DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1887 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 313 — kroz koji proviruje modro nebo. Micanje tih oblaka može se radi njibove velike visine samo točnim motrenjem poznati. Oai prate u velikoj množini depresije na desnoj i na prednoj strani- U obće se uzeti može, da Cirrus oblak r r čim niže visi, tim tamniji izgleda a i brže se miče. Osobito se karakterizira ova slika oblaka tim, da jim se gustoća umanjuje, čim se više n atmosferi nalaze, a usljed toga je i gustoća vodene pare manja, ter se u takovoj visini ukazuju jasni i prozračni. Iz micanja oblaka možemo lahko prosuditi približenje depresije, jer kako već gore spomenusmo, prati istu velika množina Cirrus oblaka. Isti se naročito nalaze s desna i s preda od središta depresije, a na blizina potonje možemo zaključiti, kada se pokazuju Cirrus oblaci sa zapadne i jugo zapadne strane svieta. Ovim, što navedosmo, pojavlja se u obće depresija, dočim drugi znaci, kao što je to južni i jugozapadni vjetar a i padanje barometra, stopram kasnije sliede. Opažanja naoblačbe običajemo prema obsegu njezinom na firmamentu označiti u desetinah, tako n. pr. označujemo s 0 vedro nebo, a s 10 sasvim naoblačeno nebo. U obće se često govori o suhom i vlažnom zraku, tim se naime označuje, da vlažan zrak u sebi sadržava i vodenih para u većoj množini tako, da možemo osietiti već takav zrak i razlikovati od onoga, a kojem se te vodene pare u manjini nalaze. Zrak dakle prima u se vođene pare i takove uvjetovno u tom svojstvu pridržaje. Nu to primanje vodenih para zraka ograničeno je. Zrak može samo jednu stanovitu množinu vodene pare u se primiti, a kada je ta množina primljena, označujemo to, da je tada zrak vlagom napojen. Množina primitka te vodene pare u zraku odvisna je osobito oi temperature. Kod jedne te iste temperature može zrak samo jednu stanovitu množinu vodene pare u se primiti, nu usljed veće temperature raste ta množina primitka. Na pr. da je temperatura zraka + 5^ C, to može svaki m^ takovog zraka u se primiti 12-<}gr. ,vodene pare. Kada je to potonje uzsliedilo, prestaje svako daljnje primanje i izblapljivanje vodene pare. Ako li dakle toplina toga zraka raste do 20*^0, to će izhlapijivanje opet početi i tako dugo trajati, dokle u svakom nr^ takovog zraka primljeno bude 17´3 gr. vodene pare; većom toplinom zraka pomnožava se dakle primanje vodene pare. Uzmemo li slučaj, da se taj zrak od 20*^ C topline uplivom njekog pojava u atmosferi ohladi na 10" C, šta će onda biti? Zrak od topline 10" C može do svoje sitosti s vlagom najviše u se primiti samo 9-* gr. vodene pare, viška od 7*9 gr. dakle iz tog ohladjenog zraka nestaje. I tako u istinu biva, onaj najme višak napušta svoju nevidljivu formu i pretvara se u vidljivu i ćutljiva vlagu, naime u vodene kapljice, te nastaje tako oborina. Kada se dakle zrak tako daleko ohladi, da je sa vodenom parom baš napojen, to nazivljemo onda, da je taj zrak ohladjen do svoje rosne točke. Ono dakle, što zrak kod svog ohladjenja stanoviti dio u sebi pridržane vodene pare napušta, koja se para u formi vodenih kaplica prima na stvari, nazivljemo, da se predmeti znoje. — koji se pojav u ostalom veoma .25 |