DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 48 <-- 48 --> PDF |
, " — 334 — uzrok pomenutoj bolesti, dofim su drugi opet, a medj´u njima i Millarđet (Le Pourridie de la vigue, Compt. rend. 1879.) smatrali U2^rokora bolesti gljivu Agaricus rnelleus Vabi, a talijanska je škola dapače niekala paratisticku narav bolesti, te ju naprosto označivala kao „gummosis". Ali po 0. Comesu (Sal preteso tuunino solido scoperto nelle viti affete da Mal. nero. 1882.) i toj su gumozi ti^rok bakterije, koje da je redovito našao na korienju loza bolujućih od „Mal bianco" i koje da pretvaraju biljevne sokove u gumu. Bilo kako mu drago, mi neimamo razloga nevjerovati, da su i razni parasiti invazijom svojom u biljevne dielove često putah kadri prouzrokovati bolesti, koje simptomima svojima naliče na klorozu ili ikter, dapače se to za neke sasvim izvjestuo znade, tako primjerice za žuticu, od koje boluje lišće jela, a uzrokovana je gljivom „Cbrysomyxa abietis Ung." (Reess botan. Zeitung 1865.) Nu sa pravom klorozom i pravim ikterom, o kojima je gore govor bio, sve se te bolesti nipošto zamieniti nesmiju." Predstavka na predsjedničtvo hrv-slav. šumarskoga družtva glede tamanenja grabežljive zvjeradi.´^ Podnio vlast, šumarnik Mijo Radošević Medju vrlo važne zadatke ubraja se u djelokrug brv.-slav. šum. družtva i tnmanenje grabežljivaca, da mi budi dozvoljeno svratiti pozornost na ovaj predmet umolbom, da se izvoli zauzeti i slavni odbor što prije kod vis. zeraalj. vlade za shodna sredstva u rečenom smjeru. Sveobći su glasovi i zbilja opravdani, da usljed toga, što se seljak polag obstojećeg lovnog zakona uz skupi oružui list i lovna kartu dan danas već niti proti grabežljivcem u svojoj avliji braniti nesmije, sve to veće štete i na domaćoj marvi i na koristnoj zvjeradi bivaju, a mi lovci potvrdjujemo to i naglašujemo, da ovako napried nemožemo- Grabežljivac nanaša domovini našoj neizmjernu štetu, a polag mojih sabranih podataka god. 1878., priobćenih na str. 152. šumar, lista br. 3., počine godimice na 82.000 duša u brodskom bivšem okružju samo kurjaci = 21.000 tor. štete, ako to pako prenesemo na na^u domovinu, računajuć na jednoga 21.000 stanovnika ´^Q-^^ for. = 25-6 novč., to iznosi godišnja šteta: 0-256 X 1,892.500 = 484.480 for. ^ Ovaj predmet bje donesen u sjednici npvavljnjudeg o.lhora na.se^a družtva dne 2. lipnja t. A^ i´a ntzpravn, ter je posebiiomi pododboru ustupljen na daljnji sliodrit predlog. U oMtaiom upozorujemo cienjf^ie čitatelja nu odredbu kraij. zap. obi-asti u Požegi, izdanu glede Uuuuienja gnibo/ljiv>ic:i .trJchnin.un na po(b-ncue koL obiasti, 5to podjedno priob^iHino u ovon. broju list-i našega pod naslovom „Lovstvo" . Urodn. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 385 ~ Iderao li računom dalje i potražimo li približno još štete one, koje nam ostali grabežljivci nanašaju, te se u OYU svrhu poslužimo izvadka o lovnoj statistici, koju je gosp. Bedii za Hrvatsku složio i koji piše, što nam je priobćeno u šumarskom listu br. 5. god. 1886. na str. 85., da je u domovini našoj godine 1884. ubijeno: 404 kurjaka, 1905 lisica, 218 div. mačaka, 488 kuna (808 tvorca) 1531 lasica, (50 orlova, 1800 jastreba), G30 sova i 1500 mišara. Uzmimo sada u račun, da jedna lisica napravi toliko štete, koliko jedna divlja mačka ili orao, ili koliko 3 kune ili tvorca, ili 10 lasica ili jastreba, a sove i mišarke pustimo iz računa, te da je opet šteta 1 kurjaka = 3 lisica; to bi tada, uzev za podlogu, da imade u istom razmjeru i živućih grabežljivca, kako no nam pokazuje gornje razmjerje ubijenih — stajalo, da iznosi šteta: 1905 lisica : 3 = 635´0 reduciranih kurjaka 218 d, mačk. :, 3 = 72-6 5) » 488 kuna : 9 = 54´2 n 37 808 tvorca : 9 = 89´7 V » ´ 1531 lasica :30 = 510 5) M 50 orlova : 3 = 16´6 » )) ´ 1800 jastreba : 30 — 60-0 H V Ukupno = 979´1 reduciranih kurjaka. Ili da ovi grabežljivci prave 2 42 toliko puta štete, koliko je gore za kurjaka navedeno i tim bi onda to iznosilo u novcu 1,172.441 for. a pribrojiv onu od kurjaka . . . . . . , . . 484.480 „ ukupno . . 1,656.921 for. To je doista golema šteta, a ako se uvaži, da kod kurjaka još one štete, koje on srnam nanaša, ubrojene nisu, te onda, da lisica i sve to manji grabežljivci i sve to finije, dakle mnogo skuplje meso jedu, nego kurjak — da se onda nipošto gornja svota pretjeranom držati nemože, već obratno. Doista mi se i tu namiče pitanje, zašto se naš statistički ured još do sada pobrinuo nije i za konstatiranje tih šteta, te bismo vidili, nije li barem za V^ prejeftino računano — a svakako je ovo važno za lovsku statistika, za koju se po vis. kr. zemalj, vladi izdala naredba od 4, svibnja 1886. br. 15.046. te bi s toga bila zadaća našeg si odbora, da i glede toga. posredovati izvoli. A sada, jer sam uvjeren, da o tih navodih niti misaoni šumar niti gospodar podvojiti nemože, prelazim na sredstva. U istom broju šumar, lista na strani 153. dokazao sam, da stoji jedan ubijeni kurjak hajkanjem I76 do 266 for,, a eto što je stajao jedan ubijeni kurjak u obćini Kutjevačkoj. Od godine 1883. do 1886. potrošeno je 5250 nadničara na hajkanje, a ubijeno je 9 kurjaka, 12 lisica ili posljednje reducirajuć =^ 13 kurjaka. Nije li to ubzirom na današnja sredstva xa tamanenje grabežljivaca golema razsipnost narodnog dobra!? 28 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— ´386 ~ Zakonom od g. 1859., ako se nevaram, dozvoljena su trovanja, ali medju timi trovili ubraja se i nux vomica, te što je extract biljke ove, dakle striclinin, tada još nepoznat bio, naravno, da se i tuj neuavađja. — Upravo na,moj pokret god. 1887. ovim sredstvom tamaniti grabežljivce bude uz vrlo umnu kopiju iz Hartiga ili neznam koje Jilgerpraktike prekopiran postupak hajkanja u „Narodne Novine" i eno danas zakona, kojim je strichnin u ovu svi´liu zabranjen pa i Yezić na str. 661.—G64. čitljivo je to odtisnuo -— a rek bi, daje usljed toga i vis. zemalj. vlada zabranila uporabu strichnina ada je do tog zakona došlo, krivi smo i mi šumari a možda i ja sam, jer sam šutio onomad na pokrenuto pitanje u giasilih, osvjedočen si, da rezultati sve obari^ju i da se trovanje strichninom usvojiti mora. Mi smo danas služiti se toga sredstva zapriečeni zakonom, pa nas uz hajke grabežljivci, kako navedeno sve to drzkije plačkaju — ta ruku na srce 1 Tko je kadar uspjeti lovom u šumah listača, gdje prosjeka neima, gdje je vinica, glog, trn, kupina, krš, kladurine i t. d., a najljućem lovcu zajazio pravac? Okanimo se dakle teorije, te promislimo, da su naši zapadni i sjeverni narodi hajkom protjerali grabežljivce iz razloga toga, što im je šumarstvo već 7.R 2 i više obhodnje dakle za 200 godina naprednije, zar ne, da se onamo kao u drvoredu loveć šećemo, a u naših branjevinah i kože se razstavljamo !? Čekati 50 i 100 godina, dok se đračja šumskog oslobodimo, značilo bi 100 i 200 miliona for. narodu oteti, pa zato i moj predlog, da se slav. odbor zauzme kod vis. vlade, obrazloživ istoj potrebu, da ista zakon stvori, da se trovanje grabežljivca dozvoli strichninom, a samo izvođenje toga, da se povjeri obćinskim poglavarstvom. Hrvatska, Slavonija i bivša vojna Krajina ima ukupno 3400 sela, a kod svakog sela smjestiti na 3 točke po prilici 100 do 200 koraka od sela natrovane vabke crknuioga konja, psa i t. d., stajalo bi trovilo 1500 for. (Pokušaji ustanovljeno je, da mrcinu u veličini jednoga konja i)ojesti može kao natrovani vabak 10 kurjaka; s toga jer je preobilna poi´cija za jednoga kurjaka oO centigrama strichnina i za 10 kurjaka odnosno za jednoga konja natrovati dovoljno 500 centigrama -=^ 5 grama ili za 3400 sela 3400 X 3 X 5 = 51.000 gramraa, a ovo nabaviti, spremiti i razdicliti u 10.200´ flašicah, te sav dobit Ijekaru, koji bi to iz tvornice u Darrastadtu naručio, nestoji više od´1500 for.) Dakle to bi bio jedini trošak, .kojeg bi vis. zemalj, vlada u svrhu ovu potrošiti imala, a trošak na mrcine, kojega bi obćine nosile, opet je toli neznatan, da se niti jedno selo tomu protivilo nebi. Ta i onako ima dovoljno crknute marve, osobito pako štetnih skitajućih se pasa m vabak svagdje, (žalibože potonjih toliko, da ih u mnogih predjeiih gospodari niti preliraniti neraogu, pa jadno pseto tada u vinogradih grozdje, da i u polju kukuruze ždei-o, da se prehrani); a što se tiče straža, te su nuzgredne, ako se uzme veliki broj |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 387 — četnika, koji i onako dangube oko naredjivaaja i pazke na hajke, tšto bi dakako tada odpalo. Da bi se nedvoj])eno već prve godine utamaniti morala sva grabežljiva zvjerad, o tora imajuć dovoljno izkustva, iiedvojim; uu uzme li se, da vlada sada za nagrade do 5000 for, trot^i, da je po gosp. Bedo-u izracmiana vriednost za krzna gore navedena 7600 for., to bi onda morali samo ovaj predlog sa svakog obzira zagovarati, a o pogibeljih tina skopčanih nemože ni govora biti, ako se to uvede, kako u sliedećem u kratko crtam: L Širom domovine zabranjeno je pod globom izganjati raarvu, perad i pse u razdobjii od 1. siečnja do 20. siecnja, (tada bo i neide marva na pat^u, te će i svaki u svom vlastitom interesu to rado činiti, a gladan grabežljivac mora dakle na tro vilo). 2. Obć. poglavarstvo pribavi kroz razdobje ovo potrebiti vabak i smješta ga 100 do 200 koraka od skrajne kuće na cifetom tako, da postavljeni stražari i oko vabka iz koje kuće nadzirati mogu (ustanovljeno je, da ako svinja i pojede otrovnu pticu na vabku, ipak crknuti nemože, dakle i ta pogibelj nestoji). Što bliže sela, tim će i zvier prije naići a na trih toćkah u trokutu oko sela i dovoljno pristupno. 3. Trovilo se po žup. liecnicih djeli na šumare, a ovim je dužnost vabak otrovati. 4. Svaki vabak u pod 1. navedenom razdobju nadzii´u 2 obć. stražara, koji u prvom redu za zloporabu odgovaraju, te stoje pod neprekidnim nadzorom obć. poglavarstva ili seoskoga kneza. 5. Otrovana zvier se dnevno kupi i vodi o tom knjiga i)ogledom na vrst otrovane zvieri, odaljenost pada i ostalo (ta krzno će skoro sav trošak pokriti a ista su podpuno uporabiva, ako se odmah friška ogule). 6. Koncem razdobja trovanja treba sve ostatke vabka izgoriti, a župan, nadšumar, sabrav sve podatke, ima o tora vis. zera. vladi podniti svoje izvješće. To bi bio moj postupak i držim, da bi po stečenom izknstvu i pod])uno odgovarao— a tim bi prestale kojekakve bojazni o pogibelji. — Nu neda se doduše tajiti, da bi u tom razdobju grabežljive! navalili ljuće na korist nu divljač, ali brzoj srni, ako upravo neima poledice, malo će kurjak nahuditi, pa tako lisica zecu i t, d., ta to je za njekoliko godina nuzgreduo i })okazala bi se zatim korist. Konačno iztićem, da nije to samo moje izkustvo, ta potajno se J danas truje, ali dakako bez navedenih mjera i samo mjestimice, nu i to nije dovoljno; što ozlovoljuje na pr. vlastnika lovišta, da se i za susjeda muci, što otruje jednog kurjaka, te mu se drugi udomi, a da se strichnin rabi i za trovanje parceva i t. d., biti će po svoj prilici takodjer poznato, znamo nadalje i to, da je pred 2 ili 3 godine i nizozcniska vlada proti navali miševa upotriebiti dala to trovilo. — Trovanje grabežljivaca priznaje i g. Danhelovskj u svojem djelu o gospodarstvu Pranđau-ovog vlastelinstva a u šum, listu br. V. 188G. na str. 236. |