DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 521 — drvna zaliha tehničko-sposobnih d e b a 1 a, koja su bila prodana putem dražbe. Popriečno stoji 1 n\^ tebn. drva kod dražbe 7—10 for., a odšteta za 1 m´ iznašala bi samo 50 nč- Za te novce mogli bi si pravoužitnici kupiti drva u sječinah državnih šuma, najme ovršina i ogranaka, u kojih šumah imade takovog dovoljno, te samo tamo gnjije i povećava pogibelj šumskih požara u ljetu. U svojoj razpravi „Iz zakona i t. d.", tumači g. nadšumar Prokić § 15´ nap. A) i dolazi do sliedećih pitanja? 1. Kada pravoužitnici diele svoj posjed preko granica dozvoljenih u pomenutom paragrafu, koji od njih gubi pravo na šumske služnosti, i na temelju kojeg zakona može se njeki lišiti zakonom zajamčenog prava? 2. Kako da se postupa kod odpisa odnosno prepisa prava na šumske služnosti kod kupo-prodaje pojedinih zemljišta, kupljenih od kojeg selištnog posjeda? 3. Može li u obće jedna zadruga imati pravo na više od jedan diel uživanja? 4. Može li prelaziti pravo šumske služnosti kupo-prodajom jednog selištnog posjeda od pravoužitnika na kupca ne pravoužitnika? 5. U kojem omjeru imaju pravo na šumske služnosti oni pravoužitnici, koji nisu sačinjavali zadrugu, već su samo udovoljili krajiškim dužnostim davanjem vojnika (§ 1. toč. d)? 6. Konačno neslaže se ustanova prve stavke pomenutoga paragrafu sa dielivosti dielova. Pogledom na § 3. i 7. zakona od 8. lipnja 1871. o ustanovah za odkup i t. d. i pogledom na § 27. nap. A), moraju se imovinske šume urediti za potrajno gospodarenje; a pošto iz jasnog smisla §4 zakona od II. srpnja 1881. proizlazi, da je svaka generacija samo uživaoc dohodka iz tih šuma u smislu § 509. i 82o. 0. g. z., to po naravi stvari to uživanje sačinjava pravu šumsku služnost, koju ta zajednica odnosno pravoužitnici imovne obćine iz šuma iste dobivaju. To tumačenje osniva se n ostalom na ustanovi čl. 3. zakona od 15. lipnja 1873. 0 imovnih obćinah. Koliko i po § 473. i 474. o. g. z. šumska služnost služi boljemu i ugodnijemu uživanju jednog posjeda, to proizlazi iz toga, da se ta šumska dužnost proteže na sve dielove toga posjeda i da to potegnuće u okviru § 484. o. g. z. stupa sa svakim pojedinim dielom toga posjeda u valjanost, da se dakle pravni dielovi te služnosti u tom pravoužitničkom posjedu uvjek nalaze i sa diobom toga posjeda se sami od sebe izlučuju. Na ovom obćem pravnom temelju moraju se sve druge pravne uporabe izvoditi. Ako nije dakle promjenilo uredjenje tih šumskih služnosti možebiti samo ovaj obćeniti pravni razmjer, to moraju sliediti i ta uredjena prava šumskih služnosti iza diobnog !>rava istih. To uredjenje šumskih služnosti stvorilo je § 4. zakonske novele od 11. srpnja 1881 dvostrano obvezne služnosti, iz kojega uzroka moraju dolaziti kod diobe takovih služnosti u presudu |