DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 419 — Zato je najbolje, da se šupljine izpod poda izpune gruhom od coaksa, u kojem ne ima prašine, ili izžarenim ili grijanim pieskom itđ, Izim toga nastojati je svakom graditelju i o tom, da u podrumih bude propuh i dosta svjetla, i da ne dodje u nutra voda. U sve kuće ne j-majuće na vlažnu tlu podruma lako će se uvući Merulius. Sve spomenute okolnosti u kratko svedene glasiti će dakle: Paziti nam je na to, da ne dodju u nove građjevine ni bjphe gljive, ni mycel, ni okuženo drvo, a kada bi i došle, uzprkos svim oprezom, da ne nadju prikladne podloge za razvoj i da su prostorije svjetle i zračne.* Preostaje nam još u kratko promotriti, kako da odstranimo gljivu, kada nam se je već u kuću uvukla. Iz spreda navedenog ćemo na ovo pitanje lako odgovoriti. Najprvo ćemo odstraniti sve napadnuto drvo i zidove, te ukloniti sve, što razvoj gljive pomaže. Okužene zidove ćemo izsjeći doklegod se mycel proteže, pa je onda sa cementom obzidati. Nu pošto nije moguće na taj način svaki životan mycel odstraniti, moramo prostorije prosušiti i napraviti takovu ventilaciju, da bude dovoljan propuh. Profesor Kružić je u našem kemijskom laboratoriju postupao ovako: 1. Odstraaio je i uništio sve okuženo, drvo: pod, tramove, dovratnike, prag i dr. 2. Odstranio je 30 cm. duboko izpod poda naslagu zemlje, te je u dolnjoj naslagi načinio izpod čitave sgrade kanale, kojimi prolazi zrak. 3. Izim toga je postavio osovite cievi, koje su s timi kanali u savezu, da može zrak i tik izpod dasaka cirkulirati. 4. Zarajenio je izvadjenu zemlju sa gruhom iz coaksa (25 cm.), a na ovaj nasipao suhi pješak. (5 cm.) 5. Predavaonicu je podio, a u laboratoriju je na opeke postavio ploče iz cementa. Tako je opravdana nada, da nam se gljiva dalje razvijati neće moći, jer smo joj u laboratoriju odstranili podlogu, a u predavaonici imade pod podom toliko suha zraka, a donekle i svjetla, da tu Merulius, koliko do sada o njegovom razvoju znamo, vegetirati ne može. Što se napokon tiče kemijskih sredstava: karbolne kiseline, tekUne, katrama, petroleja i dr,, što se za uništavanje Meruliusa preporučuje, spomenuti nam je, da još nije dokazano, da truske po njih klicavost gube ili da se mazanjem drva u istom vegetirajuće hyphe ubiju. * Dr. H. K. Goppert. Der Hauschwamm str. 47. |