DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 518 — našem seljaku do toga 20 km. odaljenog drvosjeka kasajuć 2^2 sata i natrag 6V2 sati, k tomu mora pivi put dolazeć u sječinu, a vraćajuć se po drugi put na polovici provaljenog puta hraniti konje, za to neka potroši 3 sata, to čini dakle ukupno punih 12 sati vremena. To je najskrajnja daljina, gdje se još izplati trud, da podje po drva. Kod toga svega prodpostavimo, da nasječe drva i naloži takova na kola u vremenu, što potroši za hranjenje konja u sječini. Pomislimo sada, da samo jedan dio pravoužitnika ima konje, a veći dio samo volove, to taj potonji dio nemože ni na tu daljinu još koristno uživati tu šumsku služnost. Pošto vol, upregnut u jaram pred koli, provali u najboljem slučaju svaku sekundu samo 0-8 m. puta, to može kroz 10 sati samo 29 km. puta učiniti, iz toga proizlazi, da za takav podvoz najskrajnja daljina je 14´/a km. Svako dakle ušumljenje u odaljenije predjele šume, Uh radi ogrievnog drva, za našeg seljaka je predaleko i bez koristi. Mi smo prije spomenuli, da kod ušumljivanja u stanovite prediele dolazi obzir na godišnji etat gorivog drva istoga šumskog sreza istom u drugi red. A to je naravska posljedica predspomenutih okolnosti, jer šta koristi ušumljenje u odaljene šume samo s toga razloga, da tamo mogu dobiti podpunu pripadnost na gorivu doznačenu, ako se radi daljine dovoz neizplaćuje. Takovo ušumljenje ostane osnova na papiru, dočim pravoužitnici nikada k doznaci nedolaze. Nedotiče li godišnji etat za podpuno podmirenje uredjenog uživanja šumske služnosti jedne stanovite gospodarstvene jedinice, tada se naravski tamo ušumljeni pravoužitnici moraju sa manjom tangentom u naravi zadovoljiti, pošto kod šuma imovnih obdina nesmije njihova potrajnost dohodka i uredjenja s vida se pustiti, jer je sadašnja generacija samo uživalac potrajnog dohodka tih šuma, te neima pravo ma samo jedan dio pučanstva potrošiti, koju okolnost pobliže tumači § 509. 0. g. z. Ja dakle nemogu pronaći onih težkoća, 0 kojih govore gg. nadšumar Prokić i šum. procjenitelj Barišić u svojih člancih 0. g. glede ušumljenja pravoužitnika u stanovite šumske predjele; kao da nemogu naći temelja veće pripadnosti pravoužitnikom na gorivu, čim se njihove kuće nalaze od šume odaljenije i to bez razlike na veličinu selištnog posjeda i daljine svakom za stanovitih 3 prost, metra drva više. To dopitivanje pripadnosti na gorivom drvu, lih s razloga odaljenosti od šume, neda se logično u sklad dovesti sa §§ 839. i 840. 0. g. z. Jer s toga razloga, što ima onaj ovlaštenik II. razreda do 20 km., a onaj I. razreda preko 20 km. odaljeniju šumu od onoga III. razreda, nesliedi, da on za kuhanje hrane i za kurenje svojih soba više drva izgorjeti mora, dočim to dopitanje viška tako rekuć u ime nagrade za daljnju vožnju neima pravnoga naslova, pošto mu za trošak kirije nepripada odšteta, te nije takovo pogledom ha ustanove §§ 473. i 839. 0, g. z. opravdano, jer se za taj višak svi ostali u istom srezu ušumljeni pravoužitnici prikraćuju u tangenti njihovog uživanja. |