DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1887 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 312 Uvaži li se nadalje, da zrak prima ^N´OJU toplutu izključivo vodjcnjera h tla, a ne od sunćanih zraka, i nadalje, da se zrak dolazeći pod niži tlak tim ohladi, (t. z. dinamičko ohladjenje); to siieđi iz toga, da se moraju zapremine zraka dizajuć se nad barometrićki minimum ohladiti, prvo, jer se odaljuju od tla, koji jih grije, i dosižu odanle u hladnija okolinu zraka; a drugo, što imaju nad sobom podnieti tlak množine zraka, kad se dižu u vis, dakle se taj tlak doduše umanjuje, mi kroz to se pako te zapremine zraka dinamičko ohlade. Iz to^a možemo razabrati, da -oblaci nastaju i nagomilaju se naročito u okolini barometričkoga minima. S istih razloga pako neima oblaka u okolišu harumetričkoga maksima, jer tu nekola vjetar niti neteče zrak, koji bi zapremine zračne približio k zemlji; potonje se s toga ugriju gibanjem u niz, siiedivšem usijed pomnoženoga tlaka, a trn se odaljuje temperatura njihova od rosne točke. Prema prednavedenom karakterizira se u obće svojstvo maksimuma i minimuma tim, da maksimum oslabi vjetrove ter čisti nebo, dočim minimum podpiruje vjetrove i načinja oblakle, bez da. je to odvisno od mjestnih pf>java. Na nebu ćemo opaziti, da nije oblak stalan, već da svaki čas mienja svoj pcdožaj; dapače ćemo vidjeti, da i blaci čine razne slike, nastavše usijed stanovitih naravskih nticaja. Već g. 1772. sastavio je englez Luk a Iiowar d u Londonu njeku tei´minologiju za te forme oblaka, nu ipak porodile su se u tom pogledu njeke dvojbe i nejasnosti, ter je tu riowardovu terminologiju Kamt z kasnije pobliže definirao. Osim ove dvojice zanimali su se i drogi iskusni muževi za ovaj predmet, iiastaviv obilježenje oblaka, naročito je to pošlo za rukom Poeju i Born s tein-u . Dočim je prvi ustanovio sedam slika oblaka, razlikuje potonji samo tri. Za našu praksu svidja mi se definicija Boimsteinova sasvim dostatnom, s toga cu istu ovdje i pobliže razjasniti. On razlikuje najme: Oblake na hrpe (Cumulus), oblake na naslage (Stratus) i pahuljnjake (Cirrus). Cnmulus-oblaci postaju tim, kad se zračni vazduhi u v-s dižu usijed razmjerno većih i manjih depresija; ukazuju se kao smotane, nagomilane forme, pre´istavljajuć okrugljaste gore i vrške; a na suncu imaju sjajno-bielu boju, dočim je doljnji dio tamniji. Cumulus oblak visi najbliže nad površinom tla. Stratu s oblac i postaju osobito kroz vazduhe, tekuće sa raznih pravaca sdruživ se medjusobno te tim prouzroče svoju kondenzaciju. Medja obsega tih obiuh zračnih vazduha označuje se dugačko raztegnutim oblakom od neznatne vertikalne razprostranosti. Iz toga sliedi, da ta slika oblaka postane već u takovoj visini atmosfere, gdje vhuia sasvim drugi pravac zračnog teka, nego li što je onaj blizu zemlje. Cirrus oblaci nalaze se već u takovoj visini nad površinom zemlje, gdje se obzirom na postojeću temperaturu zraka nesastoje iz vodenih kapljica, nego j_z finih ledenih iglica. Oni izgledaju nježno i prozračno a imaju uvjek jasnu boju. Ceslo puta sastoji se Cirrus oblak iz prostranoga nježnoga naslaga |