DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 420 — Putne crtice o njekih šumskih predjelih. L Iz gora: Dil, .Psimk Krnđija, Paguk^i Babje gore do svojih podnožja, prostire se do 200.000 jutara šume, od kojih je bukvik preko ^,3 zauzeo. Šume su to ležeće većim djelom u današnjoj požežkoj županiji, a pomanje u osječkoj pod upravom što vlastelinskom, što pod imnovno obćinskom. Pogledom na krajobraz uočiv pomanjkanje željeznice uz nedovoljne ceste, a osobito kroz šume, te nenapucenost predjela ovih, pomislio bi šumar, da će kao nigdje u domovini naići na prašume — al kakve sanjarije 1 Ta davna prije, no što u Posavju i Podravju harala je ovdje sjekira najljepšu hrastovinu koje za brodogradje, pođsjedke, a manje za dugu, al osobito m-Dogo za domaće potrebe oko velerađnja i to ponajpače s toga, što je još u ono doba i trgovac i graditelj manje za šupljikavu^ lužnjakovinu mario, te je kitnjak i granik sve do onomad prednost imao. Ta poljac u sred najdivnije lužnjakovine vezao bi se na brežuljak samo stoga, da što dugotrajniju gradju dobavi. .. . Ovo bili bi glavni uzroci, da je hrastovine nestajalo uz nehajstvo naroda pod najperfidnijom šum. upravom, bilo to ove ili one korporacije, a žalibože gdjegdje nije niti danas ma za vlas bolje, što se redom za prodaju sječe sve sposobno, a za podmladak nit brigeša. Sa bukvici stoji još žalostnije. Glavnu gromadu drvne zalihe representira dobni razred od 50—120 godina, zatim od 120—150 a sasvim neznatno imade od 1—50 godina stare bukovine. Najbolje nzdržao se je najstariji razred; al žalibože iztrunuti će,prije, nego li do uporabe dođje. Kod ostalih 2 dobnih razreda, koji će budućnost uporabe dočekati, djelovali su vandalni požari, kakve samo ovaj kraj bilježi toli užasno i u takvoj mjeri,-da neima na svih 150.000 jutara bukvika niti 15.000 jutara, gdje bi bukovina vriedila za tehničku gradju po naravi svojoj, a to će reći, da se vlastnik u ovakovih bukvicih nadati ima tek V^o one vriednosti, koju bi inače imati morao. Uz sjekiru i požar učinio se je bezposleni pastir svojim nađjakom toli zaslužnim, da neima jednog hrasta, jedne bukve u najzabitnijih provalinah, gdje nije ma jedno deblo zasjekao, a mnogo takvih i po sto putah — doista ove vlastnik šume i njegovo potomstvo u zlatnu knjigu ubilježiti može. Ta primjerice od 18 m´" surove hrastove gradje izvadiš tek lOOO dužice, što bi inače i od 9 m´^ dobiti mogao, pa pitam, nisu li to užasne štete, ako se k tomu pribroje gubitci na prirastu drva i ploda ? Pitaš li se za šumarenje u tih šiimah, tužna li odgovora, ta već gornji opis dovoljno nas upućuje, a da još predstavimo skrižaljku dobnih razreda uzprkos toga, što se i više nego li godišnji etat dopušta jur i kroz posljedjnih 50 godina sječe, neima u svih 200.000 jutura šume niti 10.000 jutara recimo |