DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 278 -" , drvarija u ob^^nskoj šumi ir/,ivaOj dok mu ju s toga razloga, kao gto je prije navedeno, neodazc Martin B. d- Jakov G. steče sličnim iiačiuom četvrt urbui-, selišta od Ilije S , četvrt od brata mu Autima S, i četvrt od Mate K. iz Novaka, koji mu talcodjer s istoga razloga drvariju uzkračujc ; napokon je i. Roza K. god. 18 8. knpila od Jose R. iz Babske četvrt nrh. zemaljn z.ajedno s drvarijom ; nu jer to nije stavljeno u ugovor, uzkratio joj prodavače drvariju. Od ovili sada spomenutih pritužitelja imade jedini Ivan K. pravo na drvariju, 0 kojoj se radi s razloga: šio je on već prije provadjanja segregacije bio posjednik i vlastnik prepornoga ovoga selišta, na koje je podjedno s ostalim! selistnimt zemljami Šuma pripala^ te je on i s ostalimi selištnimi vlastnici tu Sumu takodjer preuzeo, a njenim preuzeeem zadobio sva prava odnosno sve dozvoljene šumske tižitke, Bono K. prodavajuč svoje zemlje nije naročito ugovorio, da si pridržaje drvariju. koja bi ga tek zapasti mogla; a Čim toga nije učinio, nernože si prisvojiti onog prava, kojega nije nikada zadobio, a niti faktično uživao. Najmanje pako imade pravo na to Kara M. sa svojim mužem, jer nisu takovi nasljednici Bone K., na koje bi sva njegova prava bezuvjetno prešla; a najmanje pako može preci na treće osobe ono pravo, kojega dotičnik ni Jmao nije. Prema tomu uvrstiti će obćinsko poglavarstvo Ivana K. u temeljnu knjigu glede uživanja prava na drvariju obćine Novaki, za dvie trećine urbar, selišta, a Kati M. svako pravo u tom pogledu a obzirom na bivšu imovinu njenoga pokojnoga muža Bone K. uzkratiti. Karlu N., Jakovu Gr. i Roz-i Kl. zahtjevana drvarija neprjpada, jer su oni svoja seliŠtna pristojališta kupili tek posije provedene segregacije, kad je već i ^uma i pašnjak prema §. 3. ees, patenta od 17. svibnja 1857. n pod[)unu vlastnost odnosnih prodavaoca prešla, dotično postala pođpunom svojinom bivših podanika, pak je svaki njih imao bez obzira na urb. zemlje pravo s tira dielom viastničtva po svojoj voiji razpolagati. Obzirom dakle na rečenu ustanovu car. naredbe nije drvarija, pašnjak ili trstik nakon provedene segregacije sastavni i nerazdieljeni dio urbarnoga selišta, kao Što je prije god. 1848. bio, nego posebno od selišta posve odieljeno privatno vlastnićtvo; pak se pukom p-odajom selišta neima samo po sebi razumjeti, da su i ostala prava n. p. drvarija, pašnjak itd. takodjer prodana^ Ove stvari su dakle, akoprem se nalaze veĆim dielom u građjanskoj zajednici, predmetom slobodne konkurencije, te se glede njihovoga posjeda mora ugovarati- Tstina, pritužitelji navadjaju, da su naročito i drvariju kupili ; ali na to se nernože kr. podžupanija osvrnuti, pošto to nigdje nije izrikom n ugovoru iztaknuto, sbog česa nemožo ih ni uvrstiti u temeljnu knjigu vlastnika i uzivatelja šume obćine Novaki i Babska, Ako koja stranka misli u tom pogledu ugovor pobiti, te svoje pravo na pašnjak i drvariju dokazati, upućuje se na redovit put pravde, Ob ovoj odluci ubavještene su sve stranke, te obćinsko poirlavarstvo \i Tov:irniku, da u smislu ove odluke izpravi temeljnu knjigu i u buduće slično postupa. Proti toj odluci ulo´/-io je Karlo N. po odvjetniku dru. L. K. utok uz sliedeće obrazloženje: „Glavno načelo svake uprave mora biti, da političke oblasti u prepornib stranakab štite što više status quo. Prema napadnutoj odluci dokazano je, da je utjecatelj na njegovo selište odpadajuću drvariju u obćinskoj Šumi uživao. Uz to je dokazano preslušanjem svjedoka, da je prijašnji vlastnik tih nekretnina Martin B. utjeeatelju prodao pravo drvarije u obćinskoj šumi. IJsljed toga trebalo je utjecatelja uzdržati u uživanju prava drvarije. Nu i negledeć na ono upravno načelo misli utjecatelj, da i aa pravnoga gledišta njemu pravo na drvariju u obćinskoj šumi prema zakonu pripada, i da bi mu se to pravo dopitati moralo, ma da i nije drvjirije uživao Po §. 9. car. patenta od 17. svibnja 1857. šunui^ koja bude odciepljena na korist |