DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- 514 — 1180 do 1320 for., šumar 950 do 1220 for., šumarski računovodja 750 do 1050 for., šumarski mjernik 1050 do 1900 for., upravitelj skladišta 715 do 1040 for., kandidat šumarstva 550 for. i šumarski vježbenik 360 do 480 for. Svi ovi činovnici uživaju, osim zadnjih dvijuh kategorija, deputate u drvu od 42 Av 94 prostorna metra. K tomu dobivaju i zemljišta od 4 do 20 jutara. Službenici dobivaju godišnju plaću kako sliedi: nadlugar 3y8 do 530 for., lugar 222 do 387 for., nadglednik u skladištu 396 do 528 for., meštar strojeva 600 do 900 for., mašinista 420 do 480 for., lugar skladišta 240 do SBo for. i 24 do 36 prostornih metara drva, kao i 3 do 4 rali zemljišta. Lugarski pripravnici dobivaju 150 do 200 for. i 12 prostornih metara ogrievnih drva. Ukupni broj umirovljenika iznaša u Ugarskoj 2606 osoba, kojim pripada mirovina od 201.748 for. ili 77 for. 42 nove. po osobi. U Hrvatskoj ima umirovljenih 541 osoba s mirovinom od 103.251 for. ili 190 for. 85 novč. po osobi. U Hrvatskoj se zato izpostavlja veći iznos po osobi, jer neima radničkih mirovina, kojih ima u Ugarskoj do 1400 osoba. — Tim smo svršiU i treći svezak. Prem bi trebalo gilje što još u skrižaljkah razjasniti, to ipak izostavljamo, pridruživ i taj svezak prvim dvim svezkoin. Završiv ovim našu razpravu o obsežnom djelu, moramo otvoreno priznati, da si je zemaljski nadšumarnik Bedo velike zasluge s tim stekao, što je šumarskoj statistici osobito doprinieo mnogo, o čem neimadosmo do sada podataka, uloživ pri tom veliki mar u svestrano promatranje šumsko-gospodarstvenih odnošaja u Ugarskoj i u našoj domovini, te mu moramo u to ime i sa naše strane zahvaliti. Konačno nam je napomenuti, da je Bedo-ovo djelo ,gospodarstveni i trgovinski odnošaji šuma ugarske države" izašlo u magjarskom, francuzkom i njemačkom jeziku. M. V. Kratke misli s prakse o naputcih A), B) i C) k zakonu od II. srpnja 1881., kojim se razjasnjuju, odnosno preinačuju njeke ustanove zakona od 15. lipnja 1873. o imovniii obćinah. Zakonom od 8. lipnja 1871. ob odkupu (izlučenju) šumskih dužnosti, t. j . prava na drvlju, paši i uživanju proizvoda, što su jih krajiški stanovnici imali u državnih šuma, ležećih u vojnoj Krajini, kao i zakonom od 15. lipnja 1873. ustrojene su imovne obćine, njeka posebna institucija, koja dotada nije obstojala ni u čitavoj austro-ugarskoj monarkiji, niti mojega znanje n obće u Europi. Nije bilo nigdje uzora, po kojem bi se mogla takova institucija kopirati; morao se je dakle stvoriti tekar izvor! Kako svako novo i/našašće nije odmah iza svoga stvorenja nješto savršenoga, već treba nadopunitbe i popravka, tako |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— B15 — se je pokazalo i sa zakonom od 15. lipnja 1873. Tečajem vremena pokazale su se u praktičnom vršenju toga zakona krnjavosti i potežkoće, koje su postale zapriekom racionalnom gospodarstvu u šumah imovnih obćina, usljed česa je izdana zakonska novela od U. srpnja 1881. Vršenjem službovanja u praksi po naputcih k toj zakonskoj noveli pokazalo se je, i digli su se češće već pojedini glasovi, da treba još jedan put turpiju uzeti u vještu ruku i izturpijati djelo, da bude savr.´eno. Nu da je ta potreba sbilja nastala, uvidjela je i visoka vlada sama i pozvala je svojom naredbom od 13. veljače 1884 br. 6245. unutrn. odjel, sve imovne obćine na zajednički rad, da svojim izkustvom kroz vrieme dosadanjega službovanja kod imovnih obćina pripomognu savršiti obilno i obširno dielo, da bude podpuno i svrsi shodno. Akoprem su na taj poziv svi gospodarski uredi imovnih obćina već u tom pogledu podnieli visokoj vladi svoje prinoske, to još nije izmaklo vrieme, da bi bilo kasno ili suvišno razmotriti sadašnja izkustva u praktičnom službovanju i vršenju tih prije pomenutih naputaka, jer je većkrat koja misao, pravo shvaćena, od znatne vried losti za uporabu. Kod raspravljanja tako važnih predmeta, zasjecajućih duboko i omašno u narodno gospodarstvo, mora se pohvalno priznati, kada oni krugovi, koji u toj dičnoj grani narodnoga gospodarstva upravljaju, svoja izkustva i mienja pridonesu na dnevno pitanje, i takovo istinito razpravljaju; jer tko razpravu 0 niekom predmetu započme, ima pravo svoje shvaćanja o istom predmetu u prednost staviti, pošto čitatelji imadu znati, kako se predmet u mislih razpravitelja naslikava, dočim ostaje nuzgredno, da li drugi jednako s njim misle o tom ili drugačije. Poticajem članka šum. procjenitelja P. Barišića u svibanjskom svezku o. g pod naslovom, „Glas iz petrovaradinske imovne obćine . . . i t d" i članka nadšumara M. Prokića u listopadskom svezku pod naslovom „Iz zakona a za zakon i t. d." pokušat ću i ja ovdje moj dio pridonieti i moje slabe sile u savezu sa mojom praksom pokušati, što jedino činim — a to molim sa vida nepustiti, u nakani dobroj stvari koristiti, nipošto pako bezposlenu polemiku ili kritiku preko zakona voditi. Prelazeć sada na sam predmet moje predstojeće razpravice moram se osvrnuti ponajprije na nieke momente postojavšili odnošaja u bivšoj vojnoj Krajini; jer je to potrebito znati, da se može zakonu o.l 11. srpnja 1881. pridodani naputak za provedbu u § 4. zakona od 8. lipnja 1871. glede uredjenja, načina i mjere zajedničkoga uživanja tijuh šuma, bolje razumjeti i tumačiti. Zakonom t. z. Grenz-Grundgesetz od 7. svibnja god. 1850. uredjeni su odnošaji prava vlastničlva u vojnoj Krajini na novo, a prije toga stajao je „Grenz Grundgesetz" od 1807. u krieposti. Po ovom potonjem dakle prije godine 1850. imale su krajiške zadruge samo pravo na vlastničtvo koristi njenih nekretnina, t. j . oni su bili vlastni dohodak iz tih nekretnina po svojoj volji |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 510 — uživati, (iočim je bilo pravo na sučanstvo — zemlju skupa na njoj nalazećih se zgrada — izmedju njih i vladara /.emlje kao nadvlastnika dieljeno. Tekar zakonom ol god. 1850. postale su krajiške zadruge pravi vlastnici njenih nepokretnina, nu s ograničenjem, da su bili obvezani obstanuk krajiške zadruge uzdržavanjem gospodarstva osigurati, na koliko su to zalitjevali interesi krajiške institucije. Iza toga su se tekar te nepokrelnosti razdielivale u djedovinu (Staiiungut) i pretečiie zemlje (Uiberlandgrund). Ta djedovina imala je svrhu razprodaju zadružnih zemalja zapriećiti i tim gospodarstvene odnošaje krajiško zadruge i potomstva njezinog osigurati. (B. 3211. od 3. srpnja 1818.) Pod djedovinom razumjevale su se one nekretnine krajiške zadruge, koje su bile z;i obstanak iste neobhodno potrebite, s toga se nisu mogle u načelu prodavati, dočim pretečne zemlje je smio krajišnik po svojoj vol,i ra/.prodavati. K djedovini spadale su takodjer sve gospodarstvene sprave, legleća marvn, zaliha hrane za krajišku obitelj i marvn na jednu godinu dana, koja takodjei´ nije bila unovčiva odnosno zaplieniva: (B. 5107. od 10. prosinca 182.3.) Ta djedovina razdielivala se je po veličini na selišta, kako se n;ilnzi usanovljeno u trećoj stavci § 7. iiap. A) k zakonu od ] 1 i-r]mja 18S1. Na jednu zadrugu krajišku nije se smjelo u načelu nikada više 1e ilji´dovine uknjižiti, nego li ponajviše jedno cielo selište (odjel 10. broj H50 od :i. II. 1861.) Sve druge zemlje morale su se uknjižiii pod pretečna zeudjišta. S tog razloga nisu dakle ni mogle krajiške zadruge ni više djedovnili nekretnina k svojoj djedovini prikupo\ati, ako su već posjedovale cielo selište, pošto bi se onda bila morala ta jjrikupljena zemljišta uknjižiti kao pretečna zemljišta, a što zakonom nije dopušteno bilo. (Odj. 10. broj 1454. od 2. V. 1861.) l´o § 18. toga ,Grenz-Grundgesetz" od god. 1850. jesu krajiške šume sačinjavale vlastničtvo državno, te su dobivali krajišnici iz krajiških šuma drvo za gradivo samo na toliko, koliko jim je potrebito bilo za novu gradnju ili uzdržavanje njihovih kuća i gospodarstvenih zgrada; a drvo za gorivo bilo je ograničeno, kako to u ostalom § 71. pravilnika za šumsku službu od god 800. ´ I G. nap. A) k zakonu od U. srpnja IBSl.obširno tumači; nu svigdje izrično je navedeno „za domaće kućne potiebe." Po naravi stvari bila je i ta tako zvana šumska služnost zemljištna služnost kako to tumači § 473. o. g. /.. Toliko na razjašnjen´e prošlosti, vratimo se sada na sadašnjost. Naputak A) zahtjeva u § 23., da se pravoužitnici imaju u stanovite predjele šume ušumiti sa njihovom pripadnošću ni drvu, paši i žirovini. To ušuiu ljenje jiravoužitnika u stanovite šumske predjele usliediti mora na temelju ustanovljenog potrajnog godišnjeg dohoiika na drvu u pojedinih gospodarstvenih razredih (jedinicah) i obzirom na položaj šume i okolicu iste, ter pogledom na odaljenost sela. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 517 — Pri tom ušiimljenju pokazuje već položaj šume i sela kažiput, jer se mom u prvom redu gledati na to, da pravoužitnici budu u iiajbližnje šume ušumljcni. dočim fiodišriji etat te gosp. jedinice dolazi tekar u drugom redu u obzir. Osobito valja to glede prava na gorivom drvu. Nu u izuiiiinom slučaju, ako bi jedna gospodarst. jedinica imala većega godišnjeg etata, nego li najbližja sela sa njihovom pripadnošću pravo tražiti iraaju, a u pograničnoj takovoj jedinici nebi se po položaju tamo ležeća sela ! amiriti mogla, tada se ukazuje shodno najodaljenija sela od takove jedinice izlučiti i ušumiti u prijašnju jedin´cu sa do tada nepotrošivim, odnosno nerazdieljenim dohodkom, nu samo tada, ako odaljemst dotičnog sela od jedne i druge jedinice nesačinjava veliku razliku. Jer i ta odaljenost sela od šume ima kod ogrievnog drva neku granicu, dokle se pokazuje uživanje te koristi s gledišta narodno-gospodarstvonog u istinu vriedno u naravi. Ako se pako ta granica prekorači, tada postaje takovo ušaniljenje iluzorno, što se pojavljuje s tim, da daleko od šume ležeća sela tu šumsku služnost uživati nemogu. Prema tomu ušumljeni su dakle pravoužitnici II. banske imovne obćine u pojedine gospodarstvene jedinice, kojih ima 28 na broju. Pošto teritorij područja imovne obćine sastoji iz ravnice (posavina) i brežuljastog položaja i iz predgorja, a šume same na tom teritoriju nisu tako redovito porazdieljene, kao polja na škaknici, to je naravski usljed toga nastala okolno.st, da iraaju pojedina sela do šumskih predieia, koji njima najbliže leže i u koje su ušumljena dalje, druga pako bliže do sječine ići. Imovna obćina sastoji iz !48 sela, u kojih stanuje 6370 pravoužitidčkih obitelja, 14 obć. poglavarstva, 44 učione i 36 svećenika, ukupno dakle 64iJ3 pravoužitnika. Od ovih ima i to; 105 sela do 10 kilom.etara 35 sela od 11 — 20 kilome´ara i 8 „ od 21—30 daljine do ušumljenih predjela odnosno do sječina. Da već kod više od 20 kilometara postaje iluzorno i.šumljenje, pokazuje se s tim, da tako odaljeni ovlaštenici svoje pravo na doznaku gorivog drva u naravi ne uživaju, te svoje potrebe radje namiruju bud iz šumom obraslih pa ujaka, bud iz vlastitih privatnih šuma. Naš seljak sa svojimi kouji i koli obično nije kadar više od 2. prostorna metra friško usječenih drva natovariti (u vrieme doznake obično u listopadu i studenu kod nnstalog zločestog puta), jer i to konji težko iz šume izvuku a ni osovine ovdješnjih kola veći teret ne podnese. Predpostavimo, da pravoužitnik ima do sječine 20 km. puta, predpostavimo iiadalje, da u šumu se vozeć sa prazuimi koli, dakle bez tereta, kasajuć a natrag s teretom samo korakom ide za dobavu jednih kola ili 2 pr. m. gorivih drva treba vremena i to: po „Presslers Mathem. u. polytech. Brieftasche 3 Aufl. 1864." na str. 140 prevali konj u kolih zapregnutih kroz 10 sati korakom 0.9 m puta a kasanjem 2.2 m. u svakoj sekundi. Po tom treba dakle |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 518 — našem seljaku do toga 20 km. odaljenog drvosjeka kasajuć 2^2 sata i natrag 6V2 sati, k tomu mora pivi put dolazeć u sječinu, a vraćajuć se po drugi put na polovici provaljenog puta hraniti konje, za to neka potroši 3 sata, to čini dakle ukupno punih 12 sati vremena. To je najskrajnja daljina, gdje se još izplati trud, da podje po drva. Kod toga svega prodpostavimo, da nasječe drva i naloži takova na kola u vremenu, što potroši za hranjenje konja u sječini. Pomislimo sada, da samo jedan dio pravoužitnika ima konje, a veći dio samo volove, to taj potonji dio nemože ni na tu daljinu još koristno uživati tu šumsku služnost. Pošto vol, upregnut u jaram pred koli, provali u najboljem slučaju svaku sekundu samo 0-8 m. puta, to može kroz 10 sati samo 29 km. puta učiniti, iz toga proizlazi, da za takav podvoz najskrajnja daljina je 14´/a km. Svako dakle ušumljenje u odaljenije predjele šume, Uh radi ogrievnog drva, za našeg seljaka je predaleko i bez koristi. Mi smo prije spomenuli, da kod ušumljivanja u stanovite prediele dolazi obzir na godišnji etat gorivog drva istoga šumskog sreza istom u drugi red. A to je naravska posljedica predspomenutih okolnosti, jer šta koristi ušumljenje u odaljene šume samo s toga razloga, da tamo mogu dobiti podpunu pripadnost na gorivu doznačenu, ako se radi daljine dovoz neizplaćuje. Takovo ušumljenje ostane osnova na papiru, dočim pravoužitnici nikada k doznaci nedolaze. Nedotiče li godišnji etat za podpuno podmirenje uredjenog uživanja šumske služnosti jedne stanovite gospodarstvene jedinice, tada se naravski tamo ušumljeni pravoužitnici moraju sa manjom tangentom u naravi zadovoljiti, pošto kod šuma imovnih obdina nesmije njihova potrajnost dohodka i uredjenja s vida se pustiti, jer je sadašnja generacija samo uživalac potrajnog dohodka tih šuma, te neima pravo ma samo jedan dio pučanstva potrošiti, koju okolnost pobliže tumači § 509. 0. g. z. Ja dakle nemogu pronaći onih težkoća, 0 kojih govore gg. nadšumar Prokić i šum. procjenitelj Barišić u svojih člancih 0. g. glede ušumljenja pravoužitnika u stanovite šumske predjele; kao da nemogu naći temelja veće pripadnosti pravoužitnikom na gorivu, čim se njihove kuće nalaze od šume odaljenije i to bez razlike na veličinu selištnog posjeda i daljine svakom za stanovitih 3 prost, metra drva više. To dopitivanje pripadnosti na gorivom drvu, lih s razloga odaljenosti od šume, neda se logično u sklad dovesti sa §§ 839. i 840. 0. g. z. Jer s toga razloga, što ima onaj ovlaštenik II. razreda do 20 km., a onaj I. razreda preko 20 km. odaljeniju šumu od onoga III. razreda, nesliedi, da on za kuhanje hrane i za kurenje svojih soba više drva izgorjeti mora, dočim to dopitanje viška tako rekuć u ime nagrade za daljnju vožnju neima pravnoga naslova, pošto mu za trošak kirije nepripada odšteta, te nije takovo pogledom ha ustanove §§ 473. i 839. 0, g. z. opravdano, jer se za taj višak svi ostali u istom srezu ušumljeni pravoužitnici prikraćuju u tangenti njihovog uživanja. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 519 — Drugo nastaje pitanje, ima li se onaj ovlaštenik s manjim uživanjem šume u naravi prema onomu sa većom ili pođpuno uživanom pripadnošću za tu raz liku odšteti i kako? § 3. i 4. zakona od 8. lipnja 1871. o ustanovah za odkup prava na drvlju i t. d. poznaje samo skupnost svake pukovnijske obćine i u smislu toga sačinjavaju svi pravoužitnici takove pukovnijske obćine po jasnom tumačenju § 825. 0. g. z. zajednicu. Akoprem ostanu šume te zajednice (imovne obćine) njezino vjekovito vlastničtvo, to ipak ima odnosna generacija te zajednice (članovi imovne obćine) samo pravo na uživanje potrajnoga dohodka njenih šuma, i kao takovi po smislu §§ 511. i 512. o g. z. pravo na podpuni potrajni dohodak, u koliko neprekorači uredjenu veličinu šumske služnosti, pošto se glasom § 4. zakona od 11. srpnja 1881. svaki preko pripadnosti šumske služnosti, t. j . iza pokrića potrebština ovlaštenih žitelja, preostavši višak ima u korist imovne obćine prodati i obratiti u sveobće svrhe, kao što to isti paragraf pobliže razjasnjuje. A iz toga sliedi po §§ 839. i 840. o. g. z., da svakomu članu pripada po izmjeri njegovog điela, odnosno po izmjeri selištnog posjeda uživanje dohodka u naravi, odnosno dotični novčani iznos vriednosti. Meni nisu poznati motivi, koji bijahu mjerodavni sastavitelju naputka A) kod redakcije § 25. toga naputka, nu čini mi se, da bi za cieloukupnu imovnu zajednicu bio ključ pravedniji, ako bi se izpustila u tom paragrafu ustanova, da se imaju prištednje na godišnjem dohodku iz šumskih prediela, koje su odredjene za zadovoljenje pripadnosti pravoužitnika unovčiti, nu ne na korist cieloukupne te zajednice, već na korist samo onih pravoužitnika, koji su u dotičnom šumskom predielu ušumljeni — a na mjesto toga jednostavno samo uvrstiti, da se imaju takove prištednje na korist cieloukupne imovne zajednice unovčiti, i to sa sliedećeg razloga: Uzmimo konkretan slučaj iz prakse. U jednoj gospodarstvenoj jedinici sa bukovom šumom, u kojoj se nalaze umetnuto niekoliko hrastova, a ležećoj u brdskom položaju, prilično daleko od svakoga većeg tržišta, nastane godimice ponešto prištednja na etatu. Te prištednje s opisanih razloga nisu unovčive. U jednoj drugoj hrastovoj gospodarstvenoj jedinici, ležećoj u savskom lugu, pretieče takodjer godimice po nješto drva kao prištednja, a koja se radi položaja prema bližnjem tržištu s drvi daje veoma dobro unovčiti, jer se preostali čisti utržak porazdieli medju pravoužitnike, koji su u tu jedinicu ušumljeni. Uzev ovdje u obzir „imovnu zajednicu", to mi se čini, da se kod toga načina razdiobe utržka čini nepravo ovlaštenikom, koji su ušumljeni u bukovoj jedinici, jer oni nisu krivi za to, što se njihovi praotci u tamošnju okolicu naseliše. Gosp. nadšumar Prokić u svojoj razpravi „Iz zakona i t. d." takodjer predlaže promjenu § 25. toga naputka, nu u koliko ga shvaćam s drugih razloga, koje okolnosti takodjer i kod ove imovne obćine obstoje, i to tako: U savskoj ravnici ima razmjerno premalenog godišnjeg etata upravo na ogrievnom |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 520 drvu, iz kojeg uzroka pravoužitnici nikada neniogu dobiti podpunu kompetenciju, već svakogodišnje samo nieki postotak iste; dočim od etata na gradivom drvu preostaje nakon podmirenja pravoužitnika sa njiliovom potrebštinom na gradji u svakoj sječini znatna zaliha toga tehnički ga drva, koja se onda i)rodaje putem dražbe a utržak upotrebljava za upravne i ine troškove imovne obćine. Ovi pravoužitnici dakle prikraćeni su prema onim u bukovoj šumi za one drvne gromade, koje se kao suvišci na drvu za gradju i lies prodavaja. Nu dočim pogledom na §§ 503. i 502. o. g. z. onda na § 17. nap. A) i § 71. btt. a) službovnika od godine 1860. pravoužitnik ima samo pravo na gorivo drvo i na gradivo u slueaju potrebe, to nemože zahtievati, da mu se od tog siiviška tehničkog drva razlika, ođpadajuća u razmjeru te gradjevne zalihe na njegov selištni dio — u ime gorivog drva doznači. A baš ovi nemogu si, bar u ovdašnjoj okolici, od nikuda s drvi za ogriev pomoći, buduć u Posavini, izim državnih i imovnih šuma, neima drvom obraštenih pašnjaka, kao što se to u brdskom položaju nadje, a sa riedkom iznimkom njekoliko malih površina privatnih šumica, k tomu su sela tako gusto grupirana, da se svaki prostor zemlje obraća ili u oranicu ili u livadu. Drugačije stoje okolnosti u brdskom položaju, tamo su sela odnosno populacija rledja, dakle ima više prostora, a niti se daje svaki prostor koristno obradjivati kao oranica ili livada; ima dakle više s drvi obrastlih pašnjaka a i dovoljno privatnih šuma. Viđja se kod provadjanja doznake drva, da pravoužitnici, ako je sječina malo odaljenija ili su putevi nezgodni, nedolaze k doznaci, jer si mogu iz obćinskih pašnjaka ili privatnih šuma svoja drva pribaviti. Dalnji dokaz sastoji u tome, što broj slučajeva, odkritih i prijavljenih u kradji s drvi na pr. u dvorskoj šumariji (sasvim brdovit položaj) prema onom u dubičkoj šumariji (savska ravnica) dosegne popriečno godimice samo ´,´3 prijava. Tu bi dakle trebalo zakonskim ili naredbenim putem nieki modus vivendi iznaći, koji bi u tom pogledu približno odgovarao mjestnim ovdješnjim odnošajim. U sječinah savskog luga običava se kod ove imovne obćine pravoužitnikora ustanoviti vrieme, do kojega imaju na temelju prije prijavljenih potrebština na .gradivom drvu, izabrati si za tu gradju za nje sposobna stabla a uplatiti za ista sniženu šumsku pristojbu. Preo^tatak tehničko >posobniti stabala prodava se dražbenim putem uz uvjet, da je kupac obvezan sve ovrške, ogranke i odpadke tehničko sposobnih stabala osi aviti na hcu mjesta na razpolaganje imovnoj obćini. Ti ovršci, odpadci i ogranci porazdiele se onda medju pravoužitnike u ime ogrievnog drva. Nu dočim dakle pravoužitnici posavskih sela dobivaju u ime gorivog drva samo hrastove ovrške i ogranke, doznačuje se pravoužitnikom u brdskom položaju čitava i to k tome bukova stabla u ime ogrieva; a jedni kao i drugi spadaju u zajednicu i imaju jednako pravo na užitak. Tu bi dakle bilo pravedno, da se pravoužitnikom posavskih sela u razmjeru njihovog selištnog posjeda odšteti u novcu po cieniku za gorivo drvo ona |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 521 — drvna zaliha tehničko-sposobnih d e b a 1 a, koja su bila prodana putem dražbe. Popriečno stoji 1 n\^ tebn. drva kod dražbe 7—10 for., a odšteta za 1 m´ iznašala bi samo 50 nč- Za te novce mogli bi si pravoužitnici kupiti drva u sječinah državnih šuma, najme ovršina i ogranaka, u kojih šumah imade takovog dovoljno, te samo tamo gnjije i povećava pogibelj šumskih požara u ljetu. U svojoj razpravi „Iz zakona i t. d.", tumači g. nadšumar Prokić § 15´ nap. A) i dolazi do sliedećih pitanja? 1. Kada pravoužitnici diele svoj posjed preko granica dozvoljenih u pomenutom paragrafu, koji od njih gubi pravo na šumske služnosti, i na temelju kojeg zakona može se njeki lišiti zakonom zajamčenog prava? 2. Kako da se postupa kod odpisa odnosno prepisa prava na šumske služnosti kod kupo-prodaje pojedinih zemljišta, kupljenih od kojeg selištnog posjeda? 3. Može li u obće jedna zadruga imati pravo na više od jedan diel uživanja? 4. Može li prelaziti pravo šumske služnosti kupo-prodajom jednog selištnog posjeda od pravoužitnika na kupca ne pravoužitnika? 5. U kojem omjeru imaju pravo na šumske služnosti oni pravoužitnici, koji nisu sačinjavali zadrugu, već su samo udovoljili krajiškim dužnostim davanjem vojnika (§ 1. toč. d)? 6. Konačno neslaže se ustanova prve stavke pomenutoga paragrafu sa dielivosti dielova. Pogledom na § 3. i 7. zakona od 8. lipnja 1871. o ustanovah za odkup i t. d. i pogledom na § 27. nap. A), moraju se imovinske šume urediti za potrajno gospodarenje; a pošto iz jasnog smisla §4 zakona od II. srpnja 1881. proizlazi, da je svaka generacija samo uživaoc dohodka iz tih šuma u smislu § 509. i 82o. 0. g. z., to po naravi stvari to uživanje sačinjava pravu šumsku služnost, koju ta zajednica odnosno pravoužitnici imovne obćine iz šuma iste dobivaju. To tumačenje osniva se n ostalom na ustanovi čl. 3. zakona od 15. lipnja 1873. 0 imovnih obćinah. Koliko i po § 473. i 474. o. g. z. šumska služnost služi boljemu i ugodnijemu uživanju jednog posjeda, to proizlazi iz toga, da se ta šumska dužnost proteže na sve dielove toga posjeda i da to potegnuće u okviru § 484. o. g. z. stupa sa svakim pojedinim dielom toga posjeda u valjanost, da se dakle pravni dielovi te služnosti u tom pravoužitničkom posjedu uvjek nalaze i sa diobom toga posjeda se sami od sebe izlučuju. Na ovom obćem pravnom temelju moraju se sve druge pravne uporabe izvoditi. Ako nije dakle promjenilo uredjenje tih šumskih služnosti možebiti samo ovaj obćeniti pravni razmjer, to moraju sliediti i ta uredjena prava šumskih služnosti iza diobnog !>rava istih. To uredjenje šumskih služnosti stvorilo je § 4. zakonske novele od 11. srpnja 1881 dvostrano obvezne služnosti, iz kojega uzroka moraju dolaziti kod diobe takovih služnosti u presudu |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 522 ~ njihovih prava i načina đielivosti iiu samo prije navedene obće pi-avne ustanove, već i osobito ove potonje na uvaženje. Ova dvostrana ustanova veže u bitnosti pravoužitnički posjed i njegovo uživanje skupa sa zamjenitom služnosti (Gegenleistung) (§ 4. zak. odU. srpnja 1881.), pravno obvezno za sve pravne nasliednike, a od tuda sliedi samo po sebi u smislu § 442. o. g. z., da nemože nitko više prava ustupiti, negoli sam neposjeduje. Akoprem § 442. o. g. z. u uvodu ustanovljuje to pravno načelo, da se sa vlastničtvom sva s istim skopčana prava steku, to baš iz toga proizlazi, da se ta prava mogu steći takodjer samo tim načinom, na koliko su sa vlastničtvom skopčana bila; što se i potvrdjuje u zaključku toga paragrafa, a konačno uporabiv to na predstojeći predmet, sliedi, da dvostrano stečena prava ne dadu se jednostrano dieliti, ni odstupiti, ni steći; dokle god obvezanik sam svoje pravo nenapusti. S tih razloga dakle može se njetko lišiti zakonom zajamčenog prava, ako dioba posjeda prekoračuje granice đielivosti, ustanovljene u § 15. nap. A). Pošto si je obvezanik (imovna obćina) pridržao pravo ograničene đielivosti, to se nemože kod kupo-prodaja pravo na šumske služnosti odpisati odnosno prepisati u razmjeru kupljenih površina od cieloukupnog posjeda, već se kupom može jedino kupiti odnosno prodati \/2, ´/a i 7* kao najmanji dio uživanja po izmjeri za-/4, ^/4 i cielog selišta; ako dakle na pr. Pavlović od Petrovića kupi 6 jutara zemljišta, može tim jedino ograničeni dio uživanja, dakle ovdje ´J2 diela uživanja po izmjeri za -,´4 selišta kupiti; pošto se nemože pravo uživanja od ^/4 selišta razđieliti tako, da bi bilo ^1* selišta = ´/* -|- V* selišta, kako to jasno tumači prva stavka § 15. i pošto po ustanovi § 14. ne smije diobom nastati veća služnost od prvobitne, što se u ostalom potvrdjuje u § 484. 0. g. z. Što se pako tiče pitanja, da li može jedna zadruga u obće više od jednog selišta uživanja imati, to se moramo osvrnuti na u uvodu ove razpravice spomenutu ustanovu iz „Grenz Grundgesetz-a" bivše vojne Krajine, da jedna zadruga nije mogla više od jednog selišta djedovine steći a da su se sva zemljišta preko te izmjere unašala u gruntovnicu kao pretečne zemlje, na koje se potonje šumska služnost u smislu § 473. 0. g. z. nije protezala, iz česa proizlazi, da šumska služnost na jedan te isti kućni broj ili posjed nemože nikada nadmašiti uživanje jednoga cieloga selišta. Drugo pako pitanje glede stečenja više posjeda kupom u smislu § 14. nap A) potvrdjuje se u onom tumačenju, što smo prije kod § 442. 0. g. z. spomenuli. A da može i nepravoužitnik tu šumsku služnost kupom jednog selištnog posjeda ili odielivoga diela istoga steći, proizlazi već iz § 472. 0. g. z , jer je ta šumska služnost kao i to vlastničtvo jedna, iz sjedinjenja naslova sa posjedom obstojeća nerazdieliva stvar, koja se u osobno pravo i u posjed neda razciepiti tako isto, kako god se neda glava od tiela odciepiti bez uništenja živućeg stvorenja; i pošto po § 473. 0. g, z. ta služnost baš za bolje uživanje |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 523 — toga posjeda služiti ima, i jer su baš ove šumske služnosti stvarna, a ne osobna prava, dakle sa posjedom skopčana. Glede omjera prava na šumske služnosti pravoužitnika, navedenih pod slovom d) § 1. nap. A), moramo se osvrnuti na odnošaje, obstojavše u bivšoj vojnoj Krajini, uslied kojih se je pučanstvo krajiških obitelji zakonito razdielivalo i to: a) pogledom na obiteljsko življenje, i b) pogledom na njihov nekretni imetak i sposobnost nekretnine steći. I na temelju gornje razdiobe: ad a) 1. u takove, koje su živile u zadružnoj svezi i 2. koje nisu sačinjavale zadrugu; ad b) 1. u neograničene, 2. u ograničene i 3. u povlaštene zemljoposjednike. U krajiške stanovnike, naznačene pod a) 2. brojili su se : častnici, činovnici, svećenstvo, trgovci i obrtnici, krajiški sjedioci (t. z. staro-sjedioci) i t. d. Ovi krajišnici bili su u steLenju nekretnog posjeda ograničeni i smjeli su steći na temelju Grenz-Grundgesetz-a od 7. svibnja 1850. § 13. i to častnici, činovnici i svećenstvo, koji nisu živili u zadruzi, samo kuću i ponajviše 3 jutra zemljišta, trgovci, obrtnici i staro-sjedioci kuću i najviše do 6 jutara zemljišta, iz česa proizlazi, da pravoužitnici, navedeni u nap. A) pod slovom d) § 1., mogu se u pravoužitnički kataster upisati samo sa pravom uživanja po izmjeri za 74 selišta. Konačno nam je još spomenuti, da način dieljivosti dielova, ustanovljen u prvoj stavci § 15. nap. A) potvrdjuje se u §§ 473. i 474. 0. g. z., kojega smisao smo prije već razjasnili. Glede toga, što g. nadšumar Prokić navadja 0 zloporabi sa grad)evnim drvom, što no ga pravoužitnici dobivaju nako 1 predidućeg popisa potrebština te gradjevine i doznake iste, mnijem ne treba ništa preinačiti, jer se nemože ni nesmije nikomu njegovo pravo na izvršavanje šumskih služnosti uzkratiti, a za da se zloporabi s tom gradjevinom predusretne, ima se na točno izvršivanje § 22. nap. A) gledati. To neće biti tako težko, te će se dati odkriti u pretežnom broju slučajeva, samo ako lugarsko osoblje dobro bude pazilo i motrilo, šta se radi u selu. U ostalom moći je zloporabi uvjek na put stati ili ju bar na najmanju mjeru svesti, ako se vode kod šumarije u točnoj evidenciji propisane u § 21. nap. A) pregledne knjige. Za laglji, brži i bolji pregled, kao i za prosudjivanje množine uživane kompetencije, preporučujem, da se urede te pregledne knjige tako, kako sam to dao urediti kod ove imovne obćine. Na svakoj strani naime dao sam ubilježiti za svakog pojedinog pravoužitnika propis njegove ciele pripadnosti, i to u god. prorezu posebno za svaki gosp. predmet. U sravnanju toga prema dosadanjem zbiljnom uživanju, dade se lahko prosuditi, na koliko se jošte može doznačiti zatražena potrebština u smislu § 20. nap. A). * |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 524 — Predjimo sada nakon tih kralkili promatranja na napntak C) o službo vanju i gospodarenju kod imovnih obćinah, to će nam najprije pasti u oči nesloga računarskih odnosno prometnih tečaja godine, kako se ustanovljuje u §§ 30., 24. i 82. Uvažimo li svrhu drvosječne osnove i onu priglednih knjiga, doći ćemo do zaključka, da su pomenute te izprave u najužjoj organičkoj svezi medjusobno, jer dočim nam prva ima izkazati, što, gdje i koliko smijemo tečajem jedne ustanovljene godišnje dobe uživati, imaju nam potonje davati evidenciju, jesmo li premašili ili prištedili, ili pako isto toliko uživali, koliko nam je bilo na temelju osnovo o uredjenju šuma dozvoljeno, i jesmo li zadovoljili ne samo šumskomu zakonu glede ogoja ili pomladjivanja šuma, već i takodjer da uzdržimo najvažnije načelo gospodarstva za imo´.ne obćine — potrajnost dohodka! Tekar na temelju drvosječne osnove smijemo sa sječom započeti, jer prije, dok ova nije potvrdjena na nadležnom mjestu, nesmije se sjeći u šumi. Nu pošto se u ravnicah i predgorju obično započima sa sječom 1. listo padom ili 1. studenom a u visokoj gori sa 1. svibnjem, a ta drvosječna osnova, na temelju koje se sječine obaviti imaju u predstojećoj sječnoj dobi, sastavljena je baš za tu prometnu godinu, te pošto nam pregledna knjiga opet pokazivati ima, u koliko je taj prediiiet sječe u istinu izveden i sa kojim usi)jehom, to no leži ništa bližje, nego li da tu dobu godišta jedne i druge tih izpravn organički svežemo valjanosti jedne te iste računarske ili prometne godišnje dobe. Sveki dobar gospodar želi i potrebito je. da godimice jedan put pregleda svoje gospodarenje za saznati točno uspjeh istog. — Nu prije toga se mora ponajprije odlučiti, koju će dobu ustanoviti za to godište Kod prirodnog gospodarstva mora se ta doba godišta tako ustanoviti, da se logično po naravi stvari svi glavni prihodi i izdatci, koji se u istoj dobi opetuju i koji proizlaze iz dobivenog priroda iste računarske odnosno prometne dobe ili godine; ako se uvrštavaju s njihovim uspjehom, to takov postupak mora nam dati preglednu sliku cielog g( spodarstva. Pošto kod šumskog gospodarstva započima, kako smo prije naveli, sječa drva u ravnicah i šumah predgorja sa 1. listopadom, to se pokazuje najpraktičnije tu upravnu ili gospodarsku godinu u-tanoviti sa 1. listopadom, jer bi bila spojena i harmonički svezana prometna sa računarskom godinom te bi svakogodišnji zaključni račun đavao pravu i naravi stvari odgovarajuću sliku gospodarstva. — Nadalje preporučio bi se predlog za procienu žirovine (§§ 45. i 89.) odgoditi do 15. rujna, za da šumarije mogu svoju procienu o tom sastaviti prvih dana rujna, pošto je nastup i potrajnost južnih vjetrova u mjesecu kolovozu odlučan na dozrievanje ili prije vremena odpadanje pl oda. U sravnjivanju obi-azca priloga 7. (k § 20. nap. A) zapisnika vrhu zabi lježene potrebštine drva za pravoužitnike, sa obrazcem pril. 13. (k § 34. nap. C) drvosječna osnova bilo bi boljeg pregleda radi praktično, da se u obrazcu pril. 13, na strani drvosječnog pređloga napusti stupac, izkazujući postatak gradje ili liesa, i na mjesto toga stupac „sadržaj množine drva" razširi u |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 31 <-- 31 --> PDF |
~ 525 — oznaku posebice „gradivog" i „gorivog" drva, i tako isto na lievoj strani toga obrazca stupac „množina drva na odsjeku" razluči u naznaku gradivog i gorivog drva. U tečaju prakse pokazala se je veoma nespretna a u pretežnom broju slučajeva baš i neproizvediva odredba u petoj stavci § 41 , da naime pismeni radnici prigodom izplate njihove nadnice imadu u dotičnom stupcu na platežnici svDJom rukom potvrditi prijetak nadnice, nepismeni pako imadu zabilježiti svoj znamen križa u prisutnosti dvojice svjedoka, koji u platežnici istinitu izplatu nadnice svojim podpisom potvrditi imadu. Ja mnijem, da je tu dostatna potvrda lugara, da su nadnice na platežnici zabilježene radnikom i zbilja izplaćene. Imali taj podpis radniki tu svrhu, da se prt´dusretne eventualnoj zloporabi? Ako ima, tada ta cdredba iicinia logičnog smisla, jer ne može li se šumaru povjeriti nekoliko firinta za izplatu radnika, koji težko čekaju na svoju zaslugu, tadi takovog činovnika u obće u službi dalje pridržati nemožemo, Nu ja mislim, toliko nepouzdanosti se u obće nesnože složiti sa naraještenjem jednog činovnika, kojemu hočenio povjeriti upravu čitave šumarije, koja representira vriednost do više milijuna fori:ita! — A konačno za eventualne neurednosti imamo jamčevinu šumara u blagajni j)ohranjenu. Većim dielom izplaćuje šumar po priredjenili platežnicah zaslugu radnikom subotom nakon „huje" na licu mjesta u šumi. Gdje će tamo uvjek imati priliku za pribavu podpisa od radnika? Pomislimo nadalje, da je većina radnika ne pismena a i onaj mali broj, koji znaju pisati, može samo mukom napisati svoje ime; a konačno težka ruka radnika ne umije pisati u zraku držeć j)latežnicu na podlogi lugarske knjižice iiiti na panju. Tako težka radnička ruka treba za podpis svojeg imena sve pvirnčnije ])riredjeno imati. Tako isto je to slučaj kod ustanove § 94. radi zaključka i podpisa dražbenog zapisnika na licu mjesta u šumi. Narav dražbe sama već pokazuje, da se tuj ]irodavaju predmeti manje vriednosti, da se dakle natjecatelji sastoje većim dielom iz seoskoga naroda., koji isto tako slabo razumije i)i-ati kao i prije spomenuti i-adnici. To su dakle bezpotrebite pe(huiteii)e bez svrhe, koje jedino otežčavaju službovanje. Kod revizije zakona bilo bi za preporučiti uvažili te okolnosti i tu suvišnu formalnost dokinuti. Tom prigodom mogla bi se tako isto brisati ustanova u šestoj stavci § 94.. JJO kojoj u slučaju ])onude izpnd ciene, ima gosp. ured uz točno obrazloženje dotičnih obstojnostih zamoliti kod visoke´vlade dozvolu, da se ponuda primiti smije, ako ne odredi novu dražbu. To je prazna forma bez ikakove vriednosti, tu bi bilo jednosta\nije, da se odredi, da ima gosp. ured prosuditi uvažujuć okolnosti i odnošaje prediela, može li se dražbeni nepovoljni uspjeh odobriti ili ne, jer gosp. ured mora znati prosuditi, bi li ponovna dražba dala bolji uspjeh ili ne. Pošto se tu radi o manjih predmetih, to se često dogodi, da dokle stigne dozvola od visoke vlade, budu medjutim dražbovani predmeti ukradeni tako da onda više ne ima ništa za dozvoUti. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 526 Konačno mi se vidi predugačak po § 112. odmjeren rok, u kojem okrivljenik ima predati svoje pismeno opravdanje. Rok je naime najkraći 14 dana. U slučajevih, u kojili se ima postupati po tom paragrafu disciplinarno proti okrivljeniku i kazniti samo sa redovnom globom; u takovih slučajevih dotični predpostavljenik okrivljenika, moći će već unapred znati, kako će izpasti disciplinarni postupak kao i opravdanje okrivljenika, te ako se zato opredieli dulje vrieme, daje se okrivljeniku jedino prilika, da može razmišljavati, na koji način bi se mogao izgovarati, samo da odvrati od sebe novčanu globu. Ja mnijem, da bi bilo probitačno, da se prepusti dotičnomu predpostavljenomu toga okrivljenika, da po svojoj uvidjavnosti odmjeri u svakom konkretnom slučaju rok za podnešenje toga opravdanja. Preostaje nam jošte upozoriti prigodom revizije ovoga zakona, nadležne krugove na nekoje ustanove naputka B) za izmjeru, procienu i uredjenje šuma imovnih obćina, koje bi se po mojem mnienju uvažiti morale. Akoprem su već uredjene šume imovnih obćina po gornjem naputku, to će biti pogledom na § 54. potrebito osvrnuti se prigodom svake revizije, koja se po izmaku svakih deset godina preduzeti ima, na ustanove toga naputka i u eventualnom slučaju uporabljivati opet nekoje paragrafe iz istoga. Vrieme i prostor, što ga smijemo u o. 1. za nas zatražiti, nedopušta, da se upustimo u obširno razmatranje toga naputka, s toga ćemo upozoriti za sada samo na važnije momente, i to na § 38., koji govori o proračunavanju prihoda za gojitbu posječina. Po ovom paragrafu ima se za ustanovljenje godišnjeg potrajnog dohodka upor.ibljivati formula austrijskog komorskog procienbenoga načina u sliedećem obliku: NZ — ZZ ^(etat) =i)s X P . ; ps je popiiečni prirast sječivosti za površinu jedinice, koji se iz skrižaljke uzeti ima, P je površina reducirana na normalnu stojbinsku dobrotu, NZ je normalna zaliha, koju bi uzgojni razred imati morao, kada bi omjer dobnih razreda i nasad normalan bio; ZZ je u istinu nalazeća se zaliha na razredu, o je izravnajuća doba obhodnje. Po mojem nemjerodavnom mnienju, uporabom te formule u onom obliku, neće se moći postići nakanjeni cilj, dapače mogao bi posumnjati, da se mo/.e doći eventualno do absurdna rezultata. Uvažimo h, da se razvija formula austrijskog komorskog procjenbenoga načina iz nazora, da se nakupi nutar obhodne sječbene dobe ista drvna zaliha, i to: u istini već na početku obhodnje nalazeća se drvna zaliha uzgojnog razreda ZZ, nadalje tolikokratiu godišnji prirast sječivosti na čitavoj površini uzgojnog razreda, koliko broji godina obhodnja, naime o x^ p. Nu pošto se nesmije ta sveukupna drvna zaliha uživati, već mora preostati na svršetku obhodnje na površini toga uzgojnog razreda normalna zaliha NZ, to se tim uzrokom umanjuje ukupno uživanje u X 1´^ kroz dobu obhodnje na: |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 527 — u . E ^= ZZ -\- 0 . p — NZ, iz koje jednačbe sliedi godišnji etat ZZ — NZ Er= p . 0 Po načelu naputka B) § 38. sastoji taj p \z p X P, t. j . popriečni prirast sječivosti, kako izkazuje skrižaljka prihoda, koji prirast se po §§ 19. i 20. temelji na, podpunom sastojinom odgovarajućim dotičnoj stojbinskoj dobroti, dakle normalnomu prirastu sječivosti. To je jedan onih dvijuh podataka, koji sačinjavaju pra\u fikciju u računu i od kojih zavisi korektnost ne samo računa, već i sliedeće stanje u naravi. Drugi pako podatak, koji influira znatno na taj račun, jest postojeća ploha, svedena na normalnu stojbinsku dobrotu, dakle opetovano faktor, koji je proizveden iz sposobnosti prirasta normalnih sastojina, t. j . iz sastojina sa podpunim obrastom, jer prosudjivanje stojbinske dobrote proiztiče iz ukupnog upliva tla, podnebja, položaja i inih upliva na uzrast podpunih sastojina, koji se sveukupni uplivi izrazuju u drvnoj zalihi te sastojine u odgovarajućoj joj dobi, a koje uplive u šumskom gospodarstvu označujemo uporabom brojka. Prosudjivanje lošije stojbinske dobrote jedne sastojine od one normalne — može sliediti takodjer samo na podlozi podpunoga obrasta, te se može tako samo ta lošija stojbinska dobrota sa normalnom u razmjer staviti, odnosno na istu svesti. Smisao se toga naputka načelno dakle neobzire na nepodpunost sastojina, iz česa jasno proizlazi, da pomnažanjem normalnoga prirasta sa površinom normalne stojbine dobijemo rezultat, koji se tim znatnije razlikuje od istine, čim je veća razlika izmedju normalnog i konkretnog prirasta, a iz toga razloga uporabom formule § 38. u njezinom sadašnjem obliku drvna zaliha sa prirastom neće doteći sa svojim dohodkom kroz čitavo vrieme obhodnje, a to tim manje u onih uzgojnih razredih, u kojih se osim sastojina nepodpunog obrasta nalazi i takovih, za koje se glasom pete stavke § 40. na prirast obzir uzeti ne ima, odnosno da se za takove površine nikakav prirast nezaračunava. Pogledom pako na stupce u propisanih obrazcih 3. i 6. toga najjutka može se razabrati, — jer to tekst naputka neobrazlaže, da bje nakanjcno sve sastojine jednoga gosp. razreda svesti na samo jednu i to normalnu stojbinsku dobrotu, a u tom smislu mora se predmnjevati, da ima biti ta noi´malna stojbinska dobrota ona, koja za jednu ograničenu šumu ili okolicu pod normalnimi uvjeti i podpunom obrastu u odgovarajućoj dobi najveću drvnu gromadu producira. A iz toga sbroja površine ima se izračunati ne samo izraz vs x P već i normalna zaliha, kako to § 38. zahtjeva. Za ovo tumačenje govori okolnost, što se tuj samo spominju sastojine podpunog obrasta, a dokaz tomu je taj, što ni u jednoj skrižaljci neima stupca za označenje brojevnog obrasta, naime za označenje sklopa, ako je podpun = 1. Da se dakle na nepodpuni obrast neu/.ima obzir, nije samo to dokazom, već proizlazi takodjer iz smisla § 40., pošto nebi mogao nastupiti slučaj, da kod pretežne stare šume nebi bio uzprkos toga viška starog drvlja nikakovi |
| ŠUMARSKI LIST 12/1887 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 528 — višak nad normalnom zalihom — što se nikako dogoditi nemože, ako se na nepodpuni nasad obzir uzme. Do kojeg vremena dosegnuti će po prilici to uživanje normalnoga prirasta, ako je isti > nego li istiniti, proračuna se prilično točno iz jednačbe: ZZ , ^ — u kojoj znači 7.Z /biljnu drvnu zalihu, JB dohodak po formuli § 38. i »p zbiljni prirabt. Polag naputka za izmjeru i procienu u austrijskih državnih šumah, za koje je takodjer za izračunanje godišnjih dohodaka propisana uporaba formule austrijskog komor-kog procjenbenog načina, nu s tom ustanovom, da se za prirast u dobi sječivosli ima uzeti zbiljni prirast, a normalna zaliha drva ima se uzeti jednaka onoj veličini, koju bi na panju stojeća drvna zaliha imala, ako bi bio smjer dobnih razreda normalan, srednja dobrota obrasta ali samo tolika i ne veća bila, nego li je popriečni obrast sadašnje zbiljne zalihe. Cislitavski z-maljski nadšumarnik Miklitz tumači i podkriepljuje to sliedećim : Suprotstavimo li veličinu normalne zalihe kod podpunoga nasada onoj zbiljne zalihe (kojoj će potonje uvjek manjkati njekoliko postotaka na podpunom obrastu), tada umanjuje to godišnji dohodak sa težnjom štedljivosti u svrhu nadopunitbe manjka na zalihi, onda dolaze ili manje povi šine k sječi a potroši se s toga sadašnja nepodpuuo obraštena šuma la´.,´i/uije, dočim bi se moralo baš protivno dogoditi, ako se možemo ufati na poboljšanje sastojinske dobrote u novo uzgojiti se imajućih sastojinah. Nemožemo li se ufati kroz buduće gospodarenje boljoj podpunosti obrasta i podpunijoj drvnoj zalihi u novo uzgojiti se imajućih sastojinah, tada se nkazuje neopravdano normalnu zalihu proračunati, koja se pokazuje nedostiživom. Mimogred upozorujemo na protuslovje, koje je nastalo redakcijom naputka B) i to u § 29. pod točkom 3., pod kojom se veli, da se normalna drvna zaliha ima proračunati prema kakvoći, koju šume obzirom na stojbinsku dobrotu i ine vladajuće okolnosti u buduće postignuti mogu; dočim se u § 38. propisuje, da ima biti normalna zaliha jednaka zalihi množine drva, koju bi uzgojni razredi imati morali, kada bi omjer dobnih razreda i nasad normalan bio, što bi se kod revizije zakona izpraviti imalo. Konačno bi proponirali, da bi bilo dovoljno u eventualnom slučaju pokazajuće se potrebe dielomične ili sasvim obnovne preradnje gospodarstvenih osnova ili i prociene prihoda prigodom revizije uredjeuja u smislu § 54. provesti, da se u § \1. propisana obćenita porabna i sječna osnova sastavi samo za vrieme dojduĆL´g I. i II. razdobja ili porabne periode, pošto se i onako svakih 10 godina preduzeti ima pregledanje cielokupnog uredjenja gospodarstva. G. Pausa. |