DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 872 — obstajnostim šume, a pravoužitnici prilagodjuju ga njihovoj lagodnosti! — To je daleko od pravila, a jdlva da se smije nazivati „oplodni sjek\ Ja imadem u Biojoj šumariji nekoliko primjera vi´lo dobro uspiela oplodnoga sjeka, još iz nedavne dobe krajiške uprave, pa sam se stogačeato pitao, kako je to, da danas tako nenapreduje. Badava sam se pitao, odgovora nenadjoh, dok mi slučajno jedan nerece : „Gospodine, ovu šumu sjekla je batina!´´ Ova izrieka razjasnila mi je sve, ljudi bijahu prisiljeni pokoravati se propisom znanosti. Ako nije baš iiepo bilo, ali je bilo dobro. Ona kazna stigla je ouoga, koji nije hotio slušati. U jednu ruku bila je ona strogost dobra, jer su ljudi dobavili potrebita drva iz drvosjeka, a niesu u to ime pravili kvar po mladini, kako to žalibože danas čine. Keć bi, da šuma i njezino gospodarstvo, nepodnose liberalizam! po gotovu, ako je na njima teret služnosti, kako je to kod šuma imovnih i urbarijalnih obćina. Prema tomu imao bi se udesiti i postupak sa pravoužitnici. Nije naše mnienje, da bi se povratila vremena biča i straha, prijateljstva i milovanja pojedinaca, a progonstva ostalih, — ne, neka bude svima jednako, ali zato neka svaki i jednako doprinosi. U to ime morali bi pravoužitnici strogo vezani biti, drva ne samo primati, već i po propisa sjeći, ciepati i slagati, premjeravati i izvoziti. Ako se mogu vezati na stotinu inih nepotrebitih jim stvari, ovo predloženo bilo bi koristno i po nje i po potomstvo! Kako je danas, neda se napried! Tobolac pobiraka za šumara. Priobćio Vatroskv Racki. Prem nijesam ljubitelj kojekakvih predgovora i uvoda, nemogu se oteti, a da ovdje neprogovorim o svrhi „tobolca pobiraka za šumara". Nitko mi neće zanijekati, da čitanje i mozganje na široko pisanih stručnih razprava i člandva umori čitatelja, paee čim je više i dulje čita, tim mu više volje poiiestaje za čitanje do kraja i konca. Tim nebudi rečeno, da nakanih odvratiti čestite stručare od čitanja obširnih stručnih razprava; au namjeravam ovdje priobćili u svom tobolcu po gdjekoje male vieslice, obrete i druge člančiće kratkog sadržaja, koje ce svatko na dokolici (in Massestunden) željno čitati, a da si neumori duh i um, i da što šta nauči, što će nm, l)ilo ma gdje, pruditi u njegovom životu ili radu. Toliko, da se razumijemo! Budem li zdrav i živ, onda ću takav tobolac pobiraka upriličiti i za lugare prema njihovom zvanju i znanju. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 37 <-- 37 --> PDF |
373 — . L Uzvratna tvorba kod duba ((iuercHs se-ssilili). Profesor Fr. Krasan tamačdo je u svojoj razpravi prigodom obdržavanja sjednice car. akademije znanosti i umjetnosti u Beču čudnovat pojav uzvratne tvorbe kod dfiba. On veli, da je u blizini Graca na više dfibova primjetio list od raznovrstnog oblika. Dub naime, koji je svoje lišće izgubio 8. svibnja sbog žestoga mraza, prolistao je nakon dva tjedna na onih pupoljcib, koji od nirai^a pozebli nisu i koji još do 8. svibnja listiće ne iztjeraj^e. Taj nov iz izbojaknb porasli list bio je sasvim normalan, ali mjestimice dobio je oblik lista od Quercus infectoria Oliv. Tečajem lieta porasle su nove vrieže (sprossen) i to iz nadorastiijućih pnpoljcib. Na ovih pojaviše se odzdol uzki, neverugasti (ungebuchtet), cjelciti (ganzrandig) i prema vršku krpasti, a na samom vršku vrieže perasto-izciepani listovi. Na osnovu raznih prispodabljanja dokazao je pisac razprave njeku svezu postanka izmedju ovih oblika lista i izmedju njekih stanovitih još i sad živućih vrstih sjevero-američkih dtlbova (Querc. vircns Ait. (,)uer. ar^natica Walt. i Quer. prinos L.), te izmedju okamjelih vrstih (Quer. Daphnes Ung.; Quer. elaena Ung. i Qaer. chloropbjlla Ung.) i Querc. tephrodes Ung. iz miocena. Za tu svoju tvrdnju navadja razloge, kako je ovaj raznovrstni oblik lista uzvratnom tvorbom postao naime, paudarom (Rtickschlag) novo tvorećeg zametka, pri čemu on upućuje na shčne oblike listova, koji se pojavljuju na poklici (Keimpflanze) mladog duba. II. Tvorba debla kod listnjaca i i^-etinjaža. Po „Forschungen auf dem Gebiete der Agriculturphvsik" pokušao je R, HofFmann, da razrieši zaganku (problem), kako stabarje od listnjaćah i Četinjacah deblja t. j . kako ono kod rastenja sve krupnije biva. Imalo se je naime mekanički i\azjasniti, kako je to, da u prvih godina često iz postojećega nepravilnoga presieka debla postaje polagano okrugli presiek debla; imao se je razjasniti odklon trakova srčike (Markstrahlen) kod povišenog pritiska na koru i odnošaj pritiska na koru prema umnožanju staničevlja, te položaj Icroz zasređno (excentrično) rastenje debljine odklonjenih trakova srčike. Prvo pitanje razjasnjuje se obzirom na silu rastenja, napetosti kore i pritiska iste, te obzirom na odpor samog drva tim, da na šupljih dielovih drvo brže raste, buduć je na takovib mjestih pritisak kore niječan, to cereći, da na takovih mjestih kora ništa netlači na drvo, dočim ga na izbočenih (bokatih, convexnih) dielovih tlači silom od pol uzdnšnog tlaka, a na samoj spojnici (veznici) izbočenosti tlači ga silom od 6 uzdušnih tlakah. Ovo je dokazano sa proracunanjera. Odklon trakovi srčike pritiskom kore biva obično onda^ ako stabla rastu uz hridine, stiene ili stablo uz stablo. Na dielu ili mjestu najvećega pritiska |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 38 <-- 38 --> PDF |
-.374 (tlaka) odklone ^e trako^i srcike n etljusobito i poiiarnje^te se skoro uzpoređ k stierij, hridini i t. d., kojoj se je stablo prijjubilo ili priklonilo. Po HofiuaBDovom tiinjačeBJu ovaj odklon trakova srcike nije ništa drugo, nego posljedak djelovanja onih istih sila, koje smo kod prvog pitanja nabrojili, uz sudjelovanje jednostranog povišenog tlačenja kore, Konačno se primjećuje, da se kod uvojitog (uvitog) stognuća kore ili kod ozleila pomaknu stanice u pra\cu promjenjene mezgrovne struje. ´ III. Upliv obilja Jik´a i korieiija isa prirast đel)Ijiii€ kođ đrvec^a; Sveukupni na livojali i na granju od stabla ili porasta nalazeći se branit, beni udovi zovu se lišće, te prema većoj ili manjoj množini istog prosudjuje se obilje lišća stanovitog stabla ili porasta, Množto lišća sačinjava ukupni sbroj površine svega lišća, dočim se valjanost lišća mjeri po njegovoj dobi (starosti) i njegovoj osvjeti, koje zajedno uvjetuju silu hranivosti. Ma toro (staro) iipće izvodi bo mauje, nego mlad« lišće, a čim je ono više izvrženo svjetlu i uzduhu. tim više pocrne stablo debljati, to će reći, da stablo tim krupnije biva. ´ . , Ovo isto valja i za korienje stabla. Cim je korienje stabla jače i snažnije, tim će i deblo* od stabla krupnije bivati. Oboje ovo, naime lišće i kori nje mora biti medjusobno u razmjernom odnošaju. Ako be primjerice od 3 mlađa stablića od jednake stai-osti i od jednake ^rsti, te jednake stojbinske naravi (svojstva) A B i C prvomu stabliću A oduzme poknica njegova korienja, drugomu stabliću B klaštrenjem polovica njegova lišća, a ako he potonji stablić C ostavi netaknut onakav, kakav je u naravnom razmjeru, t daće kod stablića A 1 išće i pupoljci nepodpuno izbijati, pače oval podjedno djelovati za nadomještenje prvašnje tvorbe korienja, što inače nebi bilo, da se je stabh´ću u jednakom razmjeru odmah oduzelo takodjer i polovica gran^. Kod stablića B, gdje ostavismo sve korienje, a oduzesmo polovicu iišća, umaujiti će se prvašnje dielovanje korienja za polovicu. Ali sveukupna radinost korienja ipak će snažnije djelovati baš na tvorenje novog i većeg lišća za da prvašnju ravnovjes izjednači, pri čemu će ova tvorba biti ipak mnogo manja, nego prije, i prirast ili oh novak gromade od stablića B, kao i ouaj od stablića A prema onom od stablića C u prvoj godini zaostat će znatno. k ovoga sliedi, da je tekući prirast gromade kod iste vrsti drveća razmjeran sa obiljem lišća, a to će reći, da stablo ili porast sa dvostrukim obiljem lišća u jednakih okolnostib ima dakle i dvostruki prirast ili obnovak na kockastoj u sebi ni (sadržaju). * Valja dobro r..J)kovad dobi o \ stablo. Stablo je naime der Baum, a der ^chaft..ft. Vid VidVidi ii o oo toxn u mojo mojomojoj jj raspravi:razpravi: ,,Suma ili drvedebio tom lipj 66111 čtvti" i t, d, |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 39 <-- 39 --> PDF |
375 PrikažiiJK) to slikovno i to ta likom 1., 2., 3. i 4, Ako su stabla lika 2. i 4. od iste vrsti drva i od jednakih površinah lišća i ako su ove potonje, bilo ma kako drugao porazdieljene, ipak od jednake snage, te kad bi prvo stablo imalo sad 0*098 m´* godišnji prirast, onda bi isto toliki godišnji prii´ast i ono drugo stablo imalo. Ako bi stablo lika 1. imalo dvostruku množinu lišt-a, nego što ga ima stablo lika 2., onda bi ono dvostruki prirast izvodilo, naime 0.196 m^ Isto tako ima stablo lika 1. dvostruku množinu korienja odnosno dvostruku snagu djelatnosti ili hranivostl korienja od stabla lika 2. Ako se nadalje od 2 stabla zadnj i prirast proračuna i onda prispodobi, tad se može odtud takodjer i razmjer njihove tvorbe krošanja i kića pronaći u predpostavi, da je kod obijuh stabala njihova starost i osjena naiična (analogna). Odtud sliedi glavno načelo: da tekući prirast koliko će njekog porasta n ezavisi (neuvjetuje) od broja ili množine staba 1 a ili od gustoće istih, nego zavisi pod jednakim! odnošaj i sasm a od veličine njegove listnatosti t. j. od obilja lišća. Izkustvo nas uči, da progaljen (proredjen) porast su manjom, ali snažno djelujućom množinom lišća u mnogih slučajih više izvoditi može, nego ^;ust (mrčav) porast sa svojim osežnim (eztensivnini) i vrlo zasjenitim i zasjenivajućira lišćem. Nije nemoguće, da će sbog svježosti tl;i u čilo načetoj predsječi (Vorbieb) umitana šuma unatoč umanjenoj drvnoj zalihi ne samo više proizvoditi na zbiljnoni godišnjem dohodku porasta, nego će ponješto povisiti i njegov pruračim gromade G-ornji i vanjski dio krošnje doprinaša na hranitbu i na tvorenje drva mnogo više, nego dolnji i nutarnji dio iste. Raz |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 376 .— . polomimo li visinu \nlvd ili vieimi liio^nje J S lik 1-4 u dva pojedtiaka listnata pojasaJ M, M PiP P, tad će njihov upliv odnosno njihova gospodarst,vena vriednost glede prirasta koliko će n obće biti valjda kao 1:2:4, a odtuđ sliedi, da svaka gornja trećina proizvodi dvostruko više, nego slieđeća niža trećina. Ili, ako se 4 sukladna stabla od prilike lika L ili 2. izaberu, te ako se jednom od onih stabalah A gornja trećina-QSO, drugomu B srednja, trećina LPN, trećemu stablu C đolnja trećina HMK kića odstrani, a da se četvrto stablo netaknuto ostavi onako, kakovo je, i ako se posije 2—3 godine sva ta stabla obore, te najv.ećom pomnjom izmjere; nadalje, da su gusto zasjenjena stabla jedno prama drugomu u razmjeru kao 2:3:5 , onda će se u jednom ili u drugom slučaju ili u obće pokazati, da^ je ono stablo, kojemu klaštrenjem oduzesmo trećinu njegova kića, te toga radi više nezasjenjuje, oko V^ ili V-^ njegove nadzemne proizvodne ili listnate snage odnosno u tom času oko 15 do 20 postotaka na prirastu gromade izgubilo i da mora ovaj gubitak sa snagom korienja od primjerno preostavših 15- 20 postotaka nadomjestiti t. j . nadoknaditi. Prirast objama iliti sadržaja na gdjegod kojoj točki stabla skoro je razmjeran sa gore nalazećom se listnatosti (obiljem lišća) — dakle on je na golom (bezgranatom) deblu skoro jednak, dočim je na vršku t j. na gornjem grana tom dielu u padajućem razmjeru prema više gore nalazećem se obilju lišća. Ovo se lasno može životoslovno protumačiti, ako se promozga, da se od korienja usisan i opet od lišća upojen sok tekar u lišću priugotavlja u pravo tvorivo tvari i da on tekar kod opetovanog snilazenja (kolanja) osniva stanice i priugotavlja tvorbu drva. Eecimo primjerice, da je presiek kod B (lik 2.) u najniladjih n = 5 godina prirarasao na plohi debljine od 9/n = 10 []´ ´ ili na odnosnom 1 palac debelom koturu 9 = 10 c/, onda bi sliedilo, da bi morao biti u CEFi J jednnk godišnji prirast od 9/n = ^7.5 t. j . od 2 četvorna odnosno od 2c´V dočim bi bio kod M najviše */5, a kod P možda jedva polovicu tako \elik. Uzmimo u okruglih brojka, da je prirast plošne debljine u deblu (od D do J lik 1., 2. i 3.)^ q, to je on u trećini vrška M oko = 0,8 q, a po sredini vrška M do P - 0,7 (i do 0,6 q. Ako je obilje lišća (listnatost) dvajuh stabala (na pr. lik 2. i 3.) kao m : n, onda je kod istih odaošajah takodjer i prirast plošne debljine na dnu vrška Z ili na gornjoj točki debla J, a isto tako i uzduž ciela debla skoro približno jednak kao m : n. Kad bi bila dakle krošnjatost HSK stabla (lik 3.) za polovicu manja od HSK (lik 2.), i kad bi ovo potonje stablo u zadjem petgodištu kod Z,2 ili B oko 20 U´ prirasta imalo, to bi ga i ono prvo stablo izmedju J i Z,3 samo oko 10 0]^´ imalo. Ako bi se mogla listnatost (obilje lišća) od oblika stabla (lik L) polaganim klaštrenjem neoslabljeno i bez uštrba svesti ili upriličiti na obhk stabla (lik 2.), onda bi se tim prenesla podjedno i ciela snaga korienja ili cieli priras!: plošne |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 377 — debljiiie točke B (lik ].) do ili preko točke vr^a Z, a tim bi se ojačao i gornji prirast debljine debla, to će reći, da bi se tim povisila i pospje šila prebrcnost (Vollhol/igkeit). Asolutan prirast debljine jedne preko druge ložeće točke debla t. j . promjer i prirast objama od dna D (lik 1—4) u/duž debla raste sve jace i to lim vise, čim je u času više dotično deblo odmetnuto ili čunjasto, dočim u vršku (od J prama S) sa malom promjenom ostaje jednak, osim da se je u velikoj starosti (kod dovršena rasta visine) djelatnost lišća usredotočila više u vršak, u kojem će slučaju biti prirast debljine gore mnogo veći Relativa n (odno&an) priras t ili postotak prirasta debljine kod jodne preko druge ležeće točke debla raste sve više uzduž cielog stabla, i to više u deblu, nego u vršku, pače u mnogo većem omjeru, nego li absobitan prirast. Postotak prirasta plošne debljine kod jedne preko druge ležeće točke stabla uviek je za dva put obilniji, nego što je j e d n o s m j e r n i p o s t o t a k prirasta debljine p naime p 7100, a prema tomu njegovo povećanje u \is gore odgovara jur istaknutim načelom. Iz ovoga razloženja uvidit se može velik upliv, što no ga ima listnatost i obilje korienja na povećanje drvne gromade ili usebine stabla."^ IV. Djelovanje mnEJe 11a drveće. Još se niesam bio ni ogaćio, niti su mi stalni zubi sjekutići probili, kad sam slušao, da je od munje ošinuto drvo liek proti zubnoj bolesti. U rodnom mi kraju pripovieda se, da će zubna boljetica taj čas jenjati, ako uzmeš triešćicu od onakova drveta, što no ga je sv. Ilija n)unjom razkolio; trebaš samo iverak takova drva oštro zašiljiti, u bolni zub zabadati dok ti krvca nenavrne teći, pak evo te zdrava i čila kao drenov klin. Tako bajaju }noji zemljaci, a ja prepuštam vještovitu liečniku, da izhitri, je li to odtnd, što se bockanjem desni (zuberine) odčepi krv, ili je čudotvorno drvce k(»ji čas munjevito, te zubni živac ublažuje. Nije mi do naklapanja, nego hajd da vidimo, kako munja dieluje na drveće. Mi znamo za živu istinu, da po onoj našoj narodnoj poslovici: „(jeće grom´^"* u koprive , ali za to s voljom trieska munja u drveta i to ponaj radje u matori dfib. * Ova je razpravica upriličeita po načelih nauke Presslerove. ^´* U ovoj poslovici krivo se rabi ,,grom". a moralo bi biti j^mnnja´^ ; jer grom je Doniier, a munja BIit/. (BHtzsfrabl), za to novalja redi ,.groniovod´´, nego „munjovod". I nag narod potanko razlikuje ,,grom" od „munje", kako se fu razabire u slJedec^ilj narodnih i^oslovica; ,, Prije munja sieva, a pak se grom ruzliega" ili ,,za munjom se grom Oeka". Daničie. IH: „neboj se groma, kad munju u epritiće" ili: „bježeći od groma, miujja me opali", Dani^ic. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Tko nije od nos ?iimara plandujiić po dubravi izmedju dubova vidio otrcana podsuknjama* sjedogknea od kakovih 200 i više godina, kako mu je munja ne samo brko\e posmiidila, nego mu i fmašiti trup rasporila do dna srca. Pašto mi na to? Stadosmo, popostajasmo, te ^aklimajuć glavom, čudom se cudeć goro]) adnoj snazi nebeske munje, te požalismo, što toga šumskoga velikana nije oborila oštrica od sjekire, jer bi ga ona zaista bolje občuvala od onakove potrice, a u njegovih daščica počivala bi ona slastna crvenika, koja ljudskim mozgom zavrnda, kad se je previše naužije. Al ovako od munje otrcan starac stoji kao noćno strašilo, dok ^e ili sam neobori na crnu zemljicu, ili dok se nenađje sirotica, koja mu sad danas, sad sutra po koje sakato udo neodsječe, da š njim zapreta siromašno ognjište. To je sudbina onih, koje nebo kazni! Pa ni tohko sažaljenja nepokazmo mi šumari, da onakova bolestnika, ranjava i kljasta, pobliže nerazmotrimo, nebi ]i što šta na njemu opazili, što bi nas uputilo o djelovanju munje na staničevlje drveta, 0 djelovanju munje na drveće zapredali su učenjaci svakojako, te pokušali, da 0 učinku munjevne snage što stalno doznadu. 1 doznalo se, da munja struji onud, kud je najmanje zaprieka. Udari li munja u stablo, onda će ona strujiti (teći) uzduž drvnih vlakanaca, te se razdvoji na razsošju grana t. j . na onom mjestu, gdje grane iz debla porastu i opet se ona izpod razsošja spoji, tekuć smjerom drvnih vlakanaca sve dalje poput vođe kroz žlieb. Trup drva, srčika oko bakulje (cambium) t. j . kolut ili pravije ostublje razciepivih stanica postaju na mjestu udarca munje tamnosmeđji, dočim se lišće na okrajcih izdrpa i osraudh Kod udarca munje odlupi se često kora, te bude na komadiće porazbacana. Prije se je mislilo, da to dolazi odtud, što se jarom munje izmcdju kore i drva pretvaranjem sokova (mezgre) tvori para, koja se razpruži i koru velikom svojom snagom odbiti od drveta. Nu po dokazih Dan Calladonovih nije tomu tako; jer on tvrdi, da to biva mehaničkim r^dom i to silnim munjevnim odudarom ili odrivanjem kore od drvnog trupa. Ovaj Calladonov dokaz jest istinit, buduć munja udara recimo primjerice u dimnjake, te jim razprši često na sve strane ciglovje, u kojemu se nemože od sokova para tvoriti, jer je ondje neima, pa se ipak ciglovje razprši. Munja razoruje najjače one dielove stabla, koje mu najveće zaprieke stavljaju kod izravnjivanja munjevitosti, a gdje takovih zaprieka neima, ondje munja struji dalje bez da razoruje. Za to ova neozledjuje sokoviti pletež lišća, dočim petlje lišća i stržaje (ranken) osmudi i posuši. Brazda u bjeliki drveta pokazuje put, kojim je munja prostrujila. Iz izkustva je poznato, da munja ne udara uvjek unajvišje predmete, nu =^ Ovako zovu u Slavoniji drvo, koje ima visoko deblo bez kic^a i ogranaka, dakle ein hochstammiger Baum, jer tau je deblo poput sukuje (ženske). |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 379 — ,, ipak su visoki predmeti više izvrženi u !arcu munje, te prema "tomu istinita je ona naša´poslovica: ,,uaj viših se vrhu treskovi"^´ hitaju." Dan. Da munja s voljom uchtra u drveta dolnzi odtud, što u drveću ima mnogo sokova, koji su dobri vodici munjevnosti, a toga radi u njih se skiiplj;! množtvo munjine, te za to snažno privlače munju poput muujovoda. Za to nije luudro tko se hoće sklouuti kod oluje pod drveta. Ke samo na svom putu, nego i u blizini udarca munje u drveta ostavlja ona iza sebe vonj ozonov za njeko kratko vrieme. Naš narod kaže, da munja Vonja po sumporu, što naravno nije tako. Munja pret\-ara jedan dio kisika od uzduha u ozon. a jedan dio kisika spaja se (shicuje) sa dušikom u dušikovinu (NOs,. salitrovina). Najradje udara munja u dub (hrast), a najredje u bukvu. Za to je veća pogibelj boj-aviti kod oluje pod hrastom, nego pod, bukvom. Bit će tomu valjda razlog, što hrast obično većim svojim površjem sadržaje više sokova, a svojom trieslinom više željeznih sastavina. Kušalo se je po statističkih podatcih sastaviti njeki omjer, koji bi imao služiti kao mjerilo za veću ili manju sklonost udarca munje prema drveću. Ako se uzme pogibelj udarca munje kod bukve sa 3, to udara munja u četinjaču 15 put više, u dubravu (hrastik) 54 put, a u ostala listnjaču 40 put. Munja osine razmjerno više bolestna stabla, a uajvoli ošinuti osamljena stabla ili tako zvane „pisare",** te redje mlara u stabla, koja stoje unutri u porastu, a najlaglje ozledjuje onakova, koja su 15—20 mt. visoka. Isto tako munja tri put više pogodi u deblo drveta, nego u vršiku, te odskoči u 3 do lOO slučaja od jednog stabla na drugo. Kod trećine od munje udarenih stabala razmrska ona (pociepa) deblo, dočim ga obično samo više ili manje ozledi. Takove manje ozlede niesu za dotično stablo za buduće uspievanje pogibeljne, te takovo stablo živi i dalje veselo.^ (Nastavak slJedi,} 0 kforozi bilja. Gospodin Ivan Jagi ć priobćio je u broju 178. t. g. časopisa „Narodne Novine" pod gornjim naslovom razj)ravu učitelja botanike na našem sveučihštu g. dra. Hein z a o bfdesti chlorose, koja je zadnjih godina zadala puno straha svim onim naprednim vinogradarom u Francuzkoj. a nješto i u Ugarskoj, koji su na mjesto uginulih vinograda zasadili američku lozu. Buduć da upitna znanstvena razprava zasieca ponješto i u šumarsku struku, to umijemo, da neće biti s gorega, a da istu u naš list uvrstimo s tvrdim uvjerenjem, da će svakoga od nas osobito zanimati. =´" Ovdje je tresak ili tnesak OIJO isto, Što i munja, *"^´ Tako pvoziTaju u Slavoniji stabla, koja stoje na okrajku šume (BandV^aume), a carod jib ovako prozvao za to, sto sn granata, te bolje urode vAvom, a šumari tobož da ciene ili pišu žirovinu samo po BJiliovu urodu., |