DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 475´ — Veleprodajom izručuju se ciele sje6me pojedinim trgovcem. Uprava i nadzor čuvarskog osoblja tim su ne malo olakšani, moguće zloporabe od strane trgovca prije se odklone ili odkriju a lakše se \ pridržavati može m svoje u ugovora sadržane obveze, nego ciela rulja malih trgovaca, koju osim šumskog zakona nikoje druge obveze ne tište. — Veliki trgovac razpolaže i velikim kapitalom, pa je zadovoljan, da mu ovaj i manje kamate nosi. S toga je kod velikog trgovca kradja, koja prema uloženoj glavnici radi svoje neznatnosti izčezavati mora, skoro sasvim izključena, istom bi veoma malo svoj dobifcak povisiti mogao, a na suprot morao bi na riziko metnuti uloženu si jamčevinu. Drugo je to kod malih trgovaca. Neznatni kapital, kojim razpolažu, ne nosi uz sađanje merkantilne ođnošaje skoro nikakav dobitak, ti ljudi su dakle primorani na kradju već samom borbom za obstanak. Veliki trgovac pruža narodu izradbom šumskih proizvoda i prevozom robe ne malu zaslugu, docim kod malih trgovaca to nije slučaj. Mali trgovac je ujedno tesar i vozar. Od njega narod ama baš nikakve koristi neinia. Zagovarati dakle malu prodaju neima smisla niti sa gledišta šumarsko- upravnog niti narodno-gospodarstvenog. Pa već i sa samog etičnog gledišta mora se „prodaja na malo" osuditi, pošto otvara polje krađji i prevari. Uzme li se konačno u obzir još i ta okolnost, da su mali trgovci većinom birtaši ili ini obrtnici, ljudi koji su vikli na lahku ruku živjeti i dobra sticati, ljudi koji svojim brojem jedva lOVo JHiroda sačinjavaju, tek to onda vidimo jasno, da je gore iztaknuti prigovor naših zastupnika skroz netetneljit. Ovo su dakle u glavnom sredstva, kojimi bi se sadanje žalostno stanje naših šuma popraviti dalo. Ta sredstva nisu ovom razpravicom ^do dna izcrpljena, ima ih još mnogo i mnogo, do nas je šumara stalo u prvom redu, da ih na temelju izkustva, stečenog u strukovnom životu i bistrog pogleda u budućnostj iznašamo na vidik, a pozvani faktori lioće li nas slušati ili ne? — njihova je stvar! * -X- Ovako je dakle šumsko-gospodarstveno stanje naše imovne obćlne, ovakovi odnovsaji vladaju u istoj, a iztakli smo i činbenike, koji joj prieče razvitak, koji joj dapače priete i propašću. U ovoj razpravici naveli smo „sine iraet studio*" i razne prigovore i savjete što se našoj upravi daju, iztaknuli smo i slabe strane a i nazore svoje. Naše slabe strane pripravni smo u svako doba napustiti, ali nazore ne, dok nam se god bezsmislenost istih predočiti neuzmogne. Poštovani čitaoci ovih redaka neka dakle sude, je li pravo, da se sa njekih strana poradi današnjega stanja šuma imovno-obćinskih, najviše krivica baca na upravno naše osoblje? — na činovničtvo imovne obclne^ na činovničtvo, koje se svojom strukovnom vještinom, marljivošću, ćudorednim i čednim ponašanjem, jednom rieči u svakom pogledu, mjeriti može sa čiiiovničtvom ma kojeg javnog ureda? |