DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 7 <-- 7 --> PDF |
" — 407 — kr. nadšumar; Kollar Ivan, kr. nađšumar; Kraljević pL, žup. nadšumar; KesterSanek Fi\ Ž., žup. nadšumar; Kozarac Josip, kr. šumar; Koroškeriji Vjekoslav, kr. profesor; Kiseljak Vladimir, kr. profesor šumarstva; Knoblauch Pavao, kotarski šumar; Kadić, šumarski procjenitelj kod imovne obćine; Kunz, kotarski šumar; Laksar Dragutin, nadšumar kod imovne obćine; Lepušić Mirko, kotarski šumar; Nanicini Dragutin, kotarski šumar; Pausa Gustav, nadšumar kod imovne obćine; Pfister Josip, mjernik; Ptokić Makso, nadšumar kod imovne obćine; Raćki Vatroslav, kr, vladni šumarski povjerenik; Rosipal Fr., šumarnik dobara nadbiskupskih; Soretić Antun, kr. žumarnik; Štriga pl. MiL, kotarski šumar; Šeringer, šumar kaptolski; Šttg pI. kotarski šumar; Vrbanić Mijo, kr, vladni šumarski nadzornik; Vizjak, kotarski šumar kaptolski; Trotzer Dragutin, kotarski šumar; Zobundjija Mijo, nadšumar imovne obćine. Od poglavarstva slob. kr. grada Zagreba pi´isustvovao je perovodja gosp. Gjurkan. o) Za ovjerovljenje zapisnika glavne šum. skupštine izabrani su g. nadšumar M Prokić i g. nađšumar Mijo Zobundjija. Družtveni predsjednik kratkim, ali zanosnim slovom zahvaljujuć se prisutnim skupštinarom na maru i trudu, štono ga uložišc toćajcm´ trajućih ra/prava o boljku i promicanju domaćega šumarstva, zaključi skupštinu uz burno klicanje skupštinara; živio i živilil — Samo napried! Drvojedka suzna — Merulius lacrimans/ Schum. Profesor na gospodarskom i šumarskom učilištu križevackom I. Potočujak, nnpisao je pod goi´njim naslovom u školskom izvješću spomenutog učilišta za god. 1886/7. zanimivu razpravicu, i buđuć smo obećali, da ćemo ju u našem družtvenom listu priobćiti, to evo sad činimo, izpustiv predgovor piščev, u komu razlaže o zarodu drvojedke suzne u njekom dielu zavodskih, prostorija na drvu, te 0 jalovom nastojanju, da ovu toli škodljivu gljivaču uništi razriedjenom karbolnom kiselinom. Nešto obćenita o gljivah. Nauka o poznavanju tajnocvietaka u obće, a gljiva napose, razvila se je u novije doba. Odkako je naime usavršen sitnozor, mogu biljari motriti i prostora oku nevidljive organe nižih bilina. Počam od sredine ovoga stoljeća upoznale su se za nekoliko decenija tajnocvietke bolje, nego gdjekoje obitelji javnocvietaka. Sa savršenim sitnozorom odkrili su biljari i najmanje mikroskopične organizme i njihov odnošaj naprama životnim postupkom viših bilina, životinja i čovjeka samog. Dokazali su u zraku sjemenje gljiva, koje inače trusom zovemo, što je temeljem porušilo nauku, koja nas je prije učila, da nešto može postati iz ništa (generatio ae^uivoca ili spontanea); dokazalo se je |