DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1887 str. 43 <-- 43 --> PDF |
S23 t Franjo pK Grossbauer-Waldstatt8ki, I opet je britka kosa smrti pokosila jednog od znamenitih straćara, te izbrisala \z čitulje začastnih članova hrv. slav. šumarskog družtva. 2. lipnja t. g. pokopani m smrtni ostanci u mirnom groblju mariabrunskoffi onog muža, koji je kroz četvrt stoljeća svu svoju silu i duševnu i tjelesnu posvetio omladini, koja se je imala uzgojiti za njegovatelje krasne „zelene struke"; muža s kojim je povjest bivže mariabrunske akademije za šumarstA´o na uzko spojena, buduć je on na istoj skoro punih 36 god. naučao i uj)rav]jao. Grossbauer rodio seje 29. prosinca 1813. u dolnjo-austrijskom Trunau. Otac mu bje dvorski lovac u kotaru laksenburžkoni, a ovdje poče mladi Franjo prve nauke učiti, te ga god. 1824. primiše u konvikt samostana Heili*j;eiikreutz i ovdje svrši nižju gimnaziju, a posije i bečki licej. Tadanji opat skrbio se je otčinski za cielo vrieme njegova naukovanja. Mislilo se je odgojiti niladiča za svećenika; nu on uzplatnti živom željom za šumarstvo, te u tu svrhu odputi se posije jednogodišnje vježbe na šum. zavod u Mariabrun, na kojem dovrši ne samo propisana dva naukovna tečaja, nego i sve još onda nepropisane nauke trećega tečaja. Odmah posije svršenog naukovanja stopi on 20. veljače 1836. kao pitomac u tada još spojeni vrhovni dvorsko-lovački i dolnjo-austrijski šumski ured, gdje je. u listopadu prvi put zaprisežen kao vježbenik. Nakon toga, stoje ovdje kroz godinu dana službovao djelomice u tehničkom uredu, djelomice kod uprave, bude sbog svojih znanstvenih vrlina imenovan za pripomoćnog učitelja na mariabrunskom, šum. zavodu. Ovdje se je ponio baš muževno, opravdavši ono povjerenje, koje mu tim namještenjem u dio pade, a za to bje mu povjereno predavanje šumarstva iz onih predmeta, koje je učio medjutim u mir postavljeni profesor J. Schmitt. Kad je to učiteljevanje podieljeno koncem svibnja 1838. tadanjemu prof. naravoslovne šum. struke Leop. Grabneru, ostade on i nadalje kao pomoćni učitelj iste struke. Buduć je on kao mladić, komu je bilo jedva 25 god-, svoje zvanje revno i brižljivo vršio, postade I. lipnja 1830. posije položenog natječajnog izpita za pravog profesora iz naravoslovne stručne znanosti na istom zavodu. Kad se je spomenuti šumarski zavod godine 1850. i 1852. preustrojio i tim njeki dio naravoslovn(,g naučanja u naukovnoj osnovi ukinut (naima siloslovje i lucba), predavao je Grossbauer osim svojih predmeta (šum. biljoslovje, nauk 0 podnebju i tlu) još jedan dio stvarne nauke (uvod u šumarstvo, sadjenje šuma i lovstvo), a povjereno mu je bilo nadziranje zavodskih šuma. Sbog njegova neumorna r^da oko obuke mladeži, posta on koncem travnja 1852. za prvog profesora na rečenom šum. zavodu. God. 1857. podignut je taj učevni zavod na šum. akademiju, te je Grossbauer i nadalje kao profesor svoje naukovanje nastavio sve do godine 1875., koje godine bje umirovljen. Ali ni odsad nije bio prekršteuih ruku, jer je |
| ŠUMARSKI LIST 7/1887 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 324 p- ci:zeo t.adzor aktak´iiiiCke zgrade, u kojoj tu i .^ad siiiješteni njeki ostanci uaiikoMie :^birke c kr. visoke škole za zemljotežtvo u Bec«, koju je sbirku sve do y\oje smrti nadgledao. Punih 36 godina djelovao je Grossbauer uspješno na polju šumarstva, te 31HI veći dio austrijskili šumara zahvaliti ima svoje znanje i umjeee. On je uskladao vrlo pomnjivo razne poučne sbirke koli u mariabrunskom zavodu, toli i u muzeju za šumsko-uzgojnu struku, koje se sbirke medju prve od svih sličnih sbirkn tu- i inozemstva ubrojiti moraju. Da se pokojnik nije mnogo perom u javnosti bavio pokraj svega dubokoga znanja svoga, ima se to pripisati njegovom čednom značaju i onoj bojazni, da nebi tko [msumnjao, da želi svoje znanje bud komu narinuti, bud iztaći ga javno kao lijeku nepogriešiAU istinu, o kojoj se nebi smjelo dalje razpravijati po drugom smrtniku. Nu ipak objelodanio je Grossbauer osim amo tamo razštrkanih stručnih razpiavica poseban spis: „Das Winkler´sche Taschenđendrometer" (Beč 1864.). U tom spisu razpravlja o Wioklerovom drvomjeru, kako ga je on udesio i usavršio, te o načinu, kako se istim strojem baratati mora, razloživ pobhže razne do sad poznate načine kockovanja t. j . preračunavanja usebina kod mjerenja stabala. Za njegov mar oko vinapređjivanja šumogojstva odlikovan bje Grossbauer god. 1870. vitežkim krstom Franje Josipa, a godine 1875. podieljeno mu je plemstvo sa pridjevkom ,.pl. Walđstattski " prigodom njegova umirovljenja., Grossbauer oženio se je god. 1839., te ga na grobu oplakuje njegova 75 godišnja starica FR petero odraslih potomaka. Od njegovih sinova najstariji Franjo služi kao c. kr. šumarnik u Rorreggu, sliedeći sin Ernest služi kao upravni savjetnik kod šumskog ravnateljstva dobara u Beču, a najmladji Viktor uredjiva od godine 1880. časopis: „Wiener-Jagdzeitung", Pokojnikova smrt probudila je u svih slojevih stručara i prijatelja najveću žalost, — osobito žale za pokojnikom njegovi učenici, kojim je bio ne samo dičnim učiteljem, nego i pravim otcem i uslužnim savjetnikoin. I naše hrv. slav. šumarsko družtvo žali za pokojnikom, j´er mu je on svojim imenom počam od god. 1880. (prigodom vinkovačke šum. skupštine) dičio i resio one redove znanstvenika, koji su kao „začastni članovi" uvršteni medju pobornike ovog nadobudnog domaćeg strukovnog družtva, te mu zato i uredničtvo ovog stručnog časopisa na ime šumarskog družtva tužnim srcem kliče: „vječna mu pamet"! ´ Proračunavanje množine sjemena za sjetvu. Za stanovitu površinu potrebita množina sjemena ustanovljena je od raženih stračara nejednako. Smrekova sjemena treba za 1 katastr. ral n. pr, po Cotti 16, po Pfeilu i8-2i P^ G- L- Hartigu i Hundeshagenu 20-7, po Kleinu i G. F. |