DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 540 — Ako se meni isto predbaciti može, to me javno mnienje i moji drugovi ter znanci smatraju prije neštedjom, no egoistom i gramzarom za novcem, pak se zato upravo divim drzkosti dopisnikovoj, koji se je usudio s te strane zađirnuti. Slavnog urednićtva sluga ponizni, Belovar, 5. studena 1887. Vilim Dojkovid, nađšumar. Izpravak k šumarskom požaru u Ilijinoj Gredi. 0 tom požaru dobismo naknadno sliedeći izpravak : Slavno uredništvo! Organ našeg šumarskog družtva u svezku za mjesec studeni t. g. broj XI. donosi viest o požaru u držav. šumi Ilijina Greda, koja je viest doslovca i u j.Narodnih Novinah" zabilježena bila sa podpisom nadšumara g. Grustava Pause. Pošto sam s opazkom slavnog uredničtva tako rekuć izazvan, da i ja o tom požaru koju priobćim, to molim slavno uredništvo, da mi ove redke istine radi u „Šumarski list" uvrstiti izvoli. No prije nego li o samoj stvari što pobliže razjasnim, hoću samo da g. nadšumara Pausu zapitam, da li je on svoju viest prije nego li ju je odf oslao na uvrštenje u list, još jednom pro6itao? O tom zbilja dvojim, jer nemogu vjerovati, da je g. Pausa hotimice htjeo takova što tvrditi, što istini neodgovara, kao na primjer da je jedan jedini đrž. lugar kođ vatre bio, a šumara što no vele ni od korova, Ele ja držim, da je g. Pausa kasno u noći pisati morao, umoren od gašenja vatre pa dromljiv usnio je, da je đrž, šumu sa svojim osobljem spasio. Kao dobrom komšiji fala na tolikoj brizi, al drugi put ga molim, da se sieti, da je vrlo dobro a i koristno, što čovjek za većeri piše, da dojdućo jutro točno pregleda, jer san je san pa prevari čovjeka, ljudi su nevjerljivi, pa uzmu za ozbiljno ono, što je pisano, Sada da predjem na samu stvar. Vatru je 6. rujna t. g. prvi opazio kr. lugar Gajo Drobnjak, koji je baš u svoj revier išao, te videć vatru, pozove njekoliko u blizini radećih ljudi i potrče s njima tamo. Vatra se upravo hvatati počela, a u blizini nje našao je isti lugar kola i četiri čovjeka, koji su na prvo pitanje odmah priznali, da su vatru oni naložili i to, da peku kuruzo, no u velikoj suhoj travi zahvatila je vatra tako, da ju nisu bili u stanju pogasiti. Ljudi su po oružnicih odprai!eni u Kostajnicu i predani sudu. Zatim su došla tri lugara imovne obćine, ostali državni lugari i načelnik Joco Gruborović sa 400 — 500 ljudi, kojem se jedino može zahvaliti, da je vatra tako brzo lokalizirana bila. Ja sam prijavu oko 2 sata iste noći dobio, te sam se odmah na put odpremio i isto jutro sam bio tamo (šuma je od Jasenovca 4 sata udaljena), Tsij dan pred večer bila je vatra lokalizirana, ljudi, koji su gasili, ostali su do zore stražeć vatru, a drugi dan su se razišli. Pošto je tako lokalizirana vatra u slučaju vietra opasna mogla biti, jer je 8. rujna opet planula, te su ju ljudi iz sunjske obćine sa našom stražom pogasili, to sam pogodio do 20 kola, koja su vodu dovažala i pojedine lilade polievali i gasili, ovo polievanje trajalo je nekoliko dana i vatra se posve utišala bila. Na licu mjesta je ostala straža od 40 — 50 ljudi sve do 16. rujna t. g. Imovna obćina je isto tako postavila stražu na granici državne i svoje šume, no ta straža nije si za dužnost smatrala mojim Ijudim u pomoć priteći, nego su vile i kotarice pravili, to je dobra prilika bila za to. Tako je to bilo gospodine nadšumare! Treba pravedan biti, pa kazati da je bio kođ vatre i kralj, šumar i lugari na koje sara zaboravio, pa su se svojski brinulisvoju dužnost činili; to zahtjeva ljubav prama bližnjemu a i junački obraz. Želim, da u buduće sa sličnimi izpravcima neđosadjujem, ostajem slavnog ured. niStva osobiti štovatelj. U Jasenovcu, 6. studena 1887, Mihalčić , kr. kot. šumar. |