DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 474 ~; obustaviti sraije. Do sada ima maožina prijavnica, podnesenih proti pojedinim, pilarom radi kriomčarenjaj pa što su učinile kotarske oblasti ? Još ni jedan od njih nije kažJljen u smislu gornje naredbe, bar naša imovna ob<5ina do danas još nikakve osude proti toj vrsti štetočinaca izrečene primila nije. To je dakle brzina postupka i strogost u porabi zakona! Osim ovih nedostataka u izvršivanju sađanjeg šumskog zakona jestsam taj zakon u svojih ustanovah dosta nedostatan. Ovo je naš šumarski sviet već odavno uvidio i nastoji te nedostatke novim šumskim zakonom izgladiti. Nadajmo se, da će taj zakon skoro i u kriepost stupiti. Samo mi se i u njem nješto manjkavo čini, a to su ustanove glede pretvorbe šumskog tla u zemljište iae kulture. Ovo su važne ustanove, možda važnije, nego sve druge, jer se u savez dovode sa stanjem populacije. Pri davanju takovih dozvola moi^alo bi se jako oprezno, da ne reknem, skrupulozno postupati. Uspješno sredstvo proti šumskim kradjam bilo bi i to, da se navodu otvore gdjegod je to moguće i vrela poštene zarade. Koliko se šumskih kradja počini po pravoužitnicih a samo za nepravoužitnike? Ta samo oko Otočca ima ciela naselbina takovih pravoužitnika-kradljivaca, kojima je glavni izvor dohudka dobavljanje ogrieva za otočke nepravoužitnike. A gdje su još druga mjesta? A gdje su još i kradje tehničko-sposobnog drva? Krađji ogrievnoga drva za nepravoužitnike moglo bi se najbolje na put stati time, da se u većih mjestih kao Otočac, Perušić, Korenica, podignu i uzdržaju u vlastitoj režiji skladišta za ogrievna drva. Imovna obćina morala bi si do duše za prva vremena izbiti iz glave izgled na kakav novčani profit od tog poduzeća, buduć bi ju isto već time obilno nagradilo, što bi pruživši s jedne strane nepravoužitnikom mogućnost, da si ogrievna drva na pošteni način i uz umjerene eiene nabaviti mogu, s druge strane odvratila kradljivce od nezakonitog im djela. Ta svaki od njih radje bi vozio i>:amanju nagradu u skladište drva, nego kriomice za privatnike, stavljajuć na kocku cielu svoju muku i trud. Treba bo znati, da ti ljudi ne prodaju drva, nego samo traže plaću za kiriju — dovoz. — S timi skladišti za ogrievna drva, mogla bi se donjekle spojiti i ona za drva tehničke porabe. Donjekle velim s toga, što je u pogledu uztuka kriomčarenja i kradje za tehničku porabu sposobnog drva, već naša šumska uprava na shodniju misao došla — naime, što nastoji uvesti tako zvanu veleprodaju u mjesto do sada ovdje vladajuće prodaje na malo, jer se i veleprodajom umnažaju puku vrela poštene zarade, a malim trgovcem pako put u šumu zatvara. Ova odluka naše šumarske uprave naišla je na veliki odpor u zastupstvu imovne obćine, a kako smo dočuti mogli, prouzrokovala Je ista i negodovanje na jednom nadležnom mjestu. — Prigovor zastupnika, da se veleprodajom šume tudjincu izručuju, a narodu (!) oduzimlje prilika, da si iz vlastitih šuma njeku bar korist izbije, nepromišljen je, šta više, rekli bi, da proizhodi iz skroz sebičnih interesa. |