DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 519 — Drugo nastaje pitanje, ima li se onaj ovlaštenik s manjim uživanjem šume u naravi prema onomu sa većom ili pođpuno uživanom pripadnošću za tu raz liku odšteti i kako? § 3. i 4. zakona od 8. lipnja 1871. o ustanovah za odkup prava na drvlju i t. d. poznaje samo skupnost svake pukovnijske obćine i u smislu toga sačinjavaju svi pravoužitnici takove pukovnijske obćine po jasnom tumačenju § 825. 0. g. z. zajednicu. Akoprem ostanu šume te zajednice (imovne obćine) njezino vjekovito vlastničtvo, to ipak ima odnosna generacija te zajednice (članovi imovne obćine) samo pravo na uživanje potrajnoga dohodka njenih šuma, i kao takovi po smislu §§ 511. i 512. o g. z. pravo na podpuni potrajni dohodak, u koliko neprekorači uredjenu veličinu šumske služnosti, pošto se glasom § 4. zakona od 11. srpnja 1881. svaki preko pripadnosti šumske služnosti, t. j . iza pokrića potrebština ovlaštenih žitelja, preostavši višak ima u korist imovne obćine prodati i obratiti u sveobće svrhe, kao što to isti paragraf pobliže razjasnjuje. A iz toga sliedi po §§ 839. i 840. o. g. z., da svakomu članu pripada po izmjeri njegovog điela, odnosno po izmjeri selištnog posjeda uživanje dohodka u naravi, odnosno dotični novčani iznos vriednosti. Meni nisu poznati motivi, koji bijahu mjerodavni sastavitelju naputka A) kod redakcije § 25. toga naputka, nu čini mi se, da bi za cieloukupnu imovnu zajednicu bio ključ pravedniji, ako bi se izpustila u tom paragrafu ustanova, da se imaju prištednje na godišnjem dohodku iz šumskih prediela, koje su odredjene za zadovoljenje pripadnosti pravoužitnika unovčiti, nu ne na korist cieloukupne te zajednice, već na korist samo onih pravoužitnika, koji su u dotičnom šumskom predielu ušumljeni — a na mjesto toga jednostavno samo uvrstiti, da se imaju takove prištednje na korist cieloukupne imovne zajednice unovčiti, i to sa sliedećeg razloga: Uzmimo konkretan slučaj iz prakse. U jednoj gospodarstvenoj jedinici sa bukovom šumom, u kojoj se nalaze umetnuto niekoliko hrastova, a ležećoj u brdskom položaju, prilično daleko od svakoga većeg tržišta, nastane godimice ponešto prištednja na etatu. Te prištednje s opisanih razloga nisu unovčive. U jednoj drugoj hrastovoj gospodarstvenoj jedinici, ležećoj u savskom lugu, pretieče takodjer godimice po nješto drva kao prištednja, a koja se radi položaja prema bližnjem tržištu s drvi daje veoma dobro unovčiti, jer se preostali čisti utržak porazdieli medju pravoužitnike, koji su u tu jedinicu ušumljeni. Uzev ovdje u obzir „imovnu zajednicu", to mi se čini, da se kod toga načina razdiobe utržka čini nepravo ovlaštenikom, koji su ušumljeni u bukovoj jedinici, jer oni nisu krivi za to, što se njihovi praotci u tamošnju okolicu naseliše. Gosp. nadšumar Prokić u svojoj razpravi „Iz zakona i t. d." takodjer predlaže promjenu § 25. toga naputka, nu u koliko ga shvaćam s drugih razloga, koje okolnosti takodjer i kod ove imovne obćine obstoje, i to tako: U savskoj ravnici ima razmjerno premalenog godišnjeg etata upravo na ogrievnom |