DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 432 —
Oba .kućna broja s ođpadajućim clielom uživanja uvedena su u kataster,
pa na temelju toga polaže pravo na IV2 dio uživanja.


Pita se, da li u obće može jedna zadruga pravo na više od jednog điela
uživanja imati? Zakon istina 0 tom izrično ništa neveli/ali s razloga, što je
§ 7. ograničio jedno cielo selište na 34, jutara, te da jedna zadruga nema
više prava, pa ma imala ma koji broj jutara preko toga omjera, — rekao bi
ja, da nemože u obće jedna zadruga dva diela uživati.


Po mojemu mnienju imao bi se u gore navedenom slučaju posjed skupiti,
te i dio uživanja odrediti, — jer nebi bilo pravično, da jedna zadruga,
ako dvie i-Ii tri kuće sa posjedom (ili bez ovoga), te u kratko toliko puta izvjestni
dio uživanja dobije, koliko je put u kataster uvedena.


Sbog boljega razjašnjenja navesti ću konkretan slučaj.


Njeka zadruga posjeduje tri kućna broja, koja su na njezino ime u kataster
posebice uvedena sa posjedom i to jedna sa 2., dočim druga ima dva
kućna broja svaki po 3. jutra.


Po odredbi § 7. ima se uzeti, da zemljištni posjed od 8V2 jutara čini
granicu za V^ selišta s tim, da se posjed i izpod te granice kao V* selišta
računati mora. U gornjem sluc´-ju, kad bi se posebice za svaki kućni broj odredio
diel uživanja, to bi se kod svakog kućnog broja uzeti morao odpadajući
dio uživanja oa ´/^ selišta; nu medjutim ukupni posjed iznosi tek 8 jutara,
te neprekoračuje granica uživanja od Vj selišta.


Kod revizije zakona moralo bi se i ovo u obzir i razmatranje uzeti.


d. Šnmski ovlaštenik Janko proda kuću sa cielim posjedom Marku, koji
nikad krajišku zadrugu sačinjavao nije, jednom riecju: on je pridošlica (prišelac),
te nikakova prava na šumska uživanja neima, te samo kupom toga posjeda
traži, da mu se pravo na užitak šume dopita. Janko kao šumovlastnik,
te koji je i krajišku zadrugu sačinjavao, svakako nemože se lišiti prava, ma
da je posjed i prodao i to tim prije, što se po § 1. točka e. daje pravo i
onim, koji nisu ki´ajišku zadrugu sačinjavali, nego su samo u pogledu davanja
vojnika krajiškoj dužnosti udovoljavali.
Istina je, da § 3. istog naputka propisuje, da se iz gruntovnih knjiga
u kataster šurnovlastnika uvrstiti imaju, „sve one krajiške obitelji Itd. odnosno
sadanji gruntovni posjednici onih sehšta ... . itd.; nu odredba ovoga § može
se jedino uzeti kao propis naime, što se ima sve u dotični kataster uvrstiti,
te se tim nikako neće htjeti dokazati, da su oni i ovlašteničko pravo uživanja
stekli zato, što se ´ kao sadanji gruntovni posjednici u kataster unieti imaju,
buduć onakovo pravo jedino pripada onim, koje § 1. nabraja, pošto je samo
ovim § odredjeno, tko se pravoužitnikom odnosno šumovlastnikom svog vlastitog
imetka smatrati ima.


Ostale ustanove dotičnog zakona propisuju, kako i u kojoj mjeri da se
to pravo uživa dočim, „koji"- da to pravo uživaju čita se samo u § 1.
Ja sam do tog uvjerenja došao, da kupom ili prodajom nikako nemože prelaziti
pravo na onoga, 0 komu u cielokupnom zakonu, pa ni u § L ni spomena