove imovne obćine većim
đielom šume budućnosti, a s druge strane to, što stanje ove imovne obćine
dopušta, da bi se moglo dotičnim katastralnim obćinam u novcu odštetiti, a
godišnje ovakove preostatke drvne gromade u jednu izvjestnu gospodarstvenu
jedinicu investirati, pa takovu u svoje vrierae na korist zajednice unovčiti.


Govoreći u mojoj razpravi dotakao sam se i § 20. naputka a) te sam na
temelju dosadanjeg izkustva izneo momente, s kojimi sam dokazao, da se naum
upitnoga § mimoilazi.


Nadalje spomenuo sam i § 22. istoga naputka; nu podjeđno sam rekao,
da se propisom ovoga § ipak do prave cieli nedolazi, te sam predložio, da se
kod zakonske preinake i ovaj slučaj u obzir uzme,


Gosp. nađšumar Pausa u svomu članku „kratke misli i t. d." mnije, da
netreba ništa preinačiti, te veli, da se nesmije nikomu na izvršivanje šumske
služnosti prava uskratiti, nadalje veli, da se zloporabam može predusresti tim,
ako se točno § 22. naputka a) izvršuje.


Prvo moram reći, da mnienje, da se nekomu njegovo pravo krati, nisam
zastupao, nit sam na to smjerao.


Što se pako točnoga vršenja § 22. naputka a) tiče, di´žim da sam u
mojoj razpravi dovoljno naveo tim, što sam rekao, da sam u praksi mnogo
slučajeva imao, gdje je dotičnik dobiveno gradjevno drvo prodao, a da se točno
nevrši, nebi se do toga ni došlo.


Neću tajiti, a medjutim nemože nitko ni tvrditi, da je moguće i kod
najtočnijega vršenja propisa § 22. na svaki takav slučaj nadoći, a još manje
kod onih katastralnih obćina izvan šumA. ležećih, gdje lugarsko osoblje ni domašaja
neima.


Vodjenje preglednih knjigS već je uređjeno i kod nas u istom smislu,
kao što gosp. Pausa preporučuje, a bez sumnje i kod svijuh imovnih obćina,
jer sam zakon od 1881. god. to propisuje, ali ovo može služiti za evidenciju,
da se nebi prekoračila pripadnost, nikako pako za to, da se tim zlouporaba
zapriečiti može.


Medjutim da bi se ipak što bolja kontrola ovoj zloporabi postavila, uzeo
sam u principu ovaj način. Dao sam naime iz kontrolne knjige izpisati za
svaku pojedinu katastralnu obćinu koji je, u kojoj mjeri, i za koju
svrhu, gradjevni objekt u prošloj sječnoj dobi gradjevno drvo dobio.


Ovakove izkaze ponio je sobom dotični šumar, te mu je dužnost bila,


da se prilikom (a u smislu § 20. naputka a) popisivanja potrebštine drva za


gradju za buduću sječnu dobu uvjeri, e da li su dotični dobljeno drvo u prošloj




ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 3     <-- 3 -->        PDF

— 87 ™


sječnoj dobi zbilja u onu svrliu iipotrebiii, u koju jim je namjenjeno bilo, ili
ne, pa gdje se je pokazalo proti propisu § 22., onda se je po odredjenju stavke
druge rečenoga § postupalo, t. j . prema izvezenoj kolikoći drva naplaćena je
podpuna šumska pristojba.


Ovim istina nije imovna obćina oštećena, te uzmimo, da se je i na svaki
pojedini ovakav slučaj naišlo, i da je podpuna šumska pristojba naplaćena: to
ipak ostaje moja tvrdnja nepobitna, da se time nikako prava svrha nepostizava.


Za ovo dokazati, moram malo obzirnije koju reći.


Poznato nam je, da je za trgovca veća šumska pristojba ustanovljena, pa


ipak i preko takove procjene sa nekoliko postotaka preplaćuje.


Dalje znamo i to, da kaznenom postupku sbog jjrestupka § 22. neima
mjesta, nego samo to, da se . ima podpuna šumska pristojba naknaditi. Zato
će svaki trgovac dragovoljno rečenu odštetu platiti za slučaj, da se tome prestupku
u trag udje.


Zatim namiče se i to pitanje, ako se u takovom slučaju od dotičnika
naplati podpuna šumska pristojba, da li se može dotičnik ipak smatrati u pogledu
svoje kompetencije kao namiren, kad je, kao što spomenuh, za dobivenu
kompetenciju podpunu šumsku pristojbu odštetio?


Ako bi se kod svega toga smatralo, da je on u svojoj kompetenciji namiren
i da nema pravo ponovno dobiti, onda pitam, da lije pravedno, da usljed
toga, što sadanji kućni starešina svojom razsipnošću njegovim potomcima štetu
nanese?


Gradjevna obhoduja ustanovljena je za kuće 120 godina.
Petar za podizanje nove kuće izvuče cielu svoju kompetenciju, nu u nuždi
ili ma kakvim drugim slučajem proda doznačenu mu gradju.


Ovim je on sebe i svoje potomstvo lišio prava, da može za vrieme od
120 godina rečenu kompetenciju uživati, te pitam zar nije od potrebe, da se
u zakonu njeka druga i oštrija mjera u pogledu ovoga odredi?


Eecimo za slučaj onaj, kad bi imovna obćina odštetom podpune šumske
pristojbe namirena bila, da li bi se ona smatrala ođriešenom, te da može svoju
kompetenciju ponovno dobiti, nebi li se ovakovoj zlouporabi još šire polje
otvorilo ?


Držim da će gosp. nadšumar Pausa na temelju navedenog i sam priznati,
da se i ovaj momenat svakako mora kod zakonske razprave u obzir uzeti, a
naročito § 20. izmjeni ti.


Konačno navesti mi je, da se podpuno slažem sa mnienjem gospođ. nadšumara
Pause u pogledu propisa § 41. i 94, naputka c), a podjedno prijatno
mi je, da se gosp. nadšumar Pausa samnom slaže u cielosti glede izjednačenjaračunarske
i prometne godine.


Iz mnogih slučajeva uvidio sam, da se u posve raznolikim okolnostim
nalazi gosp. nadšumar Pausa, a rekao bi i u boljim, nego ja, jer kako vidim,




ŠUMARSKI LIST 3/1888 str. 4     <-- 4 -->        PDF

n


88


oti usvaja po Pressleru postavljen ključ, koliko naime prevali konj u zapregnutih
koliti korakom i kasom.


Onaj Presslerov kljiic nemože se ni približno na ovdašnje okolnosti prilagoditi,
a ovo l)i mi dao za pravo i sam Pressler, da se je slučajno u jeseni i
u proljeće, te i u blagoj zimi ovuda provezao, M. P.


Iz Jasenka kod Ogulina.


Lov za medjeđom.


Njekako od nužde postao sam lovcem, da ozdravim hođajuć po svježem
zraku. Sad, kad mogu, rado polazim u lov. Činim to rad zdravlja i odmora,
rad zabave i poduke. Ova zabava od njekoliko godina i jedina je, koju si uštim.


Došavši u ove krajeve, nisam se ni malo razveselio, kad sam do brza
uvidio, da je ovuda lov slab kako možda nigdje drugdje. Tomu za dokaz samo
ću spomenuti, da se u Ogulinu složilo lovačko družtvo u namjeri, bi li se barem
donjekle lov zaštitio i pridigao, ako to bude moguće. To družtvo uzelo je u
zakup na 10 godina obćinska lovišta u kotaru ogulinskom: u svem 17 četuornih
milja! Za ogromno to lovište nije se dobila veća godišnja zakupnina od 14 for.


To doista već nije ni liepo; ali ta zakupnina ipak nije premalena za
lovište, u kom skoro ništa nema. Kvaruju obćine, koje kako su siromašne, doista
bi trebale što veću zakupninu. Ali nije čudo: tekar nedavno uveden je zakon
0 lovu, pak u puku kao da još i neznadu, što je to lovostaja; još se pričinjaju,
kao da divljač nije pravo ničija, već tko ju božji gdje i kad stigne!


Bilo bi više toga nabrajati. Samo ću i-eći, najvećma koristnu divljač nište
bezbrojni pustopašni psi i zvjerokradice, kojih doista bi bilo manje, kad nebi
toliko bilo onakovib, koji kradomice u bezcjenu kupuju divljač i kože. Ipak
bi obćinska poglavarstva morala savjestnije brinuti se za povećaaje obćinskoga
dohodka. Nadamo se, biti će bolje, prem ne skoro.


Ako dakle kraj ovakovih okolnosti kađno iziđjem puškom o ramenu, biva
to više od potrebe; lovine riedko tko kući nosi iz obćinskoga lovišta.


Ovdašnjim! sumarni, gdje nisu poharane, prolazi i u griču zaklona ima još
po koji medjed-, koga je — izim još Like — u našoj zemlji jur ponestalo.
Škoda! Naš medjed koliko je velik i jak te pored svega svoga divljega oblika
ipak je bezazlena zvier. Ni s daleka nije škodljiv ni poškodan, kao gadni vuk.
Hraneć se bilinskimi plodovi on u nas riedko kad zakolje govedče, ovcu ili
kozu; izbjegava, a napasti će čovjeka samo onda, kad se sukobe. Nije dakle
pravo razmjerje, kad mu glavu ucieniše na 15 for., dočim se za kud kamo
proždrljivijega vuka dobiva 5 for., a 8 for. plaća za vučicu, koja okoti po 4
do 9 i više vučića svake godine, dočim medjedica redovito svake druge godine
po dvoje riedko troje mladih imade. Doznajem, kod nas je tako; drugdje možda
Je đmgačije.