DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 16 <-- 16 --> PDF |
- 16 — tim žliebom pod zemlju tja do rta a. Posije toga potisne se Stap u smjera prama dole tako daleko, dokle se neopazi, da se je zemlja kod rta a malko uzdigla, i u tom položaju se onda izvadi stroj iz zemljo. Tnn zadnjim postupkom p(t^,tigne se to, da se vukuć stroj iz zemlje, neizvuče skupa s njim možda i koii ´´žir. Eadeć tako dalje, pritisne se malko zemlja nad posadjenin^ žirom s lievom nogom, stroj se sada zabode prama desnoj strani, te se postupa na isti nac.n dalje, a zemlja pritisne opet s desnom nogom i t. d. Sjeme je tim načinom posadjeno u razmaku od 70—80 cm. Kako je već u početku spomenuto, probitci su sadnje žira s tim strojem znatni. Prije svega moguće je nadziratelju sadnje točno kontrolirati sav posao od radnika, ako se isti postavi pred n:e,^ jer se žir kotrlja duljinom od 80 do 90 cm. u otvorenom žlieba štapa dolje. Žir bude tim načinom posvudii približno jednakom vrstom zemlje pokrit t. j . sa 2—3 cm. Oštar brid boda a h porazdieli dio zemlje, pod koji dodje žir tako, da ovaj može laglje klijati i zemlja probiti. U obće ide sav posao lahko, jednostavno i dosta brzo od ruke. Uporaba Saclierovog stroja osobito je probitačna na takovih šumskih ćistinah, koje su obrasle sa visokom travom; zatim u ouakovih sječinab, gdje se nalazi još množina raznih odpadaka i gorivog drva, buduć i tu napreduje radnja isto tako brzo, kao i u podpuno čistih sijalištih, dočim bi drugi koji način sadnje naišao na razne zaprieke, koje bi zahtievale mnogo veće troškove kultivacije, S. Han konji. Nješto 0 šumah u Landesu i Alžiru. Crpi iz ,,Le Bois^´ D. M. Bit će valjda našim stručarom poznato, da su šume u Landesu uzgojene na prijašnjih goljetih velikom mukom i trudom, s toga se ne ćemo baviti ovdje sa načinom uzgoja i uprave, nego ćemo obrnuti pozornost na proizvode, koji se dan danas tamo dobivaju. Važnost tih proizvoda potiče od vremena gradjanskoga rata u Americi (Secessioniste i unioniste), kadno ne mo^^aše uplivisat Amerika svojom konkurencijom na trg, te se uslied toga digoše cieue smoli i sličnim tvarim. To bijaše sjajna doba za trgovinu francczku s proizvodi smolina, iza koje nastupiše malo teža vremena, nu ipak su si osvojili francezki proizvodi smolina na svjetskom tržištu važno mjesto, i to poglavito radi svoje vrstnoće. Puno je znamenitija proizvodnja drvenog Ijesa iz šuma u Landesu, koji se izvozi većim dielom u Englezku, gdje se upotrebljuje u rudnicih kod kopanja kamenog ugljena. Drvo crnogorica franeezkih bolje je od drva ostalih sjevernih zemalja sbog veće svoje pruživosti, a ciena je takodjer manja od inih drugih |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 17 ~ proizvodu. Veća pruživost drva dade se bez dvojbe raztumaciti rapidnim prirastom pod žarkim suncem južne Francezkc, koji prirast je svakako veći, nego u krajevih, ležećih sjevernije. Okanimo se toga tehničkog pitanja, te ćemo se ograničiti na izvješće Cbambrelent-a, člana „Societe natiouale d´agriculture", u kojem se medja ostalim i o šumogojstvu razpravlja, i odakle vadimo data za trgovačke odnošaje u Landesu, Izvoz drva bio je znamenit u računarskih godina 1885. i 1886. To drvo bijaše rabljeno ne samo kao poduporke u rudnicih, nego i kao stupovlje za brzojave, za podsjede željezničke, kao takodjer i za razno gradjevno drvo. Množina izvezenog drva za stupovlje rudnika a Englezku iznašala je od godine 1874. do 3883. popriečno 18.000 tona (tona -= lOOO kg\) Ovo istinabog nije najobičnija izmjera količine drva medju trgovci, ali u francezkom brodarstvu je najobljubljenija, a mi ju moramo prihvatiti za sad s tog razloga, da uzmognemo pratit Chambreleuta u njegovih izvadjanjih. Godine 1884. digao se je taj broj do 210.000 tona a god. 1885. do 250.000 tona, te se je godine 1886. u istoj visini održao kao i god. 1885. Ovakovi uspjesi postignuti su unatoč konkurencije vlastitih proizvoda iz Bretanje, te sličnih iz sjeverne Španjolske, ni ne gledeć na trajnu konkurenciju Švedske i Norvežke, To je tim više uvaženja vriedno, jer je produkcija kamenog ugljena u Englezkoj nješto popustila u zadnje doba. U periodi naime od god. 1870—1880. bilo je proizvodjeno na godinu 40 miliona tonna ugljena više od obične proizvodnje, dočim od god. 188L do god. 1886. samo 5 miliona tona na godinu. Moguće je dakle, da će jednom nadoći čas, kad Englezka neće više biti glavno tržište za kameni ugalj sbog velike konkurencije od Sjedinjenih država. Njemačke i Belgije, a u tom leži takodjer i pogibelj za trgovinu s drvi iz šuma Landesa. Nu za sada mogu se Francezi samo veseliti, što im proizvodi šuma Landesa imaju tako dobru prodju na englezkom tržištu. Veličina šuma (do skoro 600.000 hektara) takova je, da može dugo vremena podmirivat potrebštine englezke trgovine, te po g. Chambrelentu daju te šume materialni dohodak od 3 miliona tona na godinu. Neodvi-^an od tog izvoza stupovlja za rudnike, jest izvoz drugih sortimenta: brzojavnih stupova, podsjeda i inog liesa. Evo nekojih brojevnih podataka u tom pogledu. God. 1875. bilo je izvezeno iz Bordeaux-a 44.000 komada stupova, dočim su južne željeznice uporabile 3.000 kom., a 10.000 kom. bilo je izvezeno u Španjolsku. God. 1886. izvezlo se je kroz luku Bordeaux-a 50.000 komada stupova. Osim ovog stalnog poprečnog izvoza poslano je godine 1885. za panamsku prevlaka 50.000 stupova, a godine 1886. sklopljen bje ugovor za dostavu 75.000 podsjeda za istu zemlju. Više francezkih društva uporabilo je 1,005.000 kom. podsjeda; andaluzko družtvo željezničko 100.000 kom.; a 655.000 kom, izvezeno je u Alžirsku i Španjolsku, dakle svega skupa 1,885.009 Ovi podsjedi prodavaju se-za 1 fran. 75 ct. popriečno po komad, dočim je ciena hrastovim podsjeđom po 5 fran. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 18 <-- 18 --> PDF |
~ 18 — fodsjedi od ernogorična drva raanje izpucaju i usuše na pripeci sunčanoj nego drvo listača, s toga ih upravo i traže, kad hoće gradit željeznice u predjelih gdje vlada velika vrućina, kao primjerice u Španjolskoj, Alžiru, Tunisu, Senegalu, Panami i t. d. Odpadci kod izradjivanja podsjeda dadu se dobro upotrebiti za držalice za icetle, za vinogradsko kolje, za prostije sanduke i t. d. U samom Landesu stvorila se je industrija, koja se vrlo dobro isplaćuje u predjelih obilujućih na drvu. Za sada pravi se samo preparat za papir, koji ide na izradbu vehkim tvornicam u Angolemu. Nu sigurno je, da će se razviti u budućnosti i druge grane industrije toj slične. Smolarenje tjera se još u nekoj mjeri, ali proizvoditelji morali su znatno popustiti od svojih ciena, da mogu uzdržati amerikansku konkurenciju. Tako na pr. god. 1885. morali su spustiti cienu kolofonije od 5 fran. na 3 fran. za 100 kgr. Izvoz smolina pao je god. 1884. od 7249 barila na 2.255 u god. 1885-, i to bijaše izvezeno jedino u Antverpcn. Situacija je dakle dosta težka u tom pogledu za francezke trgovce. Drži se, da će ^e donekle to nadoknaditi prodajom gorivnog drva, koje se osobito u Parizu mnogo troši. Do sada dobivali su Parižani svoja gorivna drva iz blize Soh,)gne (stara provincija francezka blizu Orleansa), ali za ljute zime god. 1879—1880. bijahu te šume opustošene, te se sad velika množina gorivih drva uvaža poglavito iz Njemačke. To je dosta žalostno po francezke trgovce, nu da željeznička družtva ustanove sličan tarif za gorivno drvo iz Landesa, kao što postoji za strane proizvode, mogla bi se iz Landesa podmirivati potrebština na gorivu za Pariz, i to sve dotle, dok se nebi šume Sologne na novo uzgojile. Možemo spomenuti ovdje, da se drvo iz Landesa može upotrebiti i za razne druge industrialne svrhe, kao na pr. kod popločivanja ulica u Parizu, Dosele bilo je u tu svrhu rabljeno izključivo borovo drvo iz Norvežke. S pokusi, učinjenimi god. 1884. i kašnje, dokazalo se je bezdvojbeno, da popločivanje sa drvom iz Landesa daje isto tako dobre rezultate, kao i ono sa drvom iz Norvežke, ali se ipak nije drvo iz Landesa u većoj mjeri uporabilo. Ta su pitanja vrlo važna, jer od domaće industrije, koja izradjuje surovine vlastite zemlje, ovisi ponajglavnije blagostanje iste. Savezno s tim dodajemo, da su postradale te šume velikim požarom mjeseca travnja prošle godine, Izgorilo je više hiljada hektara šume, i to svakovrstne, starik i mladik, sjemeništa i t. d. Šteta je bila procjenjena na 900.000 franaka. Kad smo već počeli opisivanjem o proizvodih šuma jednog diela Francezke, reći ćemo koju i o šumah Alžirskih, pošto imadu važnost ne samo za tu veliku francezku koloniju, nego u obće uplivaju na trgovinu s drvi. Da se za te šume živo zanimaju svi francezki nadležni factori, dokazuje nam to, što se je to pitanje živahno bilo razpravljalo u francezkih komorah. Mi vadimo odnosne podatke iz izvješća proračunskog odbora za 1887., gdje su nam troškovi uprave i dohodci predočeni kao i uzgojne radnje, pak da pokažemo, kako su gdjekoji i u samoj Francezkoj zlo ubavješteni o tih šumah, navesti ćemo za primjer g. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 19 — Ecienne-a, zastupnika komore, koji je u jednoj sjednici govorio o šumah Alžirskih, koje u velike precjenjuje. Pošto se u svom govoru na gđjekojili mjestih poziva na podatke, navadjamo najvažnija mjesta, koja ćemo niže dolje popratiti sa njekoliko kritičnih opazaka. Evo na šume odnosečih mjesta: „Država posjeduje u Alžiru dobro od neprispodobive vriednosti, naime šume. Već od više godina upozorujemo javne oblasti na to prevažno pitanje. Naše opomene ojtaše bez uspjeha. Mi nikada nisffio prestali upozori vat na veliku vriednost naših državnih šuma. Vrieme je, da se ozbiljno promisli o tom, ako nećemo da jednog dana požalimo zle posljedice naše nebrižljivosti. Svake godine dižu se naši troškovi za dva miliona, pa ipak stojimo na istom mjestu kao i prije. Zašto da trošimo toliko na osoblje, kad obrambeno osoblje nema šta da radi, kad ne možemo ništa eksploitirati, a šume danomice gube sve više ua vriednosti? Po procjeni statističkoj posjedujemo 2 milijona liektara šume. Sigurno bi bilo bolje, da posjedujemo samo 1 milijun hektara šume podpunog vjastničtva; država bi vukla veću korist od toga, a za Alžir bilo bi to neizmjerna blagodat. M. Tassy glavni nadzornik šuma Alžirskih pisao je godine 1881., da bi šume Alžirske dobro gospođarene davale godišnji prihod od kakovih 80—100 miliuna franaka. Što se nas tiče, mi bi se zadovoljili i sa prihodom od 20—25 milijuna franaka, ali za postići taj cilj trebalo bi raditi ua tom bez prestanka. Ponajprije valjalo bi ustanoviti točno površinu šume, pa onda, ako nebi mogla država sama preuzeti na se unovčenje proizvoda, moglo bi se isto prepustiti privatnikom ili privatnim zajednicam u najam uz ustanovljen cjenik, nakon česa bi pripale šume opet natrag državi. Što se toga tiče, moglo bi upraviteljstvo, kojemu su mjestni odnošaji bolje poznati, lahko pronaći sredstvo, kojim bi se naši dohodci povećali, a s tim ujedno i poboljšalo naše iinancijalno stanje. Jedno konštatujemo, da ta grana privrede postoji, te treba samo da se shodno uporabljuje. Svakako nesmije se kod tog pitanja zaboravit na pomladjanje, koje po dosađanjih izkustvih stoji do 17 miliona franaka. Energičnim provadjanjem zakonitih mjera postiglo bi se bar to, da se uzčuvaju sada postojeće šume, ali svakako nebi se smjelo zapustiti pomladjivanje visočina." Vidimo iz toga, da je spomenutom zastupniku samo do najvećeg dobitka iz šuma stalo. Nu lahko je odgovoriti na to, pošto šume Alžirske nisu od uesravnjive vriednosti, kao što on to navadja, buduć je najveći dio starih porastlina opustošen i devastiran od vajkada trajućom neegraničenom šum;skom pašom; nadalje užasnimi požari, kakovi se samo u onih predjelih dogadjati mogu, te napokon i nepromišljenim upotrebljivanjem šuma po Ijudih. Procjena g. Tassy-a jest absolutno pretjerana i mogla bi valjati, i to u njekoj stanovitoj mjeri, samo za onakove šume, koje pokraj manje više normalnog stanja šuma i podpuno usavršen upravni aparat posjeduju, kao Uo je to slučaj u Francuzkoj, Ta procjena na 80 do 100 milijuna franaka godišnjih velika je bludnja, jer usljed sadanjih |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 20 — konjuktura trgovačkih neđaje 1 milijun hektara državnih šuma u Francezkoj više od 30 railiona godišnjeg dohodka unatoč izvrstne uprave njihove. Cujmo što dalje navadja g. zastupnik o tom pitanju. „Po najnovijih podatcih iznaša površina šuma Alžirskih 2,785.186 hektara, koje se diele kao što sliedi: na šume državne. ..... Hektara 2,418.669 na šume zajednicana šume privatnika . . 73-361 293.156 ukupno . . 2,785.196 Po vrsti porasta imade: Hrast plutasti„ kitnjak. „ manje važne vrsti hrastaPinus Alep .......... . TujaCedar . Hektara 436.536 764.831 51.517 859.261 160.538 37.992 Morski bor .......... . 1 695 Manje važnih vrsti /. Ukupno . . . . ^72.816 2,785.186 Od ukupnih 2,418.669 hektara državnih šuma faktično je pod državnom upravom samo 924.586 hektara, i to na temelju senatskog zaključka od 2. travnja 1863. i na temelju naredaba n.^mjestničtva, odobrenih u članku 2. zakona od 9. studenoga 1845. Ostali dio od tih šuma podpada pod državnu šumsku upravu samo po imenu, n kohko je naime državi priznano pravo vlastničtva na iste šume člankom 4. zakona od 16. lipnja 1851. Na ove šumske predjele, koji leže većim dielom u predjelih kolonizacije, proteže se poglavito rM uprave šumske, da se te šume što prije valjano omedjaše i razluče od drugih. Lahko si je moći predstaviti, da se kod toga imadu borit sa svakovrstnimi potežkoćami osobito sa odporom urodjenog žiteljstva, jer ovo naučeno od vajkada na izrabljenje bolje rekuć zlorabljenje šuma — smatra ih kao svoje pravo vlastničtvo. Sada imaju povjerenstva, koja omedjašuju šume, takodjer i tu zadaću, da izluče iz državnih šuma sve one šume, koje pripadaju urodjenikom pod bilo kojim pravnim naslovom, kao što i takove, koje su im za uzdržavanje blaga neobhodno potrebite". Isti g. zastupnik drži, da prodaja i unovčenje šumskih proizvoda u Alžiru biva na isti način kao i u Francezkoj, naime javnom dražbom po ustanovah poglavja trećeg Gode forestier (šumskog zakona) i ustanovah naredbe od 1. kolovoza 1827., ali odnošaji ekonomički, koji vladaju u koloniji, bitno su različiti od onih u materi zemlji. Veći dio šuma u Alžirskoj je devastiran, kao što već prije kazasrao usljed nepromišljenog sječenja drva, skrajnjom zloporabom paše, a takodjer i usljed |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 21 — požara. Do skora bi se imao izdati i ^akon, po kojemu bi imao prestati slobodan ugon blaga u šume. Mora se uvažiti, da u Alžiru neima drvotrgovačkih sveza, te da trgovina s drvi nije ni malo razgranjena, s toga je slabe nade, da će se putem javnih dražba proizvodi u govoru stojećih šuma dovesti na svjetsko tržište. Moralo bi se malo popustiti od tog modusa prodaje, te bar zavremeno ovlastiti upraviteljstvo šuma, da smije pojedine eksploitacije šuma i slobodnim ugovorom upriličiti u onoj količini i izboru, kako to već sgodnije bude. Poznato je, da je taj sustav dosta neshođan i pogibeljan, te isti g. zastupnik predlaže drugi, naime izradbu dospjelih stabala u vlastitoj režiji kroz osoblje šumarske uprave. Tako izradjena drva u oblicih, kako ih trgovina pita, ostavljala bi se na skladištu, dok bi postala dovoljno suha i za trgovinu sposobna. Takova skladišta imala bi veliku vriednost, te bi omogućila i mjestnoj trgovini, da paiticipira malimi iznosi na tom. Za oživotvorenje ove osnove trebalo bi godišnjih 10.000 franaka. 0.sim drva neuporabljuje se u šumah Alžirskih mnogo drugih nuzgrednih užitaka osim onih, koji posjeduju znatnu vriednost nuz malen objam, odnosno koji n)ogu dosta visoke troškove transporta podnieti. Takovi su nuzgredni užitci pluto i kora za treslovinu. Dakle za diči trgovinu s drvi u Alžirskoj, trebalo bi ponajprije poduprieti gore pomenutu proizvodnju i to poglavito proizvodnju pluta. Iz tog možemo si približno stvoriti sliku o trgovačkih ođnošajih tih šuma, a pošto držimo, da imadu dosta veliku sveobču važnost, buduč tekom vremena mogu biti konkurent na francezkom tržištu: to ćemo se još malo s timi sumarni zabaviti i pokušat ćemo, da predočimo u kratko i odnošaje pomlađjivanja u toj koloniji. Ruku u ruku sa uporabom šumskih proizvoda mora da ide i pošumijenje posječenih površina. U Alžiru postoji družtvo pod imenom „Ligue du reboisement" (zajednica za pošumijenje šuma), koje si je stavilo za zadaću, da svimi mogući mi sredstvi unapredjuje svrhu, koju već iz naslova družtva razabiremo Od god. 1884. pozvao je general guverner Tirman šumsku upravu, da pravi u pogledu pošumljenja predbježna studija za obseg ciele kolonije, jer ta zemlja takodjer obiluje sa golietnima mjestima, koja bi se sada imala pošumiti. Neradi se tuđe 0 tom, kao u Francezkoj, da se uzčuvaju raviiice od periodičkih poplava rieka, niti gorski predjeli od bujica, nego obratno, da se uzdrži u zemlji vlaga od kiša; da se uredi uporaba vrela isto tako, kao i tok rieka i napokon da se zapreci promahivanje suhih i toplih vjetrova iz pustinje, koji i onako vruće podnebje još nesnosnijim čine. Slični odnošaji vladaju i u našem kršnom Primorju, s toga mislimo, da neće biti s gorega, da u kojem budućem broju predočimo sliku pošumljenja po cieloj Francezkoj, koja svakako u tom pogledu uzorom služiti može — ako nam bude moguće pribaviti si nuždnih podataka. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 22 <-- 22 --> PDF |
~ 22 — Odlučujući faktori šumarski, sabravši si najprije dovoljno podataka, izrađiše pođpiinu osnovu o pošumljenju. Po njoj imalo bi se pošumit površina od 110.000 hektara. Troškovi proračimani su na 16 miliona franaka. Nu dosele nije se moglo uraditi puno u tom pogledu, nego zakonom od 1885. godine uručeno je moćno sredstvo u ruke tamošnjoj šumarskoj upravi, kojim mogu zaprieciti haranje i pustošenje šuma, te sad istom mogu misliti na izvedenje upitne osnove. Medjutim ustrojena su za uredjenje šuma mješovita povjerenstva od članova šumarskih i katastralnih vještaka u svakom departementu, koji će imati za zadaću: 1. ustanovit i omedjašit sadašnje državne šume i pođjedno šume nalazeće se u vlasti političkoj; 2. dopitati šume i procienjivat drvnu grornadu i vriednost onih šuma, na koje urodjenici zahtjevaju pravo vlastničtva; 3. tako isto sa onimi šumami, koje su naseljenici kupili od urodjenika; 4. ustanovit i procjenit šume privatnih vlastnika, koje se nesmiju krčiti u smislu poglavlja XV. „Cođe forestier" i u smislu zakona od prosinca 1885. god.; 5. ustanoviti neobraštene površine, bilo državne ili privatne, koje bi se morale pošumit po propisu članka 420 cođe forestier i članka 12. zakona od prosinca 1885.; 6. pripravljanje malih vlastitih zabrana za osigurati u gorju Telia razvoj gojitaba nuz uzdržanje šumske paše; 7. proučiti najglavnije ravnice visočina sa stanovišta uzgoja lana, pašnjaka i obrasta drvećem; 8. sabrati i proučiti sve podatke nuždne, za moći ustanovit za Alžirpotrebit normalni koeficient obrasta sa šumom. Ove radnje imale bi se onda pojedince predložiti predpostavljenom povjerenstvu, koje bi se imalo sastojati za svaki departemat napose od imenovana zastupnika izraedju trojice pi^edloženih savjetnika od strane municipija, nadalje od tajnika prefecture i od članova enquetnog povjerenstva, koji bi iste radnje kontrolirali i izpitavah. Napokon kad bi sve radnje u sva tri departementa gotove bile, predložile bi se konačno povjerenstvu, sastojećem od predsjednika trijuh povjerenstva za departemente, zastupnika ministarstva za poljodielstvo, senatora i zastupnika Alžirskih, tj´ijuh članova od glavnih vieća zemaljskih i napokon od trijuh prefecta Alžirskih. Ova povjerenstva složila bi te radnje u jedno, te pospješenjem ustanovila konačni proračun. Potrebito bi bilo 60.000 franaka, da se ta zadaća isto tako koristna, kao što i sa narodno gospodarstvenog gledišta unosna, svom kraju privede. Iz gore navedenog vidimo, da će rad tih povjerenstva vrlo koristno uplivati na pitanje pošumljenja. Od specialnih troškovnika mnijemo, da će luis zanimati, u koliko se troši za šumarsko čuvarsko osoblje. Ustroj čuvarskog osoblja je sada poglavita skrb šumske uprave. Od 484 šumska nadglednika, 194 imade ih stan u naravi, naime u šumi, trebalo bi ih dakle još za nastaniti 290. Jedan stan u naravi za šumsko osoblje stoji poprečno 10.000 franaka, moralo bi se dakle potrošiti još 2,900.000 franaka da se postigne željena svrha. Godišnje se sagradi takovih kuća do 20 uračunavši |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 23 <-- 23 --> PDF |
^ 23 — ujedno k tome i male kolibice za urodjene lugare. Mislilo se je za pokus u takove kolibe smjestiti francezke lugare, za da ih se što više uzmogne u šumi uzdržavati, nu to se izjalovilo, buduć bi to morali biti neoženjeni lugari, a takovih je dosta malo. Komunikacije šumske za sada nisu dovoljno razvite poglavito s toga, što uprava ne troši onoliko na nje koliko bi potrebito bilo. Nu da se sve šume spoje sa dobrimi cestami, kako bi to u interesu službe željeti bilo, trebalo bi tomu posvetiti više milijuna franaka. Ostalih pomanjih puteva, koji služe za dovoz šumskih proizvoda do na kraj same šume, ponapravi se svake godine po nešto u granicah dozvoljenog proračuna. Žalimo ito neimamo pri ruci potanjih podataka, odnosećlh se na samu proizvodnju i transjiort drva, koji bi svakako pogledom na osebujnost tamošnjih odnošaja zanimivi bili. Već prije spomenusmo, da su šume Alžirske opustošene razninn´ uplivi, a ponajviše pako posredovanjem ljudi, s toga mnijem, da 6e našeg šumara zanimati to pitanje, zasiecajuće u čuvanje šuma, jer i on siroma mora da se bori kod nas sa svimi mogućimi štetonosnimi uplivi, proti kojim često ne razpolaže sa đovoljnimi sredstvi. Poznato je, da svaki čovjek gleda da što udobnije podmiri svoje potrebštine, a tako je i sa proizvodi šume. Naravno je, da će se narod na nižem stupnju stojeći tim više držati tog načela, čim je manje kadar prosuditi štetne posljedice, proizlazeće iz njegove udobnosti ih lienosti, Taj slučaj vidjarao i kod nas, jer zagajiš li našem seljaku šumu blizu stojeću, a doznačiš mu drvo u kojoj odaijenijoj, voli on ići drva makar i ukrasti, nego da se malo potrudi i steče si dozvoljenim načinom potrebiti mu material. Ne misli on, da tako mora upropastit šumu; njemu je samo stalo do što udobnijeg i lakšeg uživanja. Tako isto je u Alžirskoj samo u još većoj mjeri. Tamošnji narod već je po svojoj naravi sklon na udobnost i Ijenost, te za bolju ilustraciju navesti ćemo jedan primjer, koji dovoljno karakteriše tamošnje odnošaje. Visočina Babor većim je dielom prekrasnim! cedri obraštena. Uztreba li urodjanik kakova stupa, planke ili šta slična, tad si izabere najljepši cedar, pa ga zasjeee od prilike pol metra u visini na doljnjem kraju i do tri metra u visini gore, a onda pomoćju klina izbije komad drveta, od kojeg si može napraviti ono što želi. Tako načinjena rana na drvetu pocrveni, te se vremenom drvo usuši i ugi.ie ili ga zareznici raztoče, te nije više osim za gorivo sposobno. Ako je gdjekoji cedar veliliih dimenzija, a ima ih takovih, gdje bi trebalo do pet Ijudih, da ga obujme, tad ćeš naći i poviše takovih usjeka, usljed eesa drvo tim prije ugine. A tako su upravo svi cedri jačih dimenzija oštećeni i to ne samo u spomenutom Baboru, nego i u Tala-Rana. Od Babora udaljen je ču\iir šuma do kakovih trideset kilometara, pa si možemo labko pomisliti, koliko vriedi njegovo nadziranje. Kad takav cedar bude već sasma obsječen, a do onda obično već ugine i posuši se, onda ga podpale, da se sruši sve to samo zato, da je lakše gorivo dobivati. Da se kroz to šumski požari najla^jnije poradjaju, jasno je samo po sebi. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 24 — Kazasmo u početku takodjer, da su šume u Alžiru opustošene i požarima. Šumski požari dogadjaju se doduše i kod nas u dosta velikom broju, ali takovih ogromnih šteta nečiae, kao što u Alžiru, gdje se tako rekuć periodično svake godine pojavljuju. S toga se je gledalo u Francezkoj već odavna ua to, kako da se po mogućnosti odkiorie toliki požari, a podjedno, kako da se oštećenikom nadoknadi gubitak, što ga pretrpiše kroz požare. Ta stvar došla je ća i pred francezko zakonodavstvo. Što se tiče uzroka požara, to veći dio mnienja naginje k misli, da potiču od zloradosti urodjenika, što obično i službena izvješća I)0tvrdjuju, dočim gdjekoji drže, da tomu opet nije tako. Tako na pr. general Arnaudeau, koji je u Alžira neko vrieme bio upraviteljem, te koji dosliedno tomu poznaje dobro i zemlja i ljude, poriče, da bi urodjenici iz same zlobe podpaljivali šumu. Po Arnaudeau skoro svi požari nastaju usljed duvanja vrućeg široka . Šume su tamo obraštene grmovljem, koje je usljed bujne vegetacije vrlo gusto, pak kad započme pomenuti vjetar duvati, izsuši se, te mu je samo iskra potrebita, da plane, a onda vrši širok o dalje svoju dužnost. Doduše niti napomenuti gospodin nebrani posve pučanstvo urodjeničko, nego samo govori iz svoga izkustva pogledom na njihovu pripravnost, da požar ugasiti i ograničiti pomognu, a ponajpače obzirom na njihov orientalni fatalizam. Bilo kako mu drago, požari se ipak pojavljuju svake godine, te učine dosta kvara, s toga je trebalo mislit, kako da se zlu doskoči. Nu nikad nebijaše toliko kvara kroz požare, koliko god. 1884. mjeseca kolovoza. Preko 91.535 hektara bijaše opustošeno vatrom. Od tih pripada 42.003 hektara državi, 7911 hektara obćinam a 41.621 hektara privatnim vlastnikom. Sveukupna šteta bje procjenjena na 9,936.114 franaka, dakle pop]- iečno na jedan hektar 108 franaka. Pošto je notorno, da su to urodjenici upalili, to se je upotrebio zakon od 19. srpnja 1874., koji veli, da je moći u slučaju, kad urodjenici upale šumu, osuditi cieli predjel na javnu globu, kojom bi se imala naknaditi šteta vlastnikom šume, a u slučaju neutjerivosti, imade oblast pravo, da sekvestrira primjerena zemljišta. Na temelju toga zakona uhitila je oblast kašnje sbog gore spomenutog požara petdeset i devet urodjenika kao taoce, a trideset i devet urodjeničkih sjedišta bje zaplienjeno. Javnib globa bje propisano 323.046 franaka, a ntjerano 312.850 franaka. To je dakle istom dvadeset i peti dio ustanovljenog kvara, s toga je i svaka odšteta vlastnikom iluzornom. To je poglavito stoga, št´) se oblasti ustručavaju upotrebiti skrajnje mjere, do kojih vodi sekvestar, naime konfiskaciju zemljišta, nego su uvjek gledale na to, da proizvode tih zemljišta upotrebe u rečenu svrhu. Sada se pokusa radi upotrebljuje odkup sekvestra, po stanovitih cjenicih, koje ustnnovijuju posebna povjerenstva tako, da krivci 20 do 40 postotaka učinjenog kvara od svoga nekretnog i pokretnog imetka uplatiti imaju. Nu lahko je pojmiti, da se toli ogromna svota, koja bi se imala izplatiti od sekvestriranih 14.816 hektara, nebi mogla odplatiti u gotovu novcu, nego djelomice u novcu, a djelomice odstupom zemljišta. Ovaj odstup zemljišta, akoprem nam se iz narodno-gospodarstvenog gledišta nečini shodnira, ipak će biti koristan po šumsko |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 25 gospodarstvo, buđuć će se tim postupkom šume riešiti raznih unutra njihova obsega nalazećih se enklava i parcela, te će se tim znatno olahkotiti čuvanje šuma n buduće. Od spomenutih 14,816 hektara pripalo je 3.222 hektara državnim šumam i 2.545 na šume privatnih vlastnika, a ostali dio pridržan je u svrhe kolonizacije. Popriecna vriednost tih zemljišta je razna. Privatnikom pri* pale čestice još su najbolje vricdnosti i to po hektaru do 111, franaka, dočirn je državi pripalo većim dielom opustošeno zemljište, koje vriedi do 49 franaka po hektaru, a ono za svrhe kolonizacije vriedi jedva 16 franaka po hektaru. Iz tog vidimo, da šume u Alžiru spadaju medju najnesigurniji imetak, pa s toga lahko se pojmi, zašto se p:lavnica još neukamaćuje u šumab, naime zašto neće nitko da eksploitira šume, kad je velik riziko, a u slučaju gubitka dobiti od štete 20—40"/o nije sigurno ni najmanje zamamljivo. U ostalom nije svagdje pogibelj od požara jednako velika. Imade predjela, gdje su šume posve uzcuvane od toga. Primjer zato su nam šume na iztoku Alžerije (Kroumirija), koje su već od stoljeća uzcuvane od svakog požara, i to poraoćja sgodno zapaljenih malih vatra za tihog \ remena uz potrebit nadzor tako, da sva grmljad izgori, te tako bude kašnje visoko drveće sačuvano. Tim se ne postizava samo obcuvanje šume od požara, nego se čisti šuma takodjer od korovlja tuko, da je pomladjenje plemenitih vrstih drveća osigurano, a uz to popravlja se tlo u tolikoj mjeri, da daje izvrstnu pašu, koja se može rabiti bez bojazni, da bi tlo oslabilo. Tko zna, nebi li se i kod nas gdje koja stara sjećina dala vatrom od korovlja očistiti? Mogao bi tkogod zapitati: a što radi onda uprava šumarska u toj zemlji, zašto i ona neuporabljuje taj sistem čuvanja od Araba već davno poznat? Nu to se nemože prigovoriti tamošnjim šumarom, jer koliko god je to i potrebito, ipak bi trebalo za izkrčiti više stotina hi]jada hektara šume i k tomu odgovarajućih sredstava, s kojimi šumari obično ne razpolažu. Nadajmo se, da će doskora s novim zakonom o odgovornosti urodjenika za šumske požare, koji je već potvrdjen, dozvoljen biti i primjeran kredit za šumarstvo tako, da će jednom i tamo zavladati normalniji odnošaji, što im mi od srdca želimo. Šumarsko-trgovačka razmatranja. Zadovoljujući prijateljem, koji mi izražiše želju, da nastavim svoja šumarskotrgovačka i´azmatranja po primjeru prošlih godina, eto me i opet jednom takovom razpravicom. Želim pako, da i ostali drugovi pod ovim stupcem, koju tu k spoznanju naših šumsko-trgovačko-statističkih odnošaja dogodice doprinesu, za da nam tako i u tom smjeru „Šumarski list" bude ako i ne podpunim, a ono bar po mogućnosti pravim tumačem naših težnja i cieljeva. Kako su jur dovršene veleprodaje u naših hrastovih šumah imenito: krajiške investicionalne zaklade, kr. državnog erara, krajiških imovnih obćina, te |