DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 510 — uživati, (iočim je bilo pravo na sučanstvo — zemlju skupa na njoj nalazećih se zgrada — izmedju njih i vladara /.emlje kao nadvlastnika dieljeno. Tekar zakonom ol god. 1850. postale su krajiške zadruge pravi vlastnici njenih nepokretnina, nu s ograničenjem, da su bili obvezani obstanuk krajiške zadruge uzdržavanjem gospodarstva osigurati, na koliko su to zalitjevali interesi krajiške institucije. Iza toga su se tekar te nepokrelnosti razdielivale u djedovinu (Staiiungut) i pretečiie zemlje (Uiberlandgrund). Ta djedovina imala je svrhu razprodaju zadružnih zemalja zapriećiti i tim gospodarstvene odnošaje krajiško zadruge i potomstva njezinog osigurati. (B. 3211. od 3. srpnja 1818.) Pod djedovinom razumjevale su se one nekretnine krajiške zadruge, koje su bile z;i obstanak iste neobhodno potrebite, s toga se nisu mogle u načelu prodavati, dočim pretečne zemlje je smio krajišnik po svojoj vol,i ra/.prodavati. K djedovini spadale su takodjer sve gospodarstvene sprave, legleća marvn, zaliha hrane za krajišku obitelj i marvn na jednu godinu dana, koja takodjei´ nije bila unovčiva odnosno zaplieniva: (B. 5107. od 10. prosinca 182.3.) Ta djedovina razdielivala se je po veličini na selišta, kako se n;ilnzi usanovljeno u trećoj stavci § 7. iiap. A) k zakonu od ] 1 i-r]mja 18S1. Na jednu zadrugu krajišku nije se smjelo u načelu nikada više 1e ilji´dovine uknjižiti, nego li ponajviše jedno cielo selište (odjel 10. broj H50 od :i. II. 1861.) Sve druge zemlje morale su se uknjižiii pod pretečna zeudjišta. S tog razloga nisu dakle ni mogle krajiške zadruge ni više djedovnili nekretnina k svojoj djedovini prikupo\ati, ako su već posjedovale cielo selište, pošto bi se onda bila morala ta jjrikupljena zemljišta uknjižiti kao pretečna zemljišta, a što zakonom nije dopušteno bilo. (Odj. 10. broj 1454. od 2. V. 1861.) l´o § 18. toga ,Grenz-Grundgesetz" od god. 1850. jesu krajiške šume sačinjavale vlastničtvo državno, te su dobivali krajišnici iz krajiških šuma drvo za gradivo samo na toliko, koliko jim je potrebito bilo za novu gradnju ili uzdržavanje njihovih kuća i gospodarstvenih zgrada; a drvo za gorivo bilo je ograničeno, kako to u ostalom § 71. pravilnika za šumsku službu od god 800. ´ I G. nap. A) k zakonu od U. srpnja IBSl.obširno tumači; nu svigdje izrično je navedeno „za domaće kućne potiebe." Po naravi stvari bila je i ta tako zvana šumska služnost zemljištna služnost kako to tumači § 473. o. g. /.. Toliko na razjašnjen´e prošlosti, vratimo se sada na sadašnjost. Naputak A) zahtjeva u § 23., da se pravoužitnici imaju u stanovite predjele šume ušumiti sa njihovom pripadnošću ni drvu, paši i žirovini. To ušuiu ljenje jiravoužitnika u stanovite šumske predjele usliediti mora na temelju ustanovljenog potrajnog godišnjeg dohoiika na drvu u pojedinih gospodarstvenih razredih (jedinicah) i obzirom na položaj šume i okolicu iste, ter pogledom na odaljenost sela. |