DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 365 -— Odnosni eventualni višak uvrstiti će se u račun doprineska za-buduću gospodarstvena godinu. § 39. Potrebitu robotu za uzdržavanje biljevišta i razsađnjaka, izvadjanje gojitbe, proredjivanja i priredjivanja gorivoga drva za razdiobu, imadu pravoužitnici polag potriebe i po pravu uživanja bezplatiio pružiti. Pri razredjenju robote polag pravoužitničkoga jednačka imade se najmanja pravoužitnička tangenta temeljeni uzeti, a po onoj na ostale pravoužitnike zaključiti. Temeljem je, da četiri ručna robotara jednog voznog zamienjuju i obratno. Odštetu u novcu zaključiti će županijske skupštine upravni odbor, saslušav mnienja kr. kot. oblasti za eventualno reluirahje. U § L pod slovom a), b) i c) označeni pravoužitnici odštetiti će dužnu robotu u novcu, s kojim će se postupati temeljem § 34. a potriebite radnje obaviti će ovlaštenici u § 1. pod slovom d) i e) redom polag potrebe. § 40. U svakoj urbarskoj obćini kod mjestnoga kneza stajati će propisnik robotaške dužnosti polag primjerka 5., u koji će se evidencije radi vazda ubilježiti po lugarskom osoblju u prisutnosti bar jednoga pravoužitnika pružena robota uz oznaku, u koju svrhu je uporabljena i kada. Po obredanju robote imade se iznovice započeti redanje. Oplodna sječa u šumah Imovnih i urbarijalnih obcina u Hrvatskoj. Piše Dragutin Naiiicmi. Od onog vremena, od kada su u bivšem krajiškom dielu Hrvatske uvedene imovne obćine, a u proviucijalnomu vlastelinstva ođkupljena od podavanja šumskih služnosti, dobilo je šumsko gospodarstvo u Hrvatskoj sasvim drugo lice. Jednoličnost gospodarstva, mirno i bezbrižno uživanje šume, zamienilo je gospodarstvo, odgovarajuće mjestnim obstojnostim, zamienila je ekonomična borba. Suvlastnici, naučni na bezplatno i neograničeno uživanje šume u svih potankostih, a da jih nije zaboUla glava o uzdržavanju šume, danas su vlastnici i gospodari s vezanom putnicom: ^šumska površina nesmije se pretvoriti udrugu vrst težatbe, — sječine moraju se odmah i pošumiti." Koja razlika od njekoč i sada! Koja razlika nastala je s druge strane u uživanju šume. Nekada (nedavno!) naredio je vlastnik, da će u šumi X biti doznaka drva, bud za gradju, bud za |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 30 <-- 30 --> PDF |
. — 36B — gorivo, — i ljudi đodjošeu opređieljeno vrieme, priinlše drva i urediSe sve po njegovoj odredbi. Daoas zovu se takodjer k doznaci, primaju drva, ali rieđko da slušaju odredbe šumara, Preovlađala je- raisao, da je šuma njihova! U sliededih redcih nakanio sam, nacrtati te po uzgoj šume nepovoljne obstojnosti. Narav sama govori nam jasno, da će nam pomoći u uzgoju šume, ako s naše strane učinimo ono. što je od potrebe, da usavrši njezino djelo. Ovo uvidiše otci šumarske znanosti i mnogogodišnjim trudom i izkustvom dadoše nauj pravila, kako da upotrebimo rečeno svojstvo naravi: ustanoviše pravila za pomladak šume naravnim pomladjivanjem. Ovaj način kulture preporuča se osobito za one vrsti drveća, koje u mladosti trebaju zaštite (bukva jela); neobhodno nužđna je i za ostale vrsti, ako se nalaze na visočinah. Ovaj način pomladjivanja nuždan je i za onakove šume, u kojih je umjetni način tegotan sbog nepovoljnog položaja šumišta i raznovrstnih obstojnosti tla (strmine, litice itd.). Preporuča se sam po sebi za one okolice i šume, gdje šuma često plodom rodi, gdje u šumah već ima obilnog pomladka, pa i za ona gospodarstva, koja nerazpolažu s velikom glavnicom, da bi mogli namiriti ogromne troškove umjetnog pomladjivanja, (imovne i urbarijalne obćine u Hrvatskoj), pa tamo, gdje su drva jeftina, jer šuma ne nosi ni tolikog dohodka, da bi mogla namirili sve pravedne tražbine vlastaika, a još manje, da bi bacila i troškove umjetnog pomladjivanja. Ovaj način pomladjivanja ne ćemo upotrebiti tamo, gdje kanimo iztriebiti postojeću vrst drva, ili ako stabla ne rode više sjemenom, ili su još neplodna, pa tamo, gdje se tlo mora istom pripraviti za pošumljenje, (močvare). Navedene osebujnosti naravnog pomladjivanja jasno govore, da je ovaj način kulture za dane obstojnosti vrlo dobar, a za navedene vlastnike od velike koristi. Pitanje je prije svega, kako se provadja pomladjivanje šume ovim načinom? — Odgovor je opet u prirodi samoj: 1* Poznato je, da ima šumskog bilja, koje nemože uspieti, ako ga guši visoko drveće, dočim ima i takovog, koje traži svjetlost i zraka uz obilnu zaštitu visokog drveća, pa ima i takovog, koje najvoli rasti slobodno. 2. Ima bilja, koje je čvrstog, odnosno dubokog korenja, a drugo je opet kratkog (plitkog), pa je prema tomu i vrlo različan postupak za jednu i drugu vrst. Prva može ostati redjeg sklopa, dopim se drugoj nesmije sklop raztrgnuti. 3. Isto tako različno je drveće i pogledom na tlo, na kojem uspieva, jer njeko je zadovoljno i s mršavim, dočim drugo traži posvema dobro; iraa sjemena, koje će uspieti na svakom tlu, a za njeke vrsti mora se istom pripraviti. 4. Njeke vrsti drveća uspievaju na najvećih visočinah i najgorem tlu, u neprestanoj borbi s vjetrovi i zračnimi oboriuami, dočim druge uspievaju samo u blagom pođnebju i uz blage zračne oborine. 5. Drveće je različno i glede vremena, kada počima plodom roditi: njeke vrsti nose plod rano, dočim druge mor.iju postići veliku starost; u jeduili je |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 367 " sjeme lagano, pa gi vjetar daleko raznosi i sječiiie uaplodjuje, u driv>-ili te^.k:o , pa pada .samo pod stablo, dakle na blizu naplodjuje. Na temelja ovih osebinah pojedinih vrsti drveća, osnovan je i sam postupak naravnoga pomladjivanja u visokoj šumi, Postupak je trovrstan: a) sječa do gola, b) sječa do sjemenjaka, ; c) sječa prebi raca. Oplođni sjek sastoji se od tri odnosno četiri sjeka. Evo postupka: Kada je odredjena površina, koja se ima pomladiti naravnim načinom, prva nam je briga, ustanoviti, da li imade podmladka, ili ne. Ako ga ima i to toliko, da je sječina pošumljena, a pomladak netraži nikakovog obzira, budi ma s kojeg razloga (vjetar, žega, lošo tlo, rara´O, to možemo dotičnu sječinu posjeći do gola ili u počep (čisti sjek). I, Nije li tako, nego ako je već pomladak porasao samo mjestimice i to slabo, pa je ćutljiv budi prama komu podnebnom uplivu, te traži zaštite od starog drveća; JU je možda tlo lošo, pa bi posjekom starih stabala još pogoršalo, a time i uspieh budućeg naraštaja posvema u dvojbu došao, — tada nam je oprezno sjeći, te sječinu samo „prozračiti^´ (prozračni sjek), t. j . stabla toliko razređiti, da do zemlje dodje sunce, vlaga, uslied česa se tlo pobolj.%, a i stabla boljim i obilnijim plodom rode, kada su udaljenija jedno od drugoga. Ne ima li na površini nikakovog pomladka, ili je sjek opredieljen u takovoj sastojini, koja još sjemenom nerodi, ali nije ni daleko tomu; ako je nadalje opredieljena za sjek šuma podpunog sklopa, a niesmo sjegurni, ne će li obilnijom prosjeki.m nadaleko stojeća stabla vjer rušiti, jer su slabog žilja; ako nam je provesti oplodni sjek u takovoj šumi, u kojoj se tlo ima istom pripi^aviti, da sjeme može u njem klicati, budi s toga, što je samo po sebi lošo, budi opet, da je puno mašine, ili korova; ako nam je propis, da nekoje vrsti drveća za budućnost iztisnerao, ili škodljive utamanimo prije, nego li se sječina počme pomladjivati, — tada ćemo naravno pomladjivanje šume s oplodnim sjekora početi tako zvanim pripravnim sjekom. Navedene osebujnosti same govore, kako i što se ima raditi. Mjerilo prozrake ovisno je o samoj sastojini, ali ipak uz tu obvezu, da krošnje stabala nesmiju biti na daleko pretrgnute. Kod ovoga sjeka dade se posjeći najjače drveće, jer ono slabije bolje će rasti i napredovati, kada dobije više zraka, vlage i svjetla, te će svrha biti podpuno postignuta. Naprotiv, da posječemo tanje i mladje drveće, ono bi potjeralo iz panja, te bi pomladak, nikli iz sjemena, kasnije nađraslo i ugušilo. Kada smo ovo proveli dolazi istom prozračni sjek. II. Progala ili prozračni sjek ima tu zadaću, da na površini nalazeće se drveće usposobi za zdrav i obilan rod sjemena, te ovo da naplodi sječinu. Na koliko da ovaj sjek provedemo, o\isao je od vrsti drveća, koja je vladajuća i koja će i nadalje takovom ostati, i o tom, kako često šuma sje |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 368 — menom urodi. Ako je takova vrst drva, koja ima težko sjeme (hrast, bukva, kesten), tada nesmijemo obilno prosjecati, kao onda, ako je sjeme lagano (jela, smrieka itd.). U prvom bo slučaju pada sjeme pod samo stablo, docim ga u drugom slučaja vjetar raznosi na daleko. U ovom zadnjem slučaju, paziti nam je nadalje, da ii odnosna vrst drva u prvoj mladosti treba zaštite od visokih stabala, ili ne; ako joj je to potrebito (n. pr. jela), prozrači se slabo, ako nije (ariš, prosti i crni bor), prozrači se jače. Ako sa česte godine, da šuma sjemenom urodi, u tom slučaju možemo takodjer obilnije prozračiti. Ako imademo šumu, koja je na obronku gorskom, prozraka može biti jača na dolnjera kraju, jer se sjeme kotura od sgora dole od onih stabala, koja su na brdu. Da se sjeme može primiti, tomu pripomaže obaranje i izradjivanje stabala, izvažanje izradjene robe, jer se uslied toga mješa sjeme sa zemljom. Dobro je takodjer pustiti svinje, da proruju zemlju. U istu svrhu preporuča se panjeve kopati, ako nam se nije bojati, da bi usljed toga vjetar odpuhao zemlju rahlu. Sve ovo mora se tako udesiti, da ciela površina bude jednako pošumljena. IIL Jesmo li po navedenih propisih sve proveli, počekat! nam je koju. godinu, da ustanovimo, na koliko je drvosjek pošumljen, i za koliko, — prema vrsti drva, — treba pomladku zraka, vjetlosti vlage, — na koliko da se dalje sječe. Razgala ili razgalni sjek ima tu zadaću, da posjekom stabala priučavamo pomladak na prosto stanje. Ovaj sjek ravna se po sliedećih pravilih: U blagom podnebju, gdje mlade biljke brže rastu, gdje nema škodljivi upliva zračnih oborina, možemo jače progaliti, nego tamo, gdje se toga imamo bojati. Tako ćemo nadalje slabije progaliti na sjevernih i istočnih strana brda, gdje mrazovi i oštri vjetrovi vrlo škode; slabije na suhom i mršavom tlu, nego li na zapadnih obroncih, gdje je mladi imraštaj bulje sačuvan blagim uplivom zraka, a i s time, što na njega nepadaja velike oborine. Ako su jaki vjetrovi česti u dotičnoj okolici, tada nam je takodjer slabije progaliti. Riedko če se dogoditi, da hi obstojnostim odgovarajuću pi-ogala uspiela od prvoga puta, pa se s toga iraa još jednom pregledati i tamo pomoći, gdje je slabija bez nužde. IV, Uzmimo, da nam je sve pošlo za rakom, kako smo sami želili, — da je površina podpuno na^umljemi, Kada nastupi ovo, tada nam je počekati, dok se pomladak priuči na prosto stanje, dakle ojača. Čim se to dogodi, posjeku se još ona stabla, koja stoje na sječjni. Razumije se samo po sebi, da će do vršn i sje k biti tim prije, čim manje zaštite treba mladi naraštaj. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 369 — Često puta traži se kod ovoga sjeka, da se staUla p>]pino okrosa prije, nego li se ruše, jer se tim u velike čuva })omladak, koga bi granje gnječilo, a mnoge i uništilo. Kod one vrsti drveća, kojih mladi narastaj nepodnosi zaštite od stojećih stabala, imamo samo prozračni, a po tom dovršili sjek. Još nam preostaje reci ovu o izvo^^u drva: Promotrimo li ukupno naravno pomladjivanje, to opažamo, da na cieloj površini imamo mladik i staro drveće, da obaranjem stabala, izradjivanjem i izvozom robe tarerao mladik. Da ovomu po mogućnosti doskočimo, moramo posjef^eno drveće odmah izradjivati i izvoziti. Izvoz sam mora se obaviti za visokog sniega, ali nipo-^to ne za stroge zime, jer se mladice lome. Neiina li sniega, to se roba mora iznositi na puteve. S ovih razloga moraju se i drvosjoci tako poredati, da se kroz nje nevoze drva iz drugih drvosjeka, koji sliede. S toga se na brdinah sječe najprije s vrha, pa dodje k jarku. Opisani postupak pomladjivanja šume naravnim načinom i oplodnim sjekom zahtjeva od šumara najveću opreznost, jer on može vrlo labko pregledati koju obstojnost, koja je od upliva po budući pomladak, pa ga s tim i uništiti. Ovo se mole tim pinje dogoditi, što se pomladjivanje ostavlja naravij koja se neđa skučiti pod stalne oblike i propise, ona radi svojim načinom, koga šumar mora sliediti. Nu ne sama priroda, već i uživanje šume od velikog je upliva po budući naraštaj. Badava su svi propisi, da se ima ovako raditi, ako se to nemože izvršiti. A to se baš sbiva u šumah obterećenih sa služnostima. Evo kako: Po cielokupnoj drvnoj zalihi stanovitog gospodarstvenog razreda i uz ustanovljenu obhodnju izračunan je godišnji užitak, te odsječen drvosjek i opredieljeno razdol)je, za koje će se taj drvosjek posjeći i pomladiti naravnim načinom, a oplodnim sjekom. Sastojina je bukova. U drvosjeku iniaju se namiriti potrebe pravoužitnika, a ostatak prodati javnom dražb)m, ih inim kojim načinom. Došla je jesen i doznaka drva, drvosjek se otvara. Sastojine bukove u naših gorah riedko su gdje takove, da bi jim trebalo pripravnog sjeka; one su redovito takove, da se može odmah početi s prozračnim sjekom. One su riedko kada jednolične, u njih nalazimo drveća raznovrstne dobe. Usiied ovih obstojnosti privikle bukve na slobodnije stanje, a ima i poraladka ponješto, nejednoličnog. Doznaka započima- Šumar bira, t. j . doznačuje takova stabla, koja su bolestna, suhovrha, napaljenn, kržljava, zasukana, u obće takova, za koja mora unapried viditi, da sjemenom neće više roditi, ih da sjeme neće biti zdravo, a razdiel^siie po cieloj površini sječine tako, da nigdje ne bude velike progale. 27 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 370 — Ujedno narecijuje, da se doznačena stabla moraju sva posjeći, izraditi i izvesti, a drvosjek osnažiti. Vrieme sječe je prošlo i šumaru je, uz medjutirani nadzor; ustanoviti uspieb prvog (prozračnog) sjeka. Pa šta nadje? Pravoužitnici posjekli sa samo granatija stabla, granje okresali i tanje trupce pociepali, te to odvezli, a što se neda malim naporom ciepati, to sa ostavili. Mjestimice posjekli su i nedoznačena stabla, dakle ona, koja su ostavljena za naplod, a ostavili su ona, koja za to niesu. Po proračunu imalo se je usjeci, recimo 1000 m^ a posjećeno je polag premjerbe 500 m´\ Mjesto da su sjekli s brda dole, oni suš e držali jarka, kako jim je spretnije drva izvesti. Trebalo je, da pokupe najprije leževinu, oni je još više napraviše. — I stotinu drugih neprilika nadje se odmah kod prvog sjeka. Gdje su povoljne obstojnosti za prodaju bukovine, ovomu se zlu lahko doskoči, prodajom preostavše zalihe drva, te se navedene mane dadu popraviti. Ali ako je ii mojoj šumariji, gdje bukovine ima dosta, a nikakove prodje za nju, tu se ove nevolje godimice povećavaju.., Mi smo imali zadaću, da prozračnim sjekom pripravimo stabla za budući rod sa sjemenom. Opisani uspieh a i potreba pravoužitnika sili nas, da ovaj sjek provadjamo nekoliko godina, jer ga nedovršismo u opredieljenom vremenu. Ovo i jest najveće zlo, koje se kod ovoga sjeka dogadja. Prpvadjajuć prozračni sjek nekoliko godina, opažaju se s vremenom ove mane: pi-avoužitnici posjekli su mnoga stabla o prijašnjih doznakah i otvorili su šuma, a jer se je medjutim taj dio sječine oplodio, jer je bila žirovna godina, izgubio je pomladak zaštitu nuždnu, te sada trpi na sunčanoj žegi, nenapreduje, već gine, dok se i neposuši, pa to tim više, čim jača je pro- gala; pati od mrazova, pa ga nestaje vidno, jer je bukva u mladosti vrlo, nježna, njezine kotilidone nepodnose mraza. Na ovih progalinah vidimo skorim nepozvane goste: brezu, kupinu, trn, lipu, topolu i svakojaki korov, koji brzo nadraste ono mladika, što se je na takovih mjestib još uzdržalo, te ga s vremenom uguM. — Na drugih mjestih imamo još neprozračenih, jer pravoužitnici, ili nehtjedoše sjeći, radi izvoza težkog, ih je nadošla nevolja, da moraju plaćati goriva drva, da se mogu pokriti troškovi uzdržavanja imovne ohčinp. LT tom slučaju zaostaje prozračni sjek vrlo. jer od nekoliko stotina pravoužitnih obitelji, koje su usamljene u taj drvosjek, neće drva kupiti ni 50 njih. K ovomu zlu vjeran je di-ug ta obstojnost, što bukva nerodi svake godine sjemenom, već po koju izostane posvema, i to čim je na visinah, tim je redji plod Ovomu je ta posliedica, da se sječiua ne može podpuno pomladiti, jer na njoj je \rlo pi´oguljiMuh mjesta, koj^i su puua travo i korova, te sjeme nedopre do zemlje, voć je u zraku, a pošto je vlažno, ono i klija, pa nemoguć doprieti do zemlje, ono ugine kod prvog mraza. Iina opet takovih mjesta, koja niosu ni pripi´avljena za sjek, radi navedene male prodje drva, pa se ni ova ne mo;^u sjemeiionf naploditl |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 371 — Eecinio, da nam je i m ove nazrele uvjete ufipio prozračni ,^jek, te da je sjecina pomladjena i da možemo uvesti progalni sjek, a Uto pomladak priučavati na slf^boduo stanje. (jvdje zapinjenio na opisane neprilike do/nake drva za praY(mžitnike, koje su sada još veće, nogo li su prije l)iie. Naše jiravoužitnike ne će ni malo smetati, da neposjeku ondje stablo, gdje je nu/,dnfjm ol)runom mladiku, a da ne ostave ona, koja bi se moi´ala sjeći; oni paze naji)t´ije na vlastitu lagodnost. Uslied toga povećavaju se &amo opisane nepriiike po pomladak. Kod progahug «jeka pi´ostire se sjecina na većoj povrJ^iai, nego li kod prozračnog, a jer ima i poniladka, to ovaj vrlo trpi radi izvoza U sječino. Naši bo pravoužitiiici nepaze mnogo, kuda će i kojim putem i^^voziti, oni ni malo ne paze na to, kako će očuvati porasli mladik. A jer i ovaj sjek traje takodjer dulje vrieme, nego li bi trajati morao uz normalne obstojnosti i-adi cesto već spomenute neznatne množine drva, koja se godimice usjeku, jasno je, da tu naprcdka neima. Mi znamo nadalje, da bi suma morala biti cista, kada je u njoj pomladkn, da ovaj može čim prije i čim Ijepže napredovati, ali nama se nije tomu nadati od naših pravoužitnika, jer oni neće ni sada sjeći onoga, što se šale neciepa, već će ostavljati klade u šumi. i to na pomladku. Uslied opisanih neprilika kod prozračne sječe nailazimo sada u drvosjekn različite prilike, jer imamo mjesta, gdje već nebi smjelo biti ni jednoga stabla, ako kanimo, da nam se pomladak digne, a opet imamo takovih, gd^e, nam je još uvjek nastojati, kako da oplodimo sječinu. Kaino nam je uz ovakovo stanje jednoličiost buduće sastojine, o kojoj nastojati moramo! Daljne neprilike sn te, što pravoužitnici idu s blagom u sječinu, pa makar jim šumar sto puta to za])ranio. Pupoljci bukve, oso))ito u rano proljeće, vrlo su sočni i hranivi i blago je voli, nego li grizti staro sieno. Badava je pazka, badava strogi nalozi, oni se znadu pomoći. Tu sjegurno nema pomladka! Iste ove neprilike ponavljaju se i kod dovršnog sjeka, samo što nam je ovaj put i ta neprilika na putu, da pravoužitnici neče posjeći onakova stabla^ koja se nedadu ciepati, te ona i nadalje guše pondadak; ili ako je i posjeku, neće je sjekirom ui cvrknuti, već leže svom težinom na pomladku. To je oplodni sjek. koji traži umjetno pondadjivanje, ili pravi — kras! Ovo je vjeran opis onoga, što imam u praksi. Sedam je drvosjeka, otvorenih pred 10 godina, danas bi morah biti do\ršeni i oplodjeni. Niti je jedno, niti drugo, težko da se ikada podpuno posjeku, ali pomladiti neće se nikada bez umjetne pomoći (što se i činil). Nacrtane ove neprilike jasnim su svjedokom, kako je težko voditi opjodni sjek u šum.´^h, koje su ohterećene sa služnostima. Mi moramo samo prispodobiti iztaknuta pravila o])lodnog sjeka s onim, što se u istim sbiva: sječe se svake godine, a imalo bi se samo nekoliko godina, sjek bi se inuao ravnati prema |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 872 — obstajnostim šume, a pravoužitnici prilagodjuju ga njihovoj lagodnosti! — To je daleko od pravila, a jdlva da se smije nazivati „oplodni sjek\ Ja imadem u Biojoj šumariji nekoliko primjera vi´lo dobro uspiela oplodnoga sjeka, još iz nedavne dobe krajiške uprave, pa sam se stogačeato pitao, kako je to, da danas tako nenapreduje. Badava sam se pitao, odgovora nenadjoh, dok mi slučajno jedan nerece : „Gospodine, ovu šumu sjekla je batina!´´ Ova izrieka razjasnila mi je sve, ljudi bijahu prisiljeni pokoravati se propisom znanosti. Ako nije baš iiepo bilo, ali je bilo dobro. Ona kazna stigla je ouoga, koji nije hotio slušati. U jednu ruku bila je ona strogost dobra, jer su ljudi dobavili potrebita drva iz drvosjeka, a niesu u to ime pravili kvar po mladini, kako to žalibože danas čine. Keć bi, da šuma i njezino gospodarstvo, nepodnose liberalizam! po gotovu, ako je na njima teret služnosti, kako je to kod šuma imovnih i urbarijalnih obćina. Prema tomu imao bi se udesiti i postupak sa pravoužitnici. Nije naše mnienje, da bi se povratila vremena biča i straha, prijateljstva i milovanja pojedinaca, a progonstva ostalih, — ne, neka bude svima jednako, ali zato neka svaki i jednako doprinosi. U to ime morali bi pravoužitnici strogo vezani biti, drva ne samo primati, već i po propisa sjeći, ciepati i slagati, premjeravati i izvoziti. Ako se mogu vezati na stotinu inih nepotrebitih jim stvari, ovo predloženo bilo bi koristno i po nje i po potomstvo! Kako je danas, neda se napried! Tobolac pobiraka za šumara. Priobćio Vatroskv Racki. Prem nijesam ljubitelj kojekakvih predgovora i uvoda, nemogu se oteti, a da ovdje neprogovorim o svrhi „tobolca pobiraka za šumara". Nitko mi neće zanijekati, da čitanje i mozganje na široko pisanih stručnih razprava i člandva umori čitatelja, paee čim je više i dulje čita, tim mu više volje poiiestaje za čitanje do kraja i konca. Tim nebudi rečeno, da nakanih odvratiti čestite stručare od čitanja obširnih stručnih razprava; au namjeravam ovdje priobćili u svom tobolcu po gdjekoje male vieslice, obrete i druge člančiće kratkog sadržaja, koje ce svatko na dokolici (in Massestunden) željno čitati, a da si neumori duh i um, i da što šta nauči, što će nm, l)ilo ma gdje, pruditi u njegovom životu ili radu. Toliko, da se razumijemo! Budem li zdrav i živ, onda ću takav tobolac pobiraka upriličiti i za lugare prema njihovom zvanju i znanju. |