DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Prispodobimo li.kolikoću glavnih vrsti divljadiinedjullg^mskom i Austrijom, to ćemo dobiti veoma različite rezultate ob ođiioJajih lovsldh u obijuh polab carevine. . .. .-, Na 100 km-površine dolazi: na Austriju: . na Ugarsku: Od ubijene krupne. zvjeradi . . . ... . 2-0 komada .0.7 komada ^ ubijenih srna ....... ... 13´2 „ 3^5 „ zečeva. ......... 312-0 „. / ", 92´0 ., „ „ „ velikih i malih tetrieba , . 30 „ .0.13 ,„ , „ ,,„ gnjetela . , . . , . ..^ . .. 27,-0 _ „ , , ,12-0 . „,. jarebica ... . ^ . . 260´0 „- ^ , 76´0 ´ „\ Od osobite važnosti za tigarsko lovstvo je Godollo i posebno za našega Kraljevića u okolici G6rgeny priredjena lovišta. Od gnjetelnika, koji se u novije doba opet goje, zauzimlje prvo mjesto onaj, koji je priredjen na otoku Monostorsziget a spadajući u obseg lovišta godollskog Njegovoga Veličanstva Kralja. Medju ostalim nije nam potrebito ovdje napomeni ti zanimivi lov na medjede, što ga većkrat poduzimlje naš. Kraljević, pošto, će to svakomu od nas dobro poznato biti iz dotičnih opisa. Iztaknuti nam je pako još i tu okolnost, da se pojedina velevlastela bave i gojenjem inozemnih vrsti zvjeradi; u tom pogledu nad ćemo na imanjih grofa Forgach-a Mouflon-a, a na imanjih grofa Brenner- a divljih tuka. Osobito navadja se,,da je razmjerno previsoka potrošarina u glavnom gradu Budimpešti udarena na prodaju zvjeradi u obće. , (SvrŠit 6e se,) ..,. Kritična razmatranja šumsko-gospodarstvenih odnošaja u području otočke Imovne obćine. i-^, ,´ Svaki umni gospodar, ako ho^e da uspješno upravlja svojim dobrom, te ako mu je do toga, da ovo korist nosi, a ne da ga gospodarstveno unazađuje-; mora na cisto biti sa svimi faktori, koji mu na razvoj dobra uplivaju. Poznavanjem tih faktora, dolazi se do uvidjavnosti, da li uprava i postojeći način gospodarenja odgovaraju svojoj svrsi ili ne, poznavanjem njihovim razjašnjuju se i svi odnošaji, što bilo štetno ili povoljno na razvoj gospodarstva djeluju. Zadaća ove razpravice biti će dakle, upoznati poštovane čitaoce sa svimi činbenici i odnošaji, s kojimi šumsko gospodarstvo otočke imovne obćine računati mora, te iz istih izvesti zaključke, da ii ova imovna obćina može nadu gojiti, da će se uzdržati kao institucija, kojoj je zadaća osigurati pravoužitnikom -pO". trajni prihod šuma, i ako da, pod kojimi će uvjeti to moguće biti. Površina posjeda otočke imovne obćine iznosi 1,37;658´86 katastr. jutara. Eaztrešen je pako taj posjed po bivšem teritoriju otočke pukovnije, koji je 48°16 četvornih milja obuhvaćao. Raztrešenost šuma imovno-obćinskih nastala je usljed´ |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 463 — toga, što se prigodom razdiobe šuma morao obzir .uzeti na pravedne zahtjeve pravoužitnika, naime u koliko su s tom raztrešenošću u savezu stojali životni interesi pojedinih sela. Bez sumnje je za svakog graničara od prevelike važnosti bilo, da mu šuma blizu kuće bude, jedno poradi paše, a drugo i radi samoga ogrieva. Na ove opravdane želje pučanstva uzelo je tadanje segregacijonah^o povjerenstvo i dostojan obzir. Za dokaz tomu i radi bolje ilustracije samoga fakta navesti ću i njekoliko primjera. Čuvai´ija „Neblj uska gora" spadajućapod kotarsku šumariju koreničku, velika je 4072.63 katastr. jutara. Ta čuvarija proteže se u dužinu 7500**, a to je bli^u 15 kilometaz´a, ili da se što drastičnije izrazim: ta čuvarija proteže se u dužinu, koliko ima od Otočca do izvora „Gacke" u Pucirepu. Širina njezina iznosi na njekih mjestih 125^ 750^ 1625«, dapače i 2375^ No jasnu sliku njene raztrešenosti dubiti ćemo tek onda, ako si još k tomu predstavimo, da se cieli taj kompleks neprestano vijuga oko´ sela i privatnih posjeda. Čuvarija „Goda6a", spadajuća u područje kotarske šumarije sinačke, velika je 4797´66 katastr. jutara. U dužinu se proteže 6750^ ili skoro 13´5 kilometara. Širina joj je 1250**—2000^. Sva je izprekidana nebrojenim! privatnimi česticami, a udara u sela: Založnicu, Sinac, Tonkovića selo i Eavljane. Bolje jasnoće radi navadjam još i to, da od Založnice do Kavljana 17-5 kilom., ima. Čuvarija „Kalčića vrh", u kotarskoj šumariji kosinjskoj, velika je 4635*08 katastr. jutara, duga je preko 7000", dakle 14—15 kilometara, široka je na mjestih 1500^ a negdje se pak suzuje do 250^, udara u sela: Dolnji Kosinj, Rudinka i Kućišta, te dosiže sve do tako zvanog „Goljaka^. Privatnih enclava je nebrojeno. Čuvarija „Svila ruša-Kalčevac", nalazeća se u otočkoj šumariji, iznosi 139r67 katastr. jutara, razpada se na 6 izoliranih kompleksa, koji su x-azštrkani na prostoru što leži izmedju sela: Ponori, Vlaško polje i Vrzić selo. Mogao bi 44 slična primjera navesti, jer upravo toliko revira imamo. Mogao bi navesti revii^a koji u 7—8 sela udaraju i koji se u 8—10 izoliranih kompleksa razpađaju. Što se pak privatnih uklopljenih čestica tiče, to mislim, da će dovoljno biti, ako samo navedem, da sve skupa 5978*83 katastr. jutara iznašaju. Nisu to parcele, kako bi možda tko mislio po 100 i više jutara, nego su to krpice, kako se obično po gornjoj Krajini vidjaju. Iz svega ovoga se dakle vidi, da je bivše segregacijonalno povjerenstvo svoju zadaću izvrstno riešilo i da pučanstvo pođpunim pravom zadovoljno mora biti s tim rezultatom, ta šuma mn pod kuću dosiže, stoka mu oko kuće pase, drva, stelja, brst, sve mu je na pragu — u kratko, može uživati sve blagodati i plodove šumske bez ikakve muke i napora. E pa šta će više, ta to su tako rekuć prvi životni oslovi za sv;ikog gonijo-krajišnika! |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 16 <-- 16 --> PDF |
_ 464 --- Kao što je dakle ova raztrešenost šumskog posjeda znatan faktor za gazdinstvo puka, isto tako je važna ona i za šumsko gospodarstvo, samo dakako u protivnom smjeru; jer kao što ondje diže i podpomaže gospodarstvo puka, tako ovdje ruši i unazađuje šumsko gospodarstvo. Poljsko gospodarstvo sa njekimi svojimi nuzgrednimi granami stojiuobće u naravnoj oprjeci sa šumskim gospodarstvom; jer gdje plug zabrazđi, gdje se kultura širiti poene, tu đivljačtvo uzmiče, tu šumi spasa nema. Samo inteligentan ratar uviđja, da se ta naravna oprjeka izmeđju te dvje kćerke narodnoga gospodarstva ublažiti, i svesti mora na neobhodni minimum, jer zna kakove blagodati i usluge pruža šuma poljskom gospodarstvu. Zahtjevati to od neukog krajišnika, nije moguće. Pogledajmo širom bivše otočke pukovnije, pa ćemo se osvjedočiti, da je na žalost tako. Gdje su njekad bile liepe visoke šume, tu sada ni mahovine nema! Gdje su njekad bile čiste hrastove sastojine, tu sada goli kršdomuje -tu ne njekad, već i prije njekoliko samo godina! Godine 1884. procjenjivao sam revir „Vrbovice" u šumariji sinačkoj. U okružju XXXVIIL u odsjeku 1. toga revira (Erderoga kosa), izkolčio sam pokusnu plohu i našao sam po jutru 33´5 m^ hrastovine, 118 stabala velikom većinom mladih hrastića od 16 — 30 cm. prsnog promjera. Godine 1886. nanese me put slučajno u taj kraj i ne malo se začudih: taj lirastik, koji je 85´40 katastr. jutara velik bio, izčezao je sa svim sa lica zemlje, kao da ga tamo nikad ni bilo nije. Pa nije to samo slučaj sa ;,Erde.rogom kosom" nego ima ih na sve strane, gdje god se šuma blizu sela nalazi. A takovih šuma predano je u posjed imovnoj obćini, kako se to iz segregacijonalnog elaborata razabire^ 57222*43.katastr. jutara. Šume te ne bijahu ni. tada u istinu šume nego samo po imenu. Bivša erarska uprava sigurno je polazila sa stanovišta: što se budu puku drva bliže kućara odkazivala, da će manje nepovlašteno na šumu padati. Ovo stanovište je opravdano, ali samo dotle kako mi se čini, dokle samo u sebi ne sadržaje klicu devastacije. To načelo uređjeno shodnom gospodarstvenom osnovom i stisnuto u okvir osnovom propisanog sječnog reda, nebi bilo bez uspjeha ostalo. Ali na način, kojim se u šumi gazdovalo za vrieme granice, naime kako se opetovano tečajem više godina uviek na jednom te istom mjestu sjeklo, — ovo načelo nije moglo reuzirati. Mi mu dapače možemo punim pravom spočitnuti, da je baš postalo sukrivcem devastacije šuma. Jedno dakle ta okolnost, a drugo svakim danom uinnažajuće se pučanstvo sa svojimi rastućimi potrebami te razširenjem i svojeg gospodarstva, navaljivalo je u dotičnom razmjeru kao i sada sve to većma na obližnje šume i stvaralo je malo po malo one uvjete, iz kojih se već tada razvilo kukavno stanje pri selih nalazećih se šuma. Za dalnji tok ove razpravice nuždno je bilo da ovo iztaknem i da konstatiram, da imovna obćina uz raztrešenost svojega posjeda nije baš bog zna kakve šume dobila, dapače da se te šume, osobito predieli nalazeći se oko sela," svačim prije samo ne šumami nazvati mogahu. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 465 — In-iovTia je obćiua dakle primila u posjed šume raztrešene i ,_š u Bievećim dieiom prebrane (riedk e>, ,z a,p uš t e B efl," đ" e y a s t -i rane. OTO je..činjenica,--koja se oeda pobiti. Ona je bila dobro poznata i prvom zastupstvu naše imovne obdine^ kao i po istom uvedenoj upravi. Pri takovom stanju stvari mogao je svaki uviditi makar ako i nije strukovnjak bio, da će se upravan nemilom stanju i položaja prema gospodarskim interesom puka nalaziti morati, ako je sada imovni posjed unaprediti; jer čuvanje i dizanje šuma protivi se sadanjim nerazložnim zahtjevom puka. Pa to zastupstvo uvidjajuć to sve, ipak je propustilo svojoj upravi pružiti i najprimitivnija sredstva, kojimi bi se makar to malo šuma sačuvalo i dalnje haranje istih prepriečilo. To zastupstvo velim namjestilo je samo 44 lugara za cielu tu ogromnu, raztrešenu površinu imovne obćine. Istina je, da je isto tada veoma malimi sredstvi razpolagalo, i da ga je na taj postupak do njekle i sama štednja silila. Ali je ta štednja žalibože više štete nego koristi doniela. Štednja je po načelih narodnoga gospodarstva samo tamo i tada opravdana^ gdje i kada-za posljedicu umnažanje dobara ima. Ova štednja nije bila produktivna i biti će uviek crni list u analima imovne obćine, što nara najbolje svjedoči sadanje još žalostnije stanje šuma. Od tada je prošlo već 8 punili godina, 8 punih godina ima već od kako se uprava bori za povišenje lugarskog osoblja, pa je jedva uspjela, da se broj lugara na G3 dotjera, prem su se medjutim razpoloživa sredstva i potrostručila. Sa svih strana diže se vika na šumare i lugare, da sasjekoše i opustošiše šume, sa svih strana donose se predloži, kako da se uredi šumarska služba i kako da se nadzire, a nitko neće da obzirom na gore iztaknute činjenice sam po sebi sudi: quid valeant humeri quid ferre recusent? Za ovih 8 godina, od kako imovna obćina postoji, bijaše svega namješteno 115 lugara. Od tih je do sada odpušteno 37, njih 11 se zahvalilo a 4 ih je umrlo. Obzirom dakle na sadanji status iznosi broj ođpuštenih i onih što su se zahvalili 76%, a obzirom na status od 1879. godine 109´^/o. Međju odpuštenimi samo se jedan nalazi, na kojeg su se uporabiti morale ustanove kaznenoga zakona. Svi ostali odpušteni su disciplinarnim putem radi zanemarenja službenih dužnosti. Medju timi poznam baš poštenih ljudi, dapače u puku i uglednih. Ove hladne žalostne cifre moraju se zaista čudno dojmiti svakog strukovnjaka, pa i samog moraliste. Zar je moguće, da se narod, koji se kroz viekove odlikovao svimi mužkimi kriepostmi, danas izrodio u liene trutove, koji bi rado na laEku ruku živjeti a ništa ne raditi? Svaki će mi dopustiti, da u^ ostale službenike raznih struka i lugarsko osoblje možemo smatrati za predstavnike prve klase prostoga puka. To su ljudi, koji su nješto učili, ljudi iz boljih porodica, ljudi u puku manje više ugledni i ljudi koji nješto ipak do svojeg glasa i poštenja drže. „Svaka šuša", štono vele, „nemože postati lugarom""! Ako je dakle tako rekuć cviet puka toli nizko pao, da se iz njega rekrutira službeno smeće, to i uprava mora ruke skrstiti i očajavati, jer su joj svi trudi i napori tašti. Ali nije tako! Narod^ koji se kroz viekove ponosi svojimi 33 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 18 <-- 18 --> PDF |
^ 466^ — vrllnami, narod, koji još nije okužen raekoputnom zapadnom kulturom, ne može se tako lahko izroditi. Tom pojavu treba drugdje uzrok tražiti. Korien tome zlu nalazimo baš u razlrešenosti šumskog posjeda, odnosno u tome, što u broju lagarskog osoblja nije pogodjen pravi razmjer prema veličini posjeda. Drugimi riećmi: mi sveudilj malo lugara imamo. Po § 97. naputka C. k zakonu od 11. srpnja 188L dužan je lugar svoj srez svaki dan barem jedanput obići. Ova ustanova naputka je plemenita, jer se njom lugarsko osoblje sili na što revniju službu i čuvanje povjerenog mu sreza, ali žalibože za naše odnošaje mnogo ne vriedi, jer se vršiti ne može. Ja bih volio viditi toga lugara, koji bi prednavedeni revir „Nebljušku goru" ili ^Kalčića vrh", svaki dan obigrati mogao, koji bi uz to još i eventualne štetočince od kvara odvraćao, u svaku kotlinu, gdje bi sjekiru čuo, zavirio i t.d. A nije to samo kod ta dva revira slučaj, nego kod svih 44. Sa jedne nadležne strane dalo se našoj upravi razumjeti, da se lugarsko osoblje ne mora baš strogo gornje ustanove držati, nego neka svoja službena obhađjanja tako udesiti nastoji, da većinu svoje pažnje na one šumske prediele obratiti uzmogne, koji su navali puka najviše izvrženi. Ovo je zaista liep i piemetiit savjet. Naša je uprava takodjer već odavno na tu misao došla, a naši su je lugari još prije, nego što je uprava na to i pomišljati mogla, već praktično izvadjali — ta svaki od njili zna i bez nas, gdje ga najviše tišti. Iz izkustva znam, da ima lugara, ko;i su već preko pol godine namješteni, pa u šumu koja nije na udarcu, za cielo to vrieme još ui zavirili nisu, a osvjedočili smo se, da i ostali skoro izključivo samo eksponirane prediele obilaze. Pa kraj svega toga raste broj odpuštenih lugara sveudilj. A tako i mora da bude. Velika navala puka, raztrešenost te dužina nadzornog objekta, a odtud proiztičuća pogi beljna i naporna služba, mora imati za posljedicu zanemarenje službene dužnosti. A uzme li se uz sve to u obzir i neznatna plaća, koju ti ljudi beru, to je zaista čudo, da postotak odpuštenih lugara do sada još i veći nije. Možda će se tko naći pa nam prigovoriti, da je ovo uzimanje lugai-a u zaštitu neopravdano, jer ako je lugar zaista pošten čovjek, to će se radje zahvaliti, nego pustiti, da mu se odpustom sramota nanese. No ni taj prigovor nehi nas potresti mogao u naših nazorih. Koliko ima činovnika, dakle naobrazbom oplemenjenih ljudi, u svim branžama prostrane naše raonarkije, koji bi se dosljednu tome zahvaliti morali? Neka se navede branja, koja se podičiti može, da joj je djelovanje osoblja absolutnim uspjehom krunisano? To Je prirodjena slaba strana svakoga čovjeka, da ustraje na onom mjestu, gdje mu je lakše živjeti, dok mu do nokata ne dogori. Ima doduše i iznimaka, ali te nazivamo „karakterima^ a ti se svaki dan ne rađjaju, U ostalom na takav mogući prigovor možemo odvratili, da smo i takovili lugara imali i da njihov broj obzirom na sadanji status 17% i^tiaša. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Da je ovaj nazor glede obterećenja lugara opravdati, i da iste zaista žrtvom inanjkave isprave smatrati možemo, najbolje nam svjedoči ta činjenica, što je kod ovdašnje državne uprave odpušten lugar- tako rekuć „biela vrana". Tako riedko se to kod njih sbiva, što je kod nas već u običaj prošlo. A zašto? Ta njihovo osoblje potiče iz istog pučkog sloja, iz kojeg i naše, strukovne sposobnosti njihovih lugara iste su, kao i kod naših, a namještaju se u shižbu još donjekle pod gorimi uvjeti, nego naši? Zato, što su njihove šume na okupu i puku s neruke, dakle od navale zaklonjene, isto broj ćuvarskog osoblja odgovara veličini pojedinih revira i što je primjeren ovim malo prije navedenim obstojnostim. Sva umovanja i projekti uz ovakovo stanje stvari ne mogu ništa koristiti, šume mora nestajati, pa makar se bog zna kakva disciplina za lugare uvela, pa makar se za jedan samo panj lugar iz službe odpnštao. A nastavi li se samo đosadanji disciplinarni postupak proti istim, to ćemo na brzo doživjeti, da će se za imovnog lugara samo bitange i morahie propalice nuditi. Čovjek, koji iole do svojega poštenja drži, neće sigurno primiti takovu škakljivu službu, koja mu slabu korist pruža, a naprotiv, lako mu ruglo i sramotu nanieti može. Dokle god zastupstvo na čuvarskom osoblju štedilo bude, dotle se ne možemo nadati ni najmanjem uspjehu. Priznajemo, da je prigovor pojedinih zastupnika i naroda, da uprava sve dohodke guta, donjekle opravdan, ali mi znamo, da taj prigovor ne potiče iz prevelike skrbi za narodnim dobrom, nego da je više izliev sebičnosti. Ta znamo mi to dobro, da bi pojedini zastupnici i velika većina puka najvećma volili, da se upravo i čuvarsko osoblje pod plastom štednje što više reducira. Ali svjestnim i rodoljubivim našim zastupnikom stavljamo na dušu, da se te pogubne štednje okanu još za vremena, jer ako ovako još koju godinu potrajalo bude, propast šuma je neizbježiva. Kod gospodarstva poput imovnih obćina, koja su skoro odlučujuća za narodno - gospodarstveno stanje dotičnih krajeva, ne smje se uspjeh uprave i gospodarenja za jednu noć izčekivati, tu svaki i najmanji napredak zahtjeva žrtava, strpljenja i uztrajoosti. Pa neka imovna obćina usljed povišenja čuvarskog osoblja tečajev više godina i deficit ima, neka se recimo i zaduži — neka u kratko nazaduje u financijalnom pogledu — ali to nazadovanje biti će samo prividno, jer svaki u tu svrhu investirani novčić, vratiti će se vremenom stostruko. Ta pogledajmo samo na naš nesretni kras. Što se tn sve ne inve.^tira za čuvanje i dizanje šuma? Ta da na nadležnom mjestu nisu osvjedočeni, da će se te investicije, koje sada zemlji na teret padaju, vremenom izplatiti, zar bi se te žrtve doprinašale? Ne plašimo se dakle žrtava, ako hoćemo spasiti ovo narodno dobro, ako hoćemo, da nas potom^^tvo blagosivlje. Ta narod, koji se za unapredjenje svojeg blagostanja žaca žrtava, ne može imati budućnosti. No sada podjimo u "našem razmatranju korak dalje. Na temelja iznovične procjene šuma, propisane naputkom B. k zakonu od IL srpnja 1881. ustanovljeno je, da na cielom posjedu otočke imovne obćine iznosi faktična drvna gromada 8,970057 m´\ ukupni godišnji prihod na drvu |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 20 <-- 20 --> PDF |
" ´ ~ 468 — pako 159971 m^ Od tog prihoda spada poprieko na građjevno drvo 34590 m^ a na ogrievno 125375 m^ Naprama ovom stanju đohodka izkazuje nam katastar pravoužitnika pako sliedeće potrebe: Popriečna godišnja potreba gradjevnog drva za pravoužitnike je 6469 m^ a ona ogrievnog 99344 ra^ Prema tome pretiče za „imovnu maticu" 28117 m^ gradjevnog i´^lGpSl m´^ ogrievnog.drva. Kod ustanovljivanja´^ompetencija pravoužitničkih, kako kod gradjevnog tako i kod ogrievnog drva,- nije se puno štedilo, šta više možemo reći, da su iste obzirom na kompetencije postojeće na pr. kod petrovarađinske imovne obćine baš obilno odmjerene. Zašumljenje je po zastupstvu prihvaćeno te „definitivno" obavljeno- I tako je dakle uredjenje šumskog gospodarstva, u smislu gore pomeiiutog naputka, kod nas već od početka godine 1886. u kriepost stupilo, i služi za podlogu sadanjem gospodarenju. Neću se ovdje upuštati u pitanje, je li uredjenje šumskog gospodarstva, propisano naputkom B., u stanju izdržati strogu strukovnu kritiku ili ne, samo ću toliko da napomenem, da je isto svakako napredak za naše šumsko gospodarstvo, koje do sele nije a ma baš nikakove gospodarstvene osnove imalo. Već sama ta činjenica, što se sječa šuma regulira „sječnim redom", što se i najudaljenije šume privode k uporabi, te time štednja i čuvanje jur izsječenih sastojina pred očima ima, dovoljna je, da to uredjenje u svakog strukovnjaka pa i inog čovjeka, koji prama obćem blagostanju indiferentan nije, zadovoljstvo pobudi. Ali na žalost, kod nas tako nije. Ne samo, da je prosti narod ovo uredjenje negodovanjem primio, nego šta više i njeke nadležne oblasti. A zašto? Svemu je kriv baš malo prije napomenuti sječni red. Dok nije bilo gospodarstvene osnove i zašumljenja, doznačivala su se pravoužitnikom drva skoro na sličan način kao pod bivšom erarskom upravom. Drugimi riečmi, u svemu se ogledao značaj neredovite preborne sječe. Sasvim je dakle naravna stvar, da se je taj način gospodarenja i ako je u sav mah vrata otvarao devastaciji šuma, puku mnogo bolje dopadao, nego sadanje strogo omedjašenje i promicanje sječina. Za dokaz tomu najbolje služi ta okolnost, što pravoužitnici a međju njima i same mjestne i školske obćine, neće u odbodenili sječinah da drva primaju, izgovai-ajuć se udaljenošću istih, prem ni najudaljenije sječine nisu preko 25 kilomL´tara daleko od dotičnih sela. A i to je slučaj jedino kod njekoliko primorskih sela, koja moraju prvo prostrani kras prieći, da do šume doći uzmognu. Za ostala sela pak varira udaljenost sječina izmedju 3 i 19 kilometara. Od tih sela pak imaju 54 do odnosnih sječina 3-^10 kilometara a 34 ih 11—15 kilometara. No ta nećkanja nisu zaista nikakovo čudo, kad se i s jedne nadležne strane ignoriraju uređjene sječine, te se za doskočiti nezadovoljstvu puka, predlaže tako zvano proredjivanje njekih bližnjih sačuvanih krajeva. Da se taj predlog prihvati, šta bi bilo? To, da bi se te šumice tečajem prve zime već proriedile, nemogavši podmiriti potrebu puka ni za jednu godinu. A možda bi ih postigla i ista sudbina, kojajei „Erderogu kosu". A što bi onda druge i sliedećih godina |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 469 — pr-^reljivali ? Kako bi ondaiićutkali nezadovoljstvo puka? Odgovor prepuštamo zagovarateljem tog predloga. Sravne li se ovi gornji podatci s onimi, što ih je moj velecienje.iii prijatelj g. Pajo Barišić u V. ovogodišnjem svezku ovoga listu na strani 200. objelodanio, to se vidi, da je naše puCanstvo i u tom pogledu kudi kamo bolje situirano od onoga petrovarađinske imovne obćiae. Pa kraj svega toga prouzrokovalo je, kako rekoh, ovo novo uredjenje nezadovoljstvo dapače mržnju puka, tako se duboko uvriežio stari nemar i komoditet I posljedice tog nezadovoljstva već se kod našeg šumskog gospodarstva dobrano osjećaju. Od godine 1879/80.—1882. iznašao je broj šumskih prijavnica godimice 4206—5589. Od godine 1883.—1885. pak 6412—8523, od godine 1883. naime već se počelo lugarsko osoblje polagano umnažati, a time se ujedno broj f^tetočinaca, koji su dotle usljed manjkavog nadzora zasluženoj kazni izbjeći znali, smanjivati počeo. Otud dakle već rastući broj šumskih prijavnica. Godine ISBG. dakle od kada je novo uredjenje šumskog gospodarstva u kriepost stupilo, skočio je broj prijavnica na jedanput na 12174, a ove godine ih je do konca mjeseca rujna brojimo II370 komada, a do konca godine biti će ih sigurno preko 14000. " Ovaj nagli skok ne može pak biti samo posljedica povišenja nadzornogi osoblja, koje se ne naglo, nego baš dosta sporo povisuje. Ovom je gla vn uzrok doznačivanje u odaljenijih, omedjašenih sječinah. A da i lugarsko osoblje ne stoji skrštenih rukuh i da eksponirane prediele najviše nadzire, pokazuju jasno gornji brojevi. Kakova čeka dakle budućnost naše šumsko gospodarstvo, ako ovako i dalje trajalo bude? Evo ovaka: Katastrom uredjena godišnja potreba ogrievnog drva pravoužitnika iznosi, kako napred napomenuh, 99344 m^ Ali dobro treba upamtiti, da je ova potreba „katastrom uredjena"* — „faktična potreba" pak mnogo je veća, jer u zbiljnosti treba i pravoužitnik sa 7^ selišta u glavnom isto toliko ogrievnih drva kao i onaj sa cielim selištem, dapače možemo iz izkustva tvrditi, da baš pravoužitnici sa malim zemljištnim posjedom mnogo više ogrieva trebaju, nego dobro stojeći; jer su to većim dielom mnogobrojne i tajno razdieljcue obitelji sa mnogo posebnih vatara. Ova katastrom odmjerena potreba imala bi se doznačiti narodu u dotičnih izkolčenih sječinah, ali budući u tih sječinah nitko neće drvu da j>rimi, to je svakom očevidno, da narod ne samo tu „zvaničnu" potrebu, nego i svoju zbiljrm podmirivati mora iz onih jur izsječenih i prebranih šuma, što mu se u blizini nalaze. Ovo nepovlašteno napadanje nas ječi zatvorene sastojine biva uz to JOŠ takim vandalskim načinom, da se čovjek zgražati mora, Zaviri> li u takovu šumu, to ne vidiš ino do s reda posječena najljepša miada stabla, Ui lezc stabhi, od kojih je odnesen samo komad, koliki se na ramenu nositi može. leže stabla, koja ni taknuta nisu, samo da je kašnje izgovor opravdan j^tajeto ležika^´^ tušu |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 470 — opet povaljana stabla, kojima sa samo sočne grančice skresate, tamo pak vidiš sitniž kao konoplju sasječen, možda da koza i ovca do pupoljka dođje. Samo stare nakaze drveća, „bakrlje", taj „memento^ budućnosti, stoje netaknute kao svetinje kakve. Obzirom na § 71. točka a. službovnog pravilnika postajavse vojne krajine, od godine 1860. i obzirom na sadanje množtvo puka i tajnih razdieljenika, kao i neracionalna ognjišta možemo sa približnom točnosti reći, da faktična potreba ogrievnog drva svakog kućišta poprieko 5-25 kubičnih hvati ili 36 nr^ iznaša. U našoj imovnoj obćini bilo je prigodom sastavku katastra 6941 kućnih brojeva. Dosljedno tomu broju kuća bila bi faktična potreba ogrievnog drva 249876 m^, priračunav još tome mjestne i školske obćine, iznašala bi ista 252267 ml Godišnja potreba gradjevnog drva pak normirana je katastrom sa 6469 m-\ pri tom ćemo i za zbiljnu potrebu ostati, i tako troše naši pravoužitnici na godinu svega približno (i to prije više nego manje, jer nismo u račun uzeh niti godišnje prodaje, niti kradje tehničko-sposohnog drva), 258736´m^ drva. Sravnimo li sad taj godišnji potrošak sa prihodom nam od 159971 m^ to nam se pokazuje minus od 98765 m^ ili drugimi riečmi, za toliko je naš potrošak veći od proizvodnje nam. Ovo je već sam po sebi znatan deficit i obterećivao bi i mnogo boljo šume, nego što su ove naše imovne obćine. Za ustanovljenje godišnjeg šun)skog prihoda propisao je naputak B, za oaše šume tako zvani „Hundeshagenov način", imajući valjda razloga smatrati ga za naše odnošaje najshodnijim za izravuanje nepravilne zalihe, odnosno za postignuće normalnog stanja šuma. Naš godišnji prihod rezultira dakle iz tog smjera, ili bolje matematičke naravi te metode, koja ide za tim, da se užitkom odnosnih zbiljnih etata (kod nas sustavnim, u stanovitom razmjeru „smanjivanjem" normalnog etata) postigne povećanje zbiljne zalihe, dotično izravnanje iste sa normalnom. — Normalna zaliha naših šuma trebala bi iznositi 13,316.836 m^ nadvisuje nam dakle zbiljnu zalihu za 4,346,779 ml Ovu dakle razliku imalo bi naše gospodarertje tečajem obhodnje izjednačiti ili prišteđiti, da nam zbiljna zaliha drva bude jednaka normalnoj^ u kohko to naime sama narav Hundeshagenove metode sa svojim iracionalnim obličkom dopušta. No u mjesto toga, da naš prihod ograničujemo prema iztaknutoj svrsi, tiošimo mi h conto istoga ne samo više, što to proračun zahtjeva, nego dapače više od samog normalnog etata (koji je na 2,362.31 m´^ obračunat) za 22.505 m^ (vidi napred navedenu faktičnu potrebu). Ili u kratko, mi trošimo prihod, koji bi uživati smjeli tek onda, da hato zbiljna zaliha naših šuma ne 8,970.057 m^ nego 14,018.167 m´ iznaša. Uzme h se sada u obzir, da se taj prihod podmiruje iz šuma skoro devastiranih, kojih je bezodvlačno kultiviranje po postojećoj ogojnoj osnovi uz ovakove odnošaje nemoguće, koje bi šta više ubitačno bilo po financijalno stanje imovne obćine, uzme li se obzir, da se to haranje štima sukcesivno od sela odmiče i samo na najmlađji i srednji dobni razred proteže, a najstarije drveće |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 23 <-- 23 --> PDF |
, , ^ , — 471 — sa malim ili skoro nikakvim prirastom ostavlja; to bi mogli raSuriom točno ustanoviti i godinu kada će ovaj narod onu svoju: ,Jadna Liko što si dočekala" — i na šume uporabiti moći. Ta fatalna godina mogla bi blizu biti, ali pustimo ju na miru, jer bi se i nam reći moglo: nemo in patria propbeta — da bog da, da bi tako bilo. Eto dakle to je budućnost nažeg šumskog gospodarstva. Budućnost imovne obćine kao takove nije toliko ugrožena, ona će moći vremenom iz Plješivice više od milijuna forintih sgrnuti i u zajedničku maticu uložiti, upravni joj aparat neće zapeti — ali će izgubiti onaj značaj ta institucija, koji joj zakon namienjuje, jer šuma — šuma biti neće. Iste neugrožuje samo raztrešenost posjeda, nego i sama uprava svojom nerazložnom štednjom na čuvarskom osoblju, a u najvećoj mjeri sam narod svojim naglim umnažanjem i baš vandalskim haranjem. Ovo su te tri rak rane, koje pođgrizaju napredak naših šuma i koje im obstanku priete Sto se raztrešenosti šuma tiče, tu se već neda ništa pomoći, na kakovo aronđiranje ni misliti ne smjerno. Ali iz iste proiztičuće zle posljedice mogle bi se još lahko izbjeći povišenjem lugarskog osoblja. Ne treba bo zaboraviti, da je uz obću narodnu svjest čuvarsko osoblje "svrsishodno u službi izobražavano i strogo na svoje dužnosti upućivano, prvi stup čuvanja šuma. Ovo stoji još u našoj ruci, ovom bi dakle zahtjevu lahko udovoljiti mogli. Ali tim nam je teže dignuti u narodu svjest za čuvanje i štednju šuma; tu smo mi šumari nemoćni. Pa sve da i to možemo, morali bi se ali zapanjiti pred nesmiljenim, rekao bih naravnim zakonom narodne ekonomije, zakonom o populaciji, iz kojeg proizlazi, da ni sama svjest narodna puno ne vriedi, gdje proizvodnja ne može koraka držati s rastenjem pučanstva. Neću ovdje razpravljati o zakonu o populaciji i o s istim u savezu stojećem zakonu o padanju zemljištnoga prihoda, kako bi to narodno-gospodarstvena narav tih predmeta zahtjevala, nego samo toliko, u koliko se i šumarstva tiču. Umnažanje puka u naših krajevih imalo je za posljedicu u prvom redu razširenje poljskog gospodarstva, jer je obće poznata stvar, da proizvodnja dobara za zemljištnog posjeda i uz najsavršenije melioracije svoju granicu ima. To razširenje polja moglo je ovdje jedino na račun šume biti, a tako i jest — ta veliki dio današnjih oranica i livada bio je još prije nedavnog vremena šumom. Ima mnogo ljudi, koji još i danas pamte, da se za vrieme granice morala „pod robotu^ šuma krčiti. A i danas se često đogadja, da se šuma u polje pretvoriti smjera, što najbolje dokazuju silne usurpacije šumskog zemljišta. Ovo je naravni rezultat našeg narodno-gospodarstvenog stanja. Ta krčenja i usurpacije moraju dapače godimice sve češće i češće se sbivati i potrajati će sve dotle, dokle toj tendenciji širenja poljskog gospodarstva „absoiutno šumsko tlo" put ne zakrči. Dalje sa rastućim pučanstvom raste i kvantum potreba, tražnja namirnica biva sve veća, jer je više konzumenata. Ovom zakonu podleže i namirnice, koje |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 24 <-- 24 --> PDF |
. _ 472 — . . pučanstvo iz šuma dobiva. Pa ipak dok se proizvodnji ostalih namirnica tlo sve većma raaširuje, skuciije se ovim i to ne samo krčenjem u svrliu pretvorbe zemljišta, nego i devastiranjem absolutnog šumskog tla. Posljedica te nepravilnosti mora konačno ta biti, da će ciene šumskih namirnica svoj višak postignuti. Drugimi riečmi, umnažanjem puka i potiskivanjem šuma i unutar samih absolutnih medja, biti će tražnja za drvom sve većaveća, i postignuti će jednom svoj vrhunac, a u tom je zakonu sadržana osuda: propastšumiauskrskrasu. Silnom napredovanju populacije u ovih krajevih mi šumari na put stati ne možemo. Eegulacija množine pučanstva prema proizvodnji, ne spada na nas, 0 tome treba da glave razbijaju oni, koji su za to pozvani. Nama je samo iztaknuti to, da bi za unapredjenje naših šuma jedino palijativno sredstvo bilo, kolonizacija ovoga naroda, prem se ni od nje velikom uspjehu ne nadamo. Slavni francezki statističar Moreau de Jonnes, proračunao je, da se pučanstvo Austro-Ugarske za 76 godina podvostruči. No mi uzmimo, da podvostručenja pučanstva ovdje kod nas u Lici, radi recimo nepovoljnih životnih iislova tek za 100 godina biva, (prem naš velezaslužniZoričić u svojoj najnovijoj brošuri: „Demografische Arbeiten in denKonigreichen Kroatien und Slavonien", iiavadja, da u Hrvatskoj, koja u pogledu na radjanje djece u zapadnih kulturnih zemljah na prvom mjestu stoje, najbrže se umnaža žiteljstvo u bivšoj riečkoj i u varaždinskoj županiji, a za tim u bivšem ličko-otočkom okružju). Pa predstavimo sad, da su nadležne oblasti odlučile izseliti 25*^/^ sadanjih kućišta nalazećih se u području ove imovne obćine. Faktična potreba naših pravoužitnika bila bi sada za upravo toliko postotaka manja, ali bi ipak još i tada iznašala 204042 m^ a to je od današnje ^^katastralne potrebe" više za 98229 m^ a od zbiljnog nam etata za 44071 m´^. Nu predpostavimo napokon, da se ne 257o ^^go ^^^U kućišta izseli. U tom slučaju bila bi faktična potreba na domu ostalih pravoužitnika 12936 m^, i nebi dakle nadmašila zbiljnl etat šuma. Ta polovica kod kuće ostalog pučanstva nebi svoj vandalski postupak prema šumi napustila, nego bi ga kao i prije, dalje nastavila, tek možda baduća genericija mogla bi se od toga shodnom pučkom i gospodarskom naobrazbom emancipirati. Bezodvlačno kultiviranje opustošenih i izsječenih krajeva, koje je kod Hundeshagenovog načina o procjeni prihoda, tako rekuć glavnim uvjetom za postignuće normalnog stanja šuma, nebi se dakle ipak provadjati moglo željenim uspjehom. Medjutim netreba s uma smetnuti, da bi na domu ostala polovica puka tim brže se razplodjivala, što bi joj životni uvjeti kud i kamo povoljniji bili nego prije, tako, da mirnom dušom možemo kod de Jonnes-ovog računa ostati i reći, da bi se za 76 godina brojno stanje puka i opet i/jednačilo sa današnjim. Puk bi se dakle podvostručio, dok bi mi tek jedva polovicu naše obhodnje (120 godina)´ prevalili i samo njeki znatniji uspjeh polučili. Nu uspjeh svakako nebi izostao, pa to je već dosta. Ali sada tek nastaje pitanje, bili se sUčna kolonizacija i izvesti mogla? Potežkoće, koje bi se tu svladati morale, pre |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 25 <-- 25 --> PDF |
~ 473 — varilazile bi i najsmjelije sile. 0 takovoj kolonizaciji poveo sam jednom prilikom rieč sa 6ovjem od upliva^ čovjekom koji je na daleko poznat sa svoje energije i narodno-gospodarstvenog umovanja, pa ni da čuje o tome sto. Pa kad on tako, nepreostaje ino, nego čekati, dok pučanstvo samo usljed nepovoljnih životnih uslova, siromaštva, neusahne na onaj naravni ra^, koji mu je opredielila ograničenost produktivnog prostora. Po riečili tog veleuglednog muža rekao bi čovjek, da je to vrieme već i nastupilo, ta kad ličko-krbavska županija ne može već ni pravog momka za soldata dati, to su sumnjivi znakovi. Nu mi šumari uemožemo ni na to mnogo dati, jer dok se pučanstvo na ovaj način na svoj naravni nivo svede, dotle će šumi uz ovakove odnošaje, kakovi danas vladaju, davno odiiivoniti. Što nam je dakle raditi, da makar usporimo nazadak šuma, ako ga već posvema odkloniti nemožemo? Uz povišenje lugarskog osoblja morala bi se sustavno dizati obća i gospodarska naobi´azba puka, jer će samo tako moći narod doći do gospodarske sviesti. Naše pučke škole, svjećenici u crkvi, oblasti prigodom obćenja s pukom, inteligeneija, u kratko, sve što predviđja kukavno stanje, koje bi nastupiio uništenjem šuma, imalo bi u svakoj sgodi narod podučavati i drastičnimi primjeri predočiti mu žalostnu budućnost Od ovoga se većem uspjehu nadamo, nego od podpora, što ih njeke oblasti pojedincem kao nagradu za dizanje i čuvanje vlastitih gajeva, pružaju. Nama zaista nije jasno, kako je moguće nagradjivati na obći račun ljude najsebičnije, ljude koji, dok svoj osobni imetak povisuju, obći 2 atiru. Ovo smo u stanjn dokazati podatcima iz naših kaznenih registara. Ti ljudi isto tako navaljuju na šumu i haraju je . kao i ostali, dapače još više. Nu uzmimo, da ta tvrdnja ne stoji. Zar bi onda te nagrade opravdane bile ? Ne, i opet ne. Gajevi, koji se sada oko kuća zelene, nisu zasadjeni i podignuti od sadanjih im gospodara, to su zasluge njihovih otaca. A nagradjivati nehajno potomstvo za zasluge predaka, ne samo da nije opravdano, nego je i ubitačno. Ovo je moje nemjerodavno mnienje i do tih nagrada ne držim ništa, jer im je uspjeh više nego problematičan. Strožija uporaba šumarskog i disciplinarnog zakona po pozvanih oblastih bila bi takođjer veoma dobar uztuk kradjam i pustošenju šuma. Narodu bo, neizobraženom i neupućenom, ništa neimponuje bolje od strogosti zakona. Brz razpravni postupak i osjetljiva neodgodjena kazna nebi svoj cilj promašila. Ali dosađanji postupak oblasti ne može nam uliti nadu, da će u tom pogledu bolje biti. Samo ću jedan slučaj navesti, iz kojeg će se moći nviditi, da političkim oblastim nije baš mnogo stalo do našeg jadikovanja. Visoka kr. zemaljska vlada izdala je početkom ove godine naredbu, kojom se naredjujej da se pilari, kod čijih bi se pila kriomčarena roba zatekla, izvanredno strogo kazne, dapače da im se u opetovanih siučajevih i samo pilenje |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 474 ~; obustaviti sraije. Do sada ima maožina prijavnica, podnesenih proti pojedinim, pilarom radi kriomčarenjaj pa što su učinile kotarske oblasti ? Još ni jedan od njih nije kažJljen u smislu gornje naredbe, bar naša imovna ob<5ina do danas još nikakve osude proti toj vrsti štetočinaca izrečene primila nije. To je dakle brzina postupka i strogost u porabi zakona! Osim ovih nedostataka u izvršivanju sađanjeg šumskog zakona jestsam taj zakon u svojih ustanovah dosta nedostatan. Ovo je naš šumarski sviet već odavno uvidio i nastoji te nedostatke novim šumskim zakonom izgladiti. Nadajmo se, da će taj zakon skoro i u kriepost stupiti. Samo mi se i u njem nješto manjkavo čini, a to su ustanove glede pretvorbe šumskog tla u zemljište iae kulture. Ovo su važne ustanove, možda važnije, nego sve druge, jer se u savez dovode sa stanjem populacije. Pri davanju takovih dozvola moi^alo bi se jako oprezno, da ne reknem, skrupulozno postupati. Uspješno sredstvo proti šumskim kradjam bilo bi i to, da se navodu otvore gdjegod je to moguće i vrela poštene zarade. Koliko se šumskih kradja počini po pravoužitnicih a samo za nepravoužitnike? Ta samo oko Otočca ima ciela naselbina takovih pravoužitnika-kradljivaca, kojima je glavni izvor dohudka dobavljanje ogrieva za otočke nepravoužitnike. A gdje su još druga mjesta? A gdje su još i kradje tehničko-sposobnog drva? Krađji ogrievnoga drva za nepravoužitnike moglo bi se najbolje na put stati time, da se u većih mjestih kao Otočac, Perušić, Korenica, podignu i uzdržaju u vlastitoj režiji skladišta za ogrievna drva. Imovna obćina morala bi si do duše za prva vremena izbiti iz glave izgled na kakav novčani profit od tog poduzeća, buduć bi ju isto već time obilno nagradilo, što bi pruživši s jedne strane nepravoužitnikom mogućnost, da si ogrievna drva na pošteni način i uz umjerene eiene nabaviti mogu, s druge strane odvratila kradljivce od nezakonitog im djela. Ta svaki od njih radje bi vozio i>:amanju nagradu u skladište drva, nego kriomice za privatnike, stavljajuć na kocku cielu svoju muku i trud. Treba bo znati, da ti ljudi ne prodaju drva, nego samo traže plaću za kiriju — dovoz. — S timi skladišti za ogrievna drva, mogla bi se donjekle spojiti i ona za drva tehničke porabe. Donjekle velim s toga, što je u pogledu uztuka kriomčarenja i kradje za tehničku porabu sposobnog drva, već naša šumska uprava na shodniju misao došla — naime, što nastoji uvesti tako zvanu veleprodaju u mjesto do sada ovdje vladajuće prodaje na malo, jer se i veleprodajom umnažaju puku vrela poštene zarade, a malim trgovcem pako put u šumu zatvara. Ova odluka naše šumarske uprave naišla je na veliki odpor u zastupstvu imovne obćine, a kako smo dočuti mogli, prouzrokovala Je ista i negodovanje na jednom nadležnom mjestu. — Prigovor zastupnika, da se veleprodajom šume tudjincu izručuju, a narodu (!) oduzimlje prilika, da si iz vlastitih šuma njeku bar korist izbije, nepromišljen je, šta više, rekli bi, da proizhodi iz skroz sebičnih interesa. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 475´ — Veleprodajom izručuju se ciele sje6me pojedinim trgovcem. Uprava i nadzor čuvarskog osoblja tim su ne malo olakšani, moguće zloporabe od strane trgovca prije se odklone ili odkriju a lakše se \ pridržavati može m svoje u ugovora sadržane obveze, nego ciela rulja malih trgovaca, koju osim šumskog zakona nikoje druge obveze ne tište. — Veliki trgovac razpolaže i velikim kapitalom, pa je zadovoljan, da mu ovaj i manje kamate nosi. S toga je kod velikog trgovca kradja, koja prema uloženoj glavnici radi svoje neznatnosti izčezavati mora, skoro sasvim izključena, istom bi veoma malo svoj dobifcak povisiti mogao, a na suprot morao bi na riziko metnuti uloženu si jamčevinu. Drugo je to kod malih trgovaca. Neznatni kapital, kojim razpolažu, ne nosi uz sađanje merkantilne ođnošaje skoro nikakav dobitak, ti ljudi su dakle primorani na kradju već samom borbom za obstanak. Veliki trgovac pruža narodu izradbom šumskih proizvoda i prevozom robe ne malu zaslugu, docim kod malih trgovaca to nije slučaj. Mali trgovac je ujedno tesar i vozar. Od njega narod ama baš nikakve koristi neinia. Zagovarati dakle malu prodaju neima smisla niti sa gledišta šumarsko- upravnog niti narodno-gospodarstvenog. Pa već i sa samog etičnog gledišta mora se „prodaja na malo" osuditi, pošto otvara polje krađji i prevari. Uzme li se konačno u obzir još i ta okolnost, da su mali trgovci većinom birtaši ili ini obrtnici, ljudi koji su vikli na lahku ruku živjeti i dobra sticati, ljudi koji svojim brojem jedva lOVo JHiroda sačinjavaju, tek to onda vidimo jasno, da je gore iztaknuti prigovor naših zastupnika skroz netetneljit. Ovo su dakle u glavnom sredstva, kojimi bi se sadanje žalostno stanje naših šuma popraviti dalo. Ta sredstva nisu ovom razpravicom ^do dna izcrpljena, ima ih još mnogo i mnogo, do nas je šumara stalo u prvom redu, da ih na temelju izkustva, stečenog u strukovnom životu i bistrog pogleda u budućnostj iznašamo na vidik, a pozvani faktori lioće li nas slušati ili ne? — njihova je stvar! * -X- Ovako je dakle šumsko-gospodarstveno stanje naše imovne obćlne, ovakovi odnovsaji vladaju u istoj, a iztakli smo i činbenike, koji joj prieče razvitak, koji joj dapače priete i propašću. U ovoj razpravici naveli smo „sine iraet studio*" i razne prigovore i savjete što se našoj upravi daju, iztaknuli smo i slabe strane a i nazore svoje. Naše slabe strane pripravni smo u svako doba napustiti, ali nazore ne, dok nam se god bezsmislenost istih predočiti neuzmogne. Poštovani čitaoci ovih redaka neka dakle sude, je li pravo, da se sa njekih strana poradi današnjega stanja šuma imovno-obćinskih, najviše krivica baca na upravno naše osoblje? — na činovničtvo imovne obclne^ na činovničtvo, koje se svojom strukovnom vještinom, marljivošću, ćudorednim i čednim ponašanjem, jednom rieči u svakom pogledu, mjeriti može sa čiiiovničtvom ma kojeg javnog ureda? |
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 476 — No ništa zato, mi ćemo trpiti i nadalje, nećemo se dati svesti sa-staze, kojom smo pošli; jer prem se svi neuspjesi na našu grbaču bilježe, ćutimo u nutarnjosti svojoj da smo više zasluga stekli za održanje povjerenog nam nai* odnog imetka i više ugleda zaslužili, nego njeka naša „izobraženija" braća iste nam liepe struke. - D. I Kratki pregled materijala za istorlju šumarstva^ po listinah Moskovskih arkiva.^ Za šumarke pitanje u Moskovskom arkivu ministavstva pravosudja sačuvalo se dosta znatno množtvo dokumenata; najglavniji od tih jesu u prvom redu, odjeli vojvodskih smetnih (proračunskih) knjiga i rospisnih (naffiirnih) spisaka, koji govore o kohkoći šumskih proizvoda, sabranih u gradovih za razne popravke tvrdjava i mostova. Zatim slični popisi šumske zalihe nalaze se u strojelnih (gradjevnih) knjigah i u drugih listinah o gradjenju i popravljanju tvrdjava, a takodjer usborni h knjiga h zalihe od seljaka itd. U obročnih knjigah kadkad nalaze se zapisi sabiranja obročnih novaca od podgrađskih šumskih čestica. Napokon u spisih o strugovom djelu (o gradjenju ladja) imade listinš,, koje se bliže odnose šumarstvu:, a to su zapisne knjige o uporabi liesa za gradjenje ladja. Svi ti dokumenti govore zapravo o raznih načinih upotrebljavanja šumskih proizvoda, a za opise šuma ne saobćuju nikakovih podataka, i^im riedkih uputa glede mjesta, gdje se nalaze šume što se imaju sjeći. Zanimiva su tri sliedeća dokumenta, i to 1. zapisna knjiga o pripremi liesa u kumpanstvah Voronežkoga i Usmanskoga ujezda g. 1697., 2. takova knjiga o kolikoći liesne zalihe u tih ujezdih g, 1698.; 3. pregled i popis dasaka i iztesanoga materijala na pristaništu rieke Istre, Dmitrovskoga ujezda god. 1699. Zapisna knjiga o kolikoći liesne zahhe u Voronežkom i Usmanskom ujezdu g. 1698., govori o pripremi razHčitih šumskih proizvoda za svakojake vojničke potrebe. U početku knjiga saobćuje podatke o tom, koliko množtvo šumskih proizvoda naredjeno je prirediti od svake vrsti radnje (daske, brvna, letve itd.) i kakvom mjerom (dužina i širina) i od kakih vrsta drva (dub, jela, omorika, klen, jasen itd) Zatim idu posebpi popisi šumskih proizvoda glede svakoga mjesta priredjivanja (u šumskih kumpanstvah i u pristaništih). Ovdje se iznova opredieljuje množina zgotovljenoga materijala, vrst izradbe itd. Nadalje knjiga govori o odpremi liesnih karavana iz pristaništa, navadja popise težaka, nabraja troškove i saobćuje razne naredbe glede ovih priprema. Cilj knjige objasnjuje se slieđećim predgovorom: 27. februara g. 1698. po Gosudarevu ukazu, naredjeno je stolnikom S. F. i F. J. Gribojedovim, i * Ovaj članak vadimo iz „Lesnoj Žurnala**^ a pohrvJitio ga je kandiclat profegure gosp, Josip Arama. |