DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 39     <-- 39 -->        PDF

. ^ 2T1 — .


da ima okolica, gdje tuca svake godine redovito pada, đo6irn opet u susjednoj
okolici tuSe neima. Po opažanjih biva tuča češće iznad žurna listnjača nego li
nad crnogoricom (Centralbl. f. d. g. Forstwesen 1879. str. 565.)- U mnogili
sluftajevili su oni predieli, gdje tu6a češće biva, uxke doline, koje se protežu u
duljinu.


Da je tuča ili grad od velike štete za šumu, poznato je, jer uništi više
put u kratki čas u šumi haraetom cviet i zametak ploda tako, da takove šume
neurođe sa sjemenom.


Glede tuče sakupio je Baurmeiste r veoma zanimive podatke i tumači
taj atmosferički pojav u slieđećem: ,,Tuča pojavlja se već posebnim izgledom
neba i oblaka. Kao god kod grmljavice iz početnih bielih Cirrus-ohlaka jedna
crta oblaka t. z. Oumulo-stratus, koja prividno, dokle pocrne tuča, mirno stoji.
a zatim raztvore se krajevi, te se vide pojasi od Cirrus - oblaka odstranjeni."
„Fritsch" tvrdi, dn kada se pokalu Cirrus-oblaci, da je to sigurni znak velike
grmljavice. Cirrus je po njegovom navodu i mnienju oblik najvišeg oblaka, koji
se pokazuje na horizontu u daljini od ćak 37 milja. On je vidio jednoć u Beču
samo jedan gornji segment takovog Cirrus-oblaka na horizontu a druofi dan već
čulo se, kako je u Češkoj velika grmljavica i tuča bila. Volta je pako ustanovio,
da je za tuču potrebito više naslaga, koju teoriju potvrdi i Kamtz na temelju
vlastitih opažaja s tim dodatkom, da je debljina takovog oblaka osobito velika
i navadja dalje, da se silna tuča pojavljuje jako uizkim oblakom, mrak se sve
to više hvata, i to tako. da nije moguće većkrat vani čitati. Barometar pada
redovito prije početka tuče brzo i nizko a kađkad još za trajanja tuče, svakako
pako odmah iza iste digne se opet u vis. Toplomjer takođjer pada često već
početkom tuče i pokazuje prema svojem prijašnjem stanju depressiju od 25^ C.
Često preokrene se poslije tuče vrieme na dulje, a višekrat je zatim hladno
Vjetar puše od svijuh strana, zrna tuče pako padaju sa raznih pravaca iz oblaka.
Silne tuče prati često vjetar, koji naglo započme i s jakimi udarci puše sa
svih krajeva.


Jaka tuča, koja pohara većkrat daleke krajeve, miče se u razmjerno
uzkom pojasom, nu od znatne duljine i veoma brzo. Maksimum tuča dogadja se
u lipnju, maksimum solike u svibnju.


Švicarski nadšumar Riniker iztrnživao je podatke o odvisnosti tuča prema
l)Ovršini i pošumljenju u okružju Aargau u Švici, te kaže: „Tuča je pojav
rajestne forme, često skopčana s daleko razprostranjenom grmljavicom, iza koje
potonje sliedi slina električna pucnjava, vihor i oborina Na otvorenom prostoru,
dakle u ravnici, nastaje tuča samo onda, kada grmljavica proćera nakon duljih
vrućih dana oblake preko gole ili slabo pošumljene visine, koji oblaci se uplivom
vjetrova iznad dubokih stopram posijanih i ugrijanih dolina zaustave. Nikada
pako ne ima tuče iz grmljavice, koja je nadošla iznad sklopljenih visoko ležećih
jelovih šuma. Bilo je već mnogo slučajeva, gdje su pojedine dobro pošumljene
visočine uplivale na tuču tako, da se je oblak razišao i tim tuča ođvrnula, Nu
i pojedine starije sastojine, bud u ravnici, bud osobito na sljemeni briegova,