DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 521 —


drvna zaliha tehničko-sposobnih d e b a 1 a, koja su bila prodana putem dražbe.
Popriečno stoji 1 n\^ tebn. drva kod dražbe 7—10 for., a odšteta za 1 m´ iznašala
bi samo 50 nč- Za te novce mogli bi si pravoužitnici kupiti drva u
sječinah državnih šuma, najme ovršina i ogranaka, u kojih šumah imade takovog
dovoljno, te samo tamo gnjije i povećava pogibelj šumskih požara u ljetu.


U svojoj razpravi „Iz zakona i t. d.", tumači g. nadšumar Prokić § 15´
nap. A) i dolazi do sliedećih pitanja?


1. Kada pravoužitnici diele svoj posjed preko granica dozvoljenih u pomenutom
paragrafu, koji od njih gubi pravo na šumske služnosti, i na temelju
kojeg zakona može se njeki lišiti zakonom zajamčenog prava?
2. Kako da se postupa kod odpisa odnosno prepisa prava na šumske služnosti
kod kupo-prodaje pojedinih zemljišta, kupljenih od kojeg selištnog posjeda?
3. Može li u obće jedna zadruga imati pravo na više od jedan diel
uživanja?
4. Može li prelaziti pravo šumske služnosti kupo-prodajom jednog selištnog
posjeda od pravoužitnika na kupca ne pravoužitnika?
5. U kojem omjeru imaju pravo na šumske služnosti oni pravoužitnici,
koji nisu sačinjavali zadrugu, već su samo udovoljili krajiškim dužnostim davanjem
vojnika (§ 1. toč. d)?
6. Konačno neslaže se ustanova prve stavke pomenutoga paragrafu sa dielivosti
dielova.
Pogledom na § 3. i 7. zakona od 8. lipnja 1871. o ustanovah za odkup
i t. d. i pogledom na § 27. nap. A), moraju se imovinske šume urediti za
potrajno gospodarenje; a pošto iz jasnog smisla §4 zakona od II. srpnja 1881.
proizlazi, da je svaka generacija samo uživaoc dohodka iz tih šuma u smislu § 509.
i 82o. 0. g. z., to po naravi stvari to uživanje sačinjava pravu šumsku služnost,
koju ta zajednica odnosno pravoužitnici imovne obćine iz šuma iste dobivaju.


To tumačenje osniva se n ostalom na ustanovi čl. 3. zakona od 15. lipnja


1873. 0 imovnih obćinah.


Koliko i po § 473. i 474. o. g. z. šumska služnost služi boljemu i ugodnijemu
uživanju jednog posjeda, to proizlazi iz toga, da se ta šumska dužnost
proteže na sve dielove toga posjeda i da to potegnuće u okviru § 484. o. g. z.
stupa sa svakim pojedinim dielom toga posjeda u valjanost, da se dakle pravni
dielovi te služnosti u tom pravoužitničkom posjedu uvjek nalaze i sa diobom
toga posjeda se sami od sebe izlučuju.


Na ovom obćem pravnom temelju moraju se sve druge pravne uporabe
izvoditi.


Ako nije dakle promjenilo uredjenje tih šumskih služnosti možebiti
samo ovaj obćeniti pravni razmjer, to moraju sliediti i ta uredjena prava
šumskih služnosti iza diobnog !>rava istih. To uredjenje šumskih služnosti
stvorilo je § 4. zakonske novele od 11. srpnja 1881 dvostrano obvezne služnosti,
iz kojega uzroka moraju dolaziti kod diobe takovih služnosti u presudu