DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 3-80 — Gospodin dr. Heinz priobćuje o pomenutoj bolesti bilja doslovce sliedeće: „Željezo obsoliUiio je potrebno, kad se radi o postanku klorofilnih tjelešaca. Potrebu je toga elenienta za postanak klorofila obreo Eusebe Gris (DeTaotion d. coinpos. ferrugineux sur la vegetation 1843.), a potvrdili su podatke njegove inedju ostalimi naročito Salm Horstmar (Versuche ilber die EJrBahrung d. Ptlanzen 1856.)Ar. Gris (Annal d. scienc. natundl 1857.), Sacbs (Flora 1862), Stolimann i t. d. — Već je Ar. Griz (1. c.) upozorio i na to, daje prisutnost toga elementa ne samo potrebna, da gotova plazmatička tjelešca klorofila pozeleniti uzmognu, već da i diferenciranje njihovo iz protoplazme sasvim izostaje, ili se tek u neznatnoj mjeri pojavljuje, ako biljki ne stoji na razpolaganje neki stanoviti, svakako vrlo maleni i}uantum željeza. — Po iztraživanjih WiesnerovJh (Entstehung des Chlorophjlls 1877.) pako vrlo je vjerojatno, da je željezo u klorofilu, pače u istom etiolinu (žutom mastilu, kojim su omaštena klorofilna tjelešca, što su se razvi]a bez sudjelovanja svjetla —) organički vezano, pošto se prisutnost njegova u istinu pod stanovitim uvjetima za ferrocijankalijem i rhodankalijem dokazati dade. Absolutno pomanjkanje ili nedostatna množiua željeza u tlu ili u obće u mediju iz kojega biljka crpa hranu svoju, uzrokom je specifičnoj bolesti, koja se u bitnosti očituje jedan put u tom, da normalno zeleni dielovi biljke ostaju bezbojni, biiedi, u kojem se slučaju bolest označuje kao kloroza, a drugi put dielovi su ti žuti ili zeleno-žuti, te se patoložki taj pojav onda označuje kao icterus (žutica). Obadvje su bolesti doduše najčešće uvjetovane pomanjkanjem ili nedostatkom željeza kao hrani va, ali se ipak imadu jedna od druge lučiti po simptomima, pod kojima se pojavljuju. Na tu je razliku prvi upozorio Meyen (Pflanzenpathologie 1841.) Kod kloroze ostaje inače normalno zeleao pod uplivom svjetla se razvijajuće lišće bielo, dočim se u strukturi i obliku njegovom neopažaju niktikve promjene, samo što ustanicama nema klorofilnih tjelešaca, već su one izpunjene bezbojnim, vodenim, na protoplazmi siromašnim sadržajem.,— Kod iktera pako ostaje lišće, što se pod uplivom svjetla raz vija žuto, a u stanicama temeljne listne tkanine (mesophjU) naći je doduše tjelešaca klorofila, ali u ovima nije razvijeno specifično zeleno mastilo, — Po tim se simptomima i kloroza i ikter lahko razlikuju od etiolementa, koji je uzrokovan pomanjkanjem dovoljnog svjetla, potrebitog za razvoj normalnih klorotilnih tjelešaca u stanicama zelenog lišća. Pomanjkanje željeza kao hraniva bezuvjetno će dakle prouzročiti bolestno stanje u biljci, te će ona postati ili klorotičnom ili ikteričnom. Ne stoji ali nipošto, da je baš svaka kloroza i svaki ikter uzrokovan pomanjkanjem toga elementa. U prvom slučaju, gdje je u istinu manjak željeza kriv bolestnomu stanju biljke, lahko će nam za^ukom poći izliečiti bolest, dočim biljki pružimo njeki quantum željeza u obliku, da ga ona lahko primiti može. Već su otac i sin Gris (1. c.) pokazali, daje bolest odkloniva, ako biljki pružimo razredjenu raztopinu koje nm drugo željezove soli tako, da ju |