DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 18     <-- 18 -->        PDF

^ 466^ —


vrllnami, narod, koji još nije okužen raekoputnom zapadnom kulturom, ne može
se tako lahko izroditi.


Tom pojavu treba drugdje uzrok tražiti. Korien tome zlu nalazimo baš u
razlrešenosti šumskog posjeda, odnosno u tome, što u broju lagarskog osoblja
nije pogodjen pravi razmjer prema veličini posjeda. Drugimi riećmi: mi sveudilj
malo lugara imamo.


Po § 97. naputka C. k zakonu od 11. srpnja 188L dužan je lugar svoj srez
svaki dan barem jedanput obići. Ova ustanova naputka je plemenita, jer se
njom lugarsko osoblje sili na što revniju službu i čuvanje povjerenog mu sreza,
ali žalibože za naše odnošaje mnogo ne vriedi, jer se vršiti ne može. Ja bih
volio viditi toga lugara, koji bi prednavedeni revir „Nebljušku goru" ili
^Kalčića vrh", svaki dan obigrati mogao, koji bi uz to još i eventualne
štetočince od kvara odvraćao, u svaku kotlinu, gdje bi sjekiru čuo, zavirio i t.d.
A nije to samo kod ta dva revira slučaj, nego kod svih 44.


Sa jedne nadležne strane dalo se našoj upravi razumjeti, da se lugarsko
osoblje ne mora baš strogo gornje ustanove držati, nego neka svoja službena
obhađjanja tako udesiti nastoji, da većinu svoje pažnje na one šumske prediele
obratiti uzmogne, koji su navali puka najviše izvrženi. Ovo je zaista liep i
piemetiit savjet. Naša je uprava takodjer već odavno na tu misao došla, a naši
su je lugari još prije, nego što je uprava na to i pomišljati mogla, već praktično
izvadjali — ta svaki od njili zna i bez nas, gdje ga najviše tišti. Iz izkustva
znam, da ima lugara, ko;i su već preko pol godine namješteni, pa u šumu koja
nije na udarcu, za cielo to vrieme još ui zavirili nisu, a osvjedočili smo se, da
i ostali skoro izključivo samo eksponirane prediele obilaze. Pa kraj svega toga
raste broj odpuštenih lugara sveudilj. A tako i mora da bude.


Velika navala puka, raztrešenost te dužina nadzornog
objekta, a odtud proiztičuća pogi beljna i naporna služba, mora
imati za posljedicu zanemarenje službene dužnosti. A uzme li
se uz sve to u obzir i neznatna plaća, koju ti ljudi beru, to je zaista čudo,
da postotak odpuštenih lugara do sada još i veći nije.


Možda će se tko naći pa nam prigovoriti, da je ovo uzimanje lugai-a u
zaštitu neopravdano, jer ako je lugar zaista pošten čovjek, to će se radje zahvaliti,
nego pustiti, da mu se odpustom sramota nanese. No ni taj prigovor
nehi nas potresti mogao u naših nazorih. Koliko ima činovnika, dakle naobrazbom
oplemenjenih ljudi, u svim branžama prostrane naše raonarkije, koji bi se
dosljednu tome zahvaliti morali? Neka se navede branja, koja se podičiti može,
da joj je djelovanje osoblja absolutnim uspjehom krunisano? To Je prirodjena
slaba strana svakoga čovjeka, da ustraje na onom mjestu, gdje mu je lakše
živjeti, dok mu do nokata ne dogori. Ima doduše i iznimaka, ali te nazivamo
„karakterima^ a ti se svaki dan ne rađjaju, U ostalom na takav mogući prigovor
možemo odvratili, da smo i takovili lugara imali i da njihov broj obzirom
na sadanji status 17% i^tiaša.