DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 31 <-- 31 --> PDF |
~ 525 — oznaku posebice „gradivog" i „gorivog" drva, i tako isto na lievoj strani toga obrazca stupac „množina drva na odsjeku" razluči u naznaku gradivog i gorivog drva. U tečaju prakse pokazala se je veoma nespretna a u pretežnom broju slučajeva baš i neproizvediva odredba u petoj stavci § 41 , da naime pismeni radnici prigodom izplate njihove nadnice imadu u dotičnom stupcu na platežnici svDJom rukom potvrditi prijetak nadnice, nepismeni pako imadu zabilježiti svoj znamen križa u prisutnosti dvojice svjedoka, koji u platežnici istinitu izplatu nadnice svojim podpisom potvrditi imadu. Ja mnijem, da je tu dostatna potvrda lugara, da su nadnice na platežnici zabilježene radnikom i zbilja izplaćene. Imali taj podpis radniki tu svrhu, da se prt´dusretne eventualnoj zloporabi? Ako ima, tada ta cdredba iicinia logičnog smisla, jer ne može li se šumaru povjeriti nekoliko firinta za izplatu radnika, koji težko čekaju na svoju zaslugu, tadi takovog činovnika u obće u službi dalje pridržati nemožemo, Nu ja mislim, toliko nepouzdanosti se u obće nesnože složiti sa naraještenjem jednog činovnika, kojemu hočenio povjeriti upravu čitave šumarije, koja representira vriednost do više milijuna fori:ita! — A konačno za eventualne neurednosti imamo jamčevinu šumara u blagajni j)ohranjenu. Većim dielom izplaćuje šumar po priredjenili platežnicah zaslugu radnikom subotom nakon „huje" na licu mjesta u šumi. Gdje će tamo uvjek imati priliku za pribavu podpisa od radnika? Pomislimo nadalje, da je većina radnika ne pismena a i onaj mali broj, koji znaju pisati, može samo mukom napisati svoje ime; a konačno težka ruka radnika ne umije pisati u zraku držeć j)latežnicu na podlogi lugarske knjižice iiiti na panju. Tako težka radnička ruka treba za podpis svojeg imena sve pvirnčnije ])riredjeno imati. Tako isto je to slučaj kod ustanove § 94. radi zaključka i podpisa dražbenog zapisnika na licu mjesta u šumi. Narav dražbe sama već pokazuje, da se tuj ]irodavaju predmeti manje vriednosti, da se dakle natjecatelji sastoje većim dielom iz seoskoga naroda., koji isto tako slabo razumije i)i-ati kao i prije spomenuti i-adnici. To su dakle bezpotrebite pe(huiteii)e bez svrhe, koje jedino otežčavaju službovanje. Kod revizije zakona bilo bi za preporučiti uvažili te okolnosti i tu suvišnu formalnost dokinuti. Tom prigodom mogla bi se tako isto brisati ustanova u šestoj stavci § 94.. JJO kojoj u slučaju ])onude izpnd ciene, ima gosp. ured uz točno obrazloženje dotičnih obstojnostih zamoliti kod visoke´vlade dozvolu, da se ponuda primiti smije, ako ne odredi novu dražbu. To je prazna forma bez ikakove vriednosti, tu bi bilo jednosta\nije, da se odredi, da ima gosp. ured prosuditi uvažujuć okolnosti i odnošaje prediela, može li se dražbeni nepovoljni uspjeh odobriti ili ne, jer gosp. ured mora znati prosuditi, bi li ponovna dražba dala bolji uspjeh ili ne. Pošto se tu radi o manjih predmetih, to se često dogodi, da dokle stigne dozvola od visoke vlade, budu medjutim dražbovani predmeti ukradeni tako da onda više ne ima ništa za dozvoUti. |