DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1887 str. 10     <-- 10 -->        PDF

, , ,— 290. —


´jetnoj zapari bježati u guste raladike, te i tu puno drvljadi previje i skrši.
Svojom težinom oštećuje plitko razvrleženo korienje i uništnje mlndo humsko
bilje, a prhko tlo još više razrahli, doćiin tvrđo t. j . težko tlo još više utvrdi.


Konj Tieljiibi na prhkom thi izraslu trnvii, m\ zato rado pase travu na
tvrdom tlu — kao primjerice na zapuštenih [»ulevih. — te ljubi osobito mlado
lišće, nježne izdanke i sočne izbojke, koje sbog svoje veličine u primjerenoj
visini doseći može. Glede.oštećivanja tla vriedi o konju ono isto, što je i kod
govedćeta rečeno.


Ovce su škodljive u mladicih ogrizanjem biljka i glodanjem kore, a u
većih množinah i češćim ugonom u jednu te istu porastlinu razrahle tlo ili ga
još više utvrde.


Krmad pohlepno ždere sjeme šumskog drvlja i rado ruje, te tim šumsko
bilje, korienje i žiije oštećuje, a ždere takodjer i mlado lišće i sočne izbojke.
Proti tim životinjam u^tuk je najbolji taj, da se ugon istih u neodrasle
mladike posve zabrani.


Ove vrsti životinja nenapadaju svaku vrst drveća jednako, te su dosljedno
tomu i kvarovi na pojedinih vrstih drveća nejednaki. Spomenute životinje napadaju
manje na četinjače, ali zato najviše na listaće, prem su oštete na
četinjači osjetljivije s razloga, što listače oštećene dielove brže i laglje nadomjestiti
mogu.


Lišće, puplje i sočne mlazove bukve, grabra, jasena, javora, briesta,
hrasta i mačkovine osobito pohlepno napadaju te životinje, a konj i ovca osobito
rado brste mlado hrastovo lišće, te ga vole nego ikoje drugo. Topola i
lipa je manje tomu napadaju izvržena, a vrlo riedko breza i joha.


Od četinjače brsti naša domaća stoka samo stočne izbojke i iglice, te zato
napadaju na ariš najdulje sbog njegovih nježnih iglica, a najmanje omoriku sbog
njezinih gustih i tvrdih iglica.


Na veličinu štete upliva i odaljenost staja od šuma i tegotniji put u
gorju, jer usljed tih odnošaja gladna životinja pohlepnije napada nn šu sko
bilje, čim je veći put provalila do šume.


Te su životinje nadalje, usljed porabe paši´ osobito škodljive na prebornih
sječinah, u kojih je po dobi raznovrstnog drveća, dočim su u šumah visokoga
uzgoja škodljive u obće sam u neodraslih mladicih, a u šumah nizkog uzgoja
te su oštete manje, jer se ozledjeui djelovi listače opet opora\e- Ove štete
mogu biti ovdje znatne sauio usljed oštećivanja žilja i korjenja, te možebitnitn
uništenjem potjeralih izdanaka iz korjenja i panjeva.


Šumsko bilje nadalje može se jače oštetiti onda, ako se domaće blago
ranije u proljeću na pašu ugoni, dok još nije dovoljno trave i ako se još dulje
u jednu te istu porastUnu upušća tako, da neniože trava porasti i što osim
toga za kišovita vremena domaće blngo radje lišće brsti, nego li travu pase.


2. Zvierad za lov oštećuje šume isto tako kao i domaća stoka, nu pošto
se ista nemore poput ])otonje nadzirati i pošto je ista po naravi upućena na
hranu od šumskih rasilina i bumskog sjemenja, koju skoro bez zaprieka nalazi,