DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 522 ~ njihovih prava i načina đielivosti iiu samo prije navedene obće pi-avne ustanove, već i osobito ove potonje na uvaženje. Ova dvostrana ustanova veže u bitnosti pravoužitnički posjed i njegovo uživanje skupa sa zamjenitom služnosti (Gegenleistung) (§ 4. zak. odU. srpnja 1881.), pravno obvezno za sve pravne nasliednike, a od tuda sliedi samo po sebi u smislu § 442. o. g. z., da nemože nitko više prava ustupiti, negoli sam neposjeduje. Akoprem § 442. o. g. z. u uvodu ustanovljuje to pravno načelo, da se sa vlastničtvom sva s istim skopčana prava steku, to baš iz toga proizlazi, da se ta prava mogu steći takodjer samo tim načinom, na koliko su sa vlastničtvom skopčana bila; što se i potvrdjuje u zaključku toga paragrafa, a konačno uporabiv to na predstojeći predmet, sliedi, da dvostrano stečena prava ne dadu se jednostrano dieliti, ni odstupiti, ni steći; dokle god obvezanik sam svoje pravo nenapusti. S tih razloga dakle može se njetko lišiti zakonom zajamčenog prava, ako dioba posjeda prekoračuje granice đielivosti, ustanovljene u § 15. nap. A). Pošto si je obvezanik (imovna obćina) pridržao pravo ograničene đielivosti, to se nemože kod kupo-prodaja pravo na šumske služnosti odpisati odnosno prepisati u razmjeru kupljenih površina od cieloukupnog posjeda, već se kupom može jedino kupiti odnosno prodati \/2, ´/a i 7* kao najmanji dio uživanja po izmjeri za-/4, ^/4 i cielog selišta; ako dakle na pr. Pavlović od Petrovića kupi 6 jutara zemljišta, može tim jedino ograničeni dio uživanja, dakle ovdje ´J2 diela uživanja po izmjeri za -,´4 selišta kupiti; pošto se nemože pravo uživanja od ^/4 selišta razđieliti tako, da bi bilo ^1* selišta = ´/* -|- V* selišta, kako to jasno tumači prva stavka § 15. i pošto po ustanovi § 14. ne smije diobom nastati veća služnost od prvobitne, što se u ostalom potvrdjuje u § 484. 0. g. z. Što se pako tiče pitanja, da li može jedna zadruga u obće više od jednog selišta uživanja imati, to se moramo osvrnuti na u uvodu ove razpravice spomenutu ustanovu iz „Grenz Grundgesetz-a" bivše vojne Krajine, da jedna zadruga nije mogla više od jednog selišta djedovine steći a da su se sva zemljišta preko te izmjere unašala u gruntovnicu kao pretečne zemlje, na koje se potonje šumska služnost u smislu § 473. 0. g. z. nije protezala, iz česa proizlazi, da šumska služnost na jedan te isti kućni broj ili posjed nemože nikada nadmašiti uživanje jednoga cieloga selišta. Drugo pako pitanje glede stečenja više posjeda kupom u smislu § 14. nap A) potvrdjuje se u onom tumačenju, što smo prije kod § 442. 0. g. z. spomenuli. A da može i nepravoužitnik tu šumsku služnost kupom jednog selištnog posjeda ili odielivoga diela istoga steći, proizlazi već iz § 472. 0. g. z , jer je ta šumska služnost kao i to vlastničtvo jedna, iz sjedinjenja naslova sa posjedom obstojeća nerazdieliva stvar, koja se u osobno pravo i u posjed neda razciepiti tako isto, kako god se neda glava od tiela odciepiti bez uništenja živućeg stvorenja; i pošto po § 473. 0. g, z. ta služnost baš za bolje uživanje |