DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 432 — Oba .kućna broja s ođpadajućim clielom uživanja uvedena su u kataster, pa na temelju toga polaže pravo na IV2 dio uživanja. Pita se, da li u obće može jedna zadruga pravo na više od jednog điela uživanja imati? Zakon istina 0 tom izrično ništa neveli/ali s razloga, što je § 7. ograničio jedno cielo selište na 34, jutara, te da jedna zadruga nema više prava, pa ma imala ma koji broj jutara preko toga omjera, — rekao bi ja, da nemože u obće jedna zadruga dva diela uživati. Po mojemu mnienju imao bi se u gore navedenom slučaju posjed skupiti, te i dio uživanja odrediti, — jer nebi bilo pravično, da jedna zadruga, ako dvie i-Ii tri kuće sa posjedom (ili bez ovoga), te u kratko toliko puta izvjestni dio uživanja dobije, koliko je put u kataster uvedena. Sbog boljega razjašnjenja navesti ću konkretan slučaj. Njeka zadruga posjeduje tri kućna broja, koja su na njezino ime u kataster posebice uvedena sa posjedom i to jedna sa 2., dočim druga ima dva kućna broja svaki po 3. jutra. Po odredbi § 7. ima se uzeti, da zemljištni posjed od 8V2 jutara čini granicu za V^ selišta s tim, da se posjed i izpod te granice kao V* selišta računati mora. U gornjem sluc´-ju, kad bi se posebice za svaki kućni broj odredio diel uživanja, to bi se kod svakog kućnog broja uzeti morao odpadajući dio uživanja oa ´/^ selišta; nu medjutim ukupni posjed iznosi tek 8 jutara, te neprekoračuje granica uživanja od Vj selišta. Kod revizije zakona moralo bi se i ovo u obzir i razmatranje uzeti. d. Šnmski ovlaštenik Janko proda kuću sa cielim posjedom Marku, koji nikad krajišku zadrugu sačinjavao nije, jednom riecju: on je pridošlica (prišelac), te nikakova prava na šumska uživanja neima, te samo kupom toga posjeda traži, da mu se pravo na užitak šume dopita. Janko kao šumovlastnik, te koji je i krajišku zadrugu sačinjavao, svakako nemože se lišiti prava, ma da je posjed i prodao i to tim prije, što se po § 1. točka e. daje pravo i onim, koji nisu ki´ajišku zadrugu sačinjavali, nego su samo u pogledu davanja vojnika krajiškoj dužnosti udovoljavali. Istina je, da § 3. istog naputka propisuje, da se iz gruntovnih knjiga u kataster šurnovlastnika uvrstiti imaju, „sve one krajiške obitelji Itd. odnosno sadanji gruntovni posjednici onih sehšta ... . itd.; nu odredba ovoga § može se jedino uzeti kao propis naime, što se ima sve u dotični kataster uvrstiti, te se tim nikako neće htjeti dokazati, da su oni i ovlašteničko pravo uživanja stekli zato, što se ´ kao sadanji gruntovni posjednici u kataster unieti imaju, buduć onakovo pravo jedino pripada onim, koje § 1. nabraja, pošto je samo ovim § odredjeno, tko se pravoužitnikom odnosno šumovlastnikom svog vlastitog imetka smatrati ima. Ostale ustanove dotičnog zakona propisuju, kako i u kojoj mjeri da se to pravo uživa dočim, „koji"- da to pravo uživaju čita se samo u § 1. Ja sam do tog uvjerenja došao, da kupom ili prodajom nikako nemože prelaziti pravo na onoga, 0 komu u cielokupnom zakonu, pa ni u § L ni spomena |