DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 454 ~ Tisi i Temešu, prije najliepši hrastici, sada su kaljuže i močvare; aerar. šume, izkrčene od prije uzduž Maroše kod Arađa i Mondorlaka, sada su polja, zastrta šljunkom. Što se propustilo uzgajati u obćinskih i privatnih šumah, a paša se uživala neograničeno u starih sječinah, to je veliki dio šuma formalno opustošen. A i u državnih šumah valja još do IOO.OOO rali pošumiti i zagajiti, koja neurednost potiče još od prvašnjih vremena. Još i dan danas pocinjaju. se u izto& nora i južnom predielu šumski požari sbog paše, a znatna prodaja oguljene kore za treslovinu prieti mladim hrasticim i omoricim, povodom kojega nuzužitka su ove mlade šume u novije doba većkrat žrtvom pale. I glede uporabe šuma daje nam pisac žalostnu sliku, dosađanjega bezumnog izrabljivanja šuma. Za vrieme kmetstva do god. 1848. rabile se su šume u glavnom samo za pašu i žirovinu, ter za pokriće mještnih potrebština na drvu, izuzev tu one šume, gdje je bilo prometa na vodi i gdje su postojale rudare. Nu i to nije bilo za one predjele od koristi, nego dapače od velike štete, što nam za dosta označuju sada velike pliešine i pustoši. Čim se željeznice pogradiše i tim se otvori trgovina, podpadoše i šume nemilice bezobzirnom haranju; šumoposjednici, nepoznav pravu cienu, protepoše najvrieđnije šume skoro za ban badava. Pri tom dakako vađiše se iz šume najliepši sortimenti, liije se ni najmanje pazilo na odpadke u šumi; da je takav postupak na pored sjcčina veoma nepovoljno dielovao, razumie se samo po sebi, a isto tako nije se pazilo na gajenje tih sječina, nego se je imenito paša po svuda rabila. Usljcd toga neima sada u mnogih šumah veleposjednika one drvne gromade, koja bi se obzirom na umno gospodarenje nalaziti morala, i tako pripadoše i urbarialnim obćinam već sasječene i poharane šume. Jedni, te isti odnošaji postojahu i u hrvat.-slavonskim predielim i u vojnoj krajini. Šume se ni najmanje nisu čuvale, ter za slučaj, kada se je zahtievala od krajišnika kakova znatnija usluga u ratno ili mirno doba, tada bjehu istim dozvoljeni veći užitci u šumah. Sve ovo pređnavedeno mora sada na bolje okrenuti. Šumski zakon od godine 1879. odredjuje § 17., da se ima u šumah (iržavnih, municipalnih, obćinskih, nadalje u takovih, koje su vlastničtvo javnih i privatnih zaklada, fiđeikomisa, suposjednika, akcionih družtva, crkvenih osoba i korporacija, koje šume po skrižaijki II. zapremaju površinu od 13,294.492 rala ili 67´02Vo sveukupne površine u zemlji, gospodariti po načelih potrajnosti i na temelju točno sastavljenih gospodarstvenih osnova, koje je ministarstvo odobrilo. Šumski posjed privatnika, u svemu 33**/o, ima se samo uzgajati, i to jedino gdje je absolutno šumsko tlo, izuzam slučaj, ako nesluži takova šuma za zaštitu. Obzirom na okolnost, da je znatni dio šumskog posjeda u rukuh Ijudih poštenih i značajnih^ to se možemo sigurno nadati, da nam je zajamčeno i dobar uspieh od odlučnog provadjanja z:,kona. Nadalje je Bedo dokazao, da neima u Ugarskoj onoga preizobilja drvne zalihe, 0 kojoj se sveobće mislilo, imenito s tim, da manjka razmjerno treći dio fundus instruetus-a a niti nepostoji razmjer postupnih dobnih razreda, gamo |