DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 423 — Eto u kratko sličice, kako se u urbarialnih šumah šumari. Žirovina se ponajviše po volji naroda ucjenjuje, a tako biva i sa pašom. Ako tko traži hrastovinu ma i zadnji hrast bio za gradju, dobit će ga, pa ma da je i bukovina zato isto tako sposobna ili ako nedobije, bud što nemoli, a ono će lugar pripomoći Hrastik je obično Mižjo selu, pa tko da u brieg po bukovinu ide, te se s toga prevršivao hrastik i prije god. 1871. a tako se čini i dan danas sve samo sbog goriva. Ima gdjegdje još dosta hrastika ali tuturaša, kojeg niti dinamitom poradio nebi. MoRuće je, da će se još iz takova i čuture proizvadjati, čekajmo, čekajmo nebi li i suhim zlatom radjali, a narod bez nadzora prevršivajuć od godine do godine nedozvoljava ni to, da stablo bar za ži^orod ojača. Eto nas na razkrižju obćinske šume, koje po kolikoći uz neograničenu pašariju za 70% manje prirastjuju, a po kakvoći nesmijem prirast niti računati. Šume već kroz diobu predane tek 0´2—0*6 u sklopu a k tomu prestare, moraju izumrieti i to tim bržje nevolji podleći, što se u susjednih vlastelinskih šumah velike branjevine uzgajaju, te iztiskajuć pašu na obćinske šume, sve se više šumište pogoršava, a neće bit dugo, pa će se reći: „dovle i ne dalje." Godina za godinom prolazi, a svršetku se sve to ljuće primiče i mogao bi nastati čas uz dosadašnja uslovja, da će narod ostati ne samo bez dorastlih sadašnjih šuma, gdje jili je, nego i bez mladika, a kud onda? To je budućnost hrastovih obć. šuma, a za bukove još se i nehaje; požar za požarom pripomaže tamaniti šume, da marva bolju pašu dočeka, te smo tomu već tako navikli, da nam s proljeća niti pomrčina sunca u oči nepada od sama dima gorećih šnmL A tko će mi protusloviti? Nebi li bilo -bolje opravdano, da hrastove šume čuvamo, a da uživamo bukove i da ove u mješovite pretvaramo. Tako naslikah imovno obćinsko i obćinsko gospodarstvo samo površno: jer tko bi brojkami to prispodabljao. Na milione šteta bi izračunao, ali u t^ se neupustih, da kudim ma koga. Ne, jer mi to nije zadaća, nego htjedoh samo da istinu opišem, sbog koje bi ubog narod plakati morao, a to s toga, što nm skrbničtvo svom odlućnošću i što zgodnijom upravom nedodjeli ono, na što je punim pravom pozvano. Sjegurna existencija, znanje, sloboda i ljubav mogu šumarstvo za ržd pred obi ti; manjka li samo jedan ovih činbenika uzalud se stvarao ma kakav šumarski zakon, a tuj su i razlozi pustošarstva, što manjkaju skoro svi naveden^ činbeniciizim znanja kod šumara i nadšumara, a kod lugara upravo obratno. Tražimo s toga preustrojstvo šumarstva što prije, al nezaboravimo na znanje, existenciju, slobodu i ljubav! Sad mi se je sjetiti još vlastelinske šum., uprave. Svatko je sebi najbližji, pa smo navikli suditi, da će vlastnik šume neodvisan od tutorstva kao što je to kod korporativnih šuma u svoju korist za sebe i potomstvo uzorno šumariti, al u kojoj to mjeri u našoj domovini biva, čujmo; Čast Thuin-TaxiLovoj, AlbrecMovoj, Lippe Sehmrzenbergovoj a iPran |