DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 258 —
dotičiiih ustanova. To je i umjestno i liepo, jer su nam šume nužđne ne samo
za podmirivanje naših dnevnih potreba, nego, što je isto tako važno, i za podržavanje
pogodnih podoebnib ođnožaja, radi kojih će se morati šume i onda
čuvati i niegovati, kada se jednom drvo za ogriev ugljenom a gi´adja drugimi
surogati zamienila bude.


Ali podizati šume radi održanja podnebne pogodnosti, nije dužnost ni
pojedinili obćina, a kamo li pojedinih privatnih ljudi.


Naši šum. posjednici i ne pomišljaju dodaše na ovu drugu okohost,
njima je pred očima neposredna korist kao i zemljodjelcu ili posjedniku kakve
tvornice. A to je i pravo, jer on mora da na čistf?) dobit plaća svoj porez
i^to tako, kao i posjednik kožarnice, koja tvornica po okolini smrad i kugu širi.


Pa još nješto. Tvorničaru je dozvoljeno napustiti svoju radnju, iztjerati
i2 nje stotine radnika i obustaviti sve, ako mu radnja ne nosi onoliko koristi.
koliko od uloženog kapitala u ime kamata zahtieva. To je bivah) a i bivati će.


Vlastnik šume usuprot nije vlastan sa svojim dabrom neograničeno gospodariti
Njemu nije slobodno bez dozvole nadležnih oblasti ni šumu izkrčiti
pa ju u njive pretvoriti, šta više, ne smije ju ni napustiti. Po zakonu mora
on ili racionalno šumai´iti ili ju komu drugomu ustupiti, koji bi bio voljan na
sebe taj teret uzeti, te za ljubav čovječanstva svoj novac u nje ulagati a svoj
vlastiti obstanak na kocku staviti.


Bez sumnje je danas racionalno šumarenje veoma nezahvalan posao. Mi
se možemo iz petnih žila truditi, da se podignu valjane šume i iz njih poveća
godišnji prirast, nu unatoč tomu neće to za šumovlastnike od osobite blagodati
biti.


Tražnja inozemstva neće povisiti dobiti iz naših šuma, kao što to ni
drugdje nije povisila.


Šumarstvo napreduje ondje, gdje je industrija razvijena. U zemljah, gdjp.
je obrt na visokom stepenu, kao što je u Francezkoj i Njemačkoj, mogu i
posjednici šuma svoj račun naći. Kod nas, gdje je industrija u povoju, toga za
dugo još postići nećemo.


Nije dakle dosta njegom uzgojiti šumu, nego se treba postarati i za prodju
onih proizvoda, koje šuma daje.


Ako želimo dakle, da nam šumarstvo na onaj stepen dodje, koji ono po
s ojoj važnosti zaslužuje, ako hoćemo, da nam šumarenje postane koristnom
radnjom, onda je neobhodno nuždno raditi ujedno na podizanju našeg domaćeg
obrta. Jer podizati šume i proizvoditi najvrstnija drva, uzaludan je trud, ako
ne ima dovoljno potrošača, koji će moći uz svoju basnu naplaćivati šumarske
proizvode onako, kako će vlastnici šuma štogod veće dobtd od uloženih svojih
glavnica dobivati.


Koja bi bila dobit odtuda, kada bi se najvrstnija drvna gromada iz današnjih
šuma dobivala, ako nebi bilo kupaca za cielu tu gronuidu, koji ju po
njenoj prikladnosti plaćati mogu Bili bilo kakve koristi za posjednika, bi li se
opažalo kakvog boljka u obćoj domaćoj privriedi — kada bi se drva od