DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 31     <-- 31 -->        PDF

~ 525 —


oznaku posebice „gradivog" i „gorivog" drva, i tako isto na lievoj strani toga
obrazca stupac „množina drva na odsjeku" razluči u naznaku gradivog i gorivog
drva.


U tečaju prakse pokazala se je veoma nespretna a u pretežnom broju
slučajeva baš i neproizvediva odredba u petoj stavci § 41 , da naime pismeni
radnici prigodom izplate njihove nadnice imadu u dotičnom stupcu na platežnici
svDJom rukom potvrditi prijetak nadnice, nepismeni pako imadu zabilježiti svoj
znamen križa u prisutnosti dvojice svjedoka, koji u platežnici istinitu izplatu
nadnice svojim podpisom potvrditi imadu. Ja mnijem, da je tu dostatna potvrda
lugara, da su nadnice na platežnici zabilježene radnikom i zbilja izplaćene.
Imali taj podpis radniki tu svrhu, da se prt´dusretne eventualnoj zloporabi?
Ako ima, tada ta cdredba iicinia logičnog smisla, jer ne može li se
šumaru povjeriti nekoliko firinta za izplatu radnika, koji težko čekaju na
svoju zaslugu, tadi takovog činovnika u obće u službi dalje pridržati nemožemo,
Nu ja mislim, toliko nepouzdanosti se u obće nesnože složiti sa naraještenjem
jednog činovnika, kojemu hočenio povjeriti upravu čitave šumarije,
koja representira vriednost do više milijuna fori:ita! —


A konačno za eventualne neurednosti imamo jamčevinu šumara u blagajni
j)ohranjenu.


Većim dielom izplaćuje šumar po priredjenili platežnicah zaslugu radnikom
subotom nakon „huje" na licu mjesta u šumi. Gdje će tamo uvjek imati
priliku za pribavu podpisa od radnika? Pomislimo nadalje, da je većina radnika
ne pismena a i onaj mali broj, koji znaju pisati, može samo mukom napisati
svoje ime; a konačno težka ruka radnika ne umije pisati u zraku držeć
j)latežnicu na podlogi lugarske knjižice iiiti na panju. Tako težka radnička
ruka treba za podpis svojeg imena sve pvirnčnije ])riredjeno imati.


Tako isto je to slučaj kod ustanove § 94. radi zaključka i podpisa dražbenog
zapisnika na licu mjesta u šumi.


Narav dražbe sama već pokazuje, da se tuj ]irodavaju predmeti manje
vriednosti, da se dakle natjecatelji sastoje većim dielom iz seoskoga naroda.,
koji isto tako slabo razumije i)i-ati kao i prije spomenuti i-adnici. To su dakle
bezpotrebite pe(huiteii)e bez svrhe, koje jedino otežčavaju službovanje. Kod
revizije zakona bilo bi za preporučiti uvažili te okolnosti i tu suvišnu formalnost
dokinuti. Tom prigodom mogla bi se tako isto brisati ustanova u šestoj
stavci § 94.. JJO kojoj u slučaju ])onude izpnd ciene, ima gosp. ured uz točno
obrazloženje dotičnih obstojnostih zamoliti kod visoke´vlade dozvolu, da se ponuda
primiti smije, ako ne odredi novu dražbu. To je prazna forma bez ikakove
vriednosti, tu bi bilo jednosta\nije, da se odredi, da ima gosp. ured prosuditi
uvažujuć okolnosti i odnošaje prediela, može li se dražbeni nepovoljni uspjeh
odobriti ili ne, jer gosp. ured mora znati prosuditi, bi li ponovna dražba dala
bolji uspjeh ili ne. Pošto se tu radi o manjih predmetih, to se često dogodi,
da dokle stigne dozvola od visoke vlade, budu medjutim dražbovani predmeti
ukradeni tako da onda više ne ima ništa za dozvoUti.