DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 23 <-- 23 --> PDF |
^ 255 — Prirastnjak.^ u IV. svezku šumarskoga lista t. g. opisao je i pobliže protumačio p, n. g. Pausa uporabu Pres^lerova prirastnjaka, a raislim, da ne ćo biti sgorega, ako saznamo sto.o;odj i o postanku tog važno<( šumarskog instrumenta, te ako promotrimo razvoj istoga pocam od prvih pokuca do sadašnjeg mu oblika. U najnovije vrieme došlo je do razmirica glede izuma prirastnjaka tim, što je pl. Cotta, izdavši članak pod naslovom „Pressler und Tharauder Zuwachsbohrer" u II, svezku od „Forstliche Blatter" ovoga godišta, nazvao Presslera samo „intellectuellnim začetnikom", a nipošto izumiteljem prirastnjaka, za koga drži, da su ga izumili braća Ernest i Heinrich Rjssel puškari u Tharaudu, kojim bješe Pressler naručio, da niu načine „dlieto", kojim bi mogao iz drveta izbiti iver, a da se godovi nerazkinu. — Ernest Ejssel izjavi, da je to nemoguće; brat njegov Heinrich, koji je bio ujedno i drvodjelac, razmišijajuć 0 toj stvari, došao je do zaključka, da će možda poći za rukom, ako i ne sa đlietom, a ono sa svrdlom, i po njegovoj osnovi načiniše oba brata prvi prirastnjak, — Taj po njima conštruirani prirastnjak naličio je sadašnjemu, imao je uzke zavojke, te se mogao upotrebljivati samo pomoćju prociepa i čekića; bijaše vrlo nesavršen, ali se je dao već rabiti kako tako kod iztraživanja prirasta bukve. — Pressler je kašnje zajedno s braćom Rvssel tu conštrukciju lahko popravljao, dok nije napokon prirastnjak dobio sadašnju formu. — Kad bi sve ovo istina biia, to bi Presslera j)r]padak vrlo mala zasluga kod i^uma prirastnjaka, nu u istinu, kao što ćemo kasnije čuti, nije tomu tako. — Protivnici prof. Presslera i njegove nauke kušaju svako sredstvo ne bi li smanjili njegove zasluge, koje vsi je oko unapredjenja šumarstva stekao, te tim, kako sami kažu, razkinuli onaj ninbus, kojim ga okružuju njegovi privrženici, pa je imao služiti kao takovo sredstvo i prirastnjak. — Prijateljem Presslerovim nije stoga moglo biti dovoljnim dokazom ono, što je pl. Cotta glede prirastnjaka naveo, te su se pobrinuli, da se stvar razjasni i dokaže, komu pripada zasluga izunia. Usljeđ toga donio je gore spomenuti list u IV. sve:?ku članak o istom predmeta, koji je potekao iz pera dr. Judeicha, direktora šum. akademije u Tijarandu, i koji je opovrgnuo mnienje pl Cotte ter koji članak će nas tim više zanimati, što je sasma objektivno pisan, a ujedno nara predočuje čitavi razvoj prirastnjaka. S izumom prirastnjaka nije baš tako br^o išlo, kao što je pl. Cotta mislio. — Pressler nam nije na žalost ostavio dovoljno primjeraka, da bi mpratiti kroz sve stupnjeve razvoj prirastnjaka, od istih se nadjoše samo njekoliko u sbirci šum. akademije u Tharandu. Kod prvih pokusa upotrebljivao je Pressler z\ istraživanje i)rirasta drveća njeko dlieto, koje je priličilo poznatomu dlietu Nordlingera, služećemu u ^´´ Ovim Izi-Azom okrstio je gosp. pisac predležećeg čknka „Z a-u´a chs b o h rer" te i mi sa svoje str-anc prilivaćamo tu oznaku, jer nam se ^iui susvnm shvatljiva i razumljiva. Uredništvo, |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 24 <-- 24 --> PDF |
^-^ 256 — istu svrhu, i to je i)otniialo još đo korica pedesetih godina; požto nije poUuuo s dlietoffi povoljne uspjehe, mučila ga je uvjek misao, kako bi pronašao bolji, svrsi odgovarajući instrument. Od ondašnjih prijatelja Presslerovih živi još sada u Tharandu samo prof. dr. Krutzsch, koji se sasma dobro sjeća, kako je sa pokojnim prof. Presslerom mnogo razgovarao o tome, kako bi se dao iznaći instrument, kojim bi se mogao izvaditi \z drveta sgodau komadić za iztraživanje prirasta. — Dr. Krutzsch došao je skupa sa Presslerom ponajprije na misao, za tu svrhu upotrebiti mali ocielni šuplji C)dimlar, kakav se rabi u laboratoriji za prošupljivanje pluta. — Jedan primjerak toga prvobitnoga instrumenta nalazi se u sbirci akademije. — Taj pokus nije jim pošao za rukom. Drugi primjerak, koji se takodjer nalazi u sbirci, jest isto takov cjlindar, samo što je doljni naoštreni kraj providjen pilastimi zubići. — Kroz šupljinu istoga vođi tanak cavienjak, koji se t^kupa sa cvli tdrom u drvo zavrti, te koji je imao služiti za fixiranje instrumenta i vadjenje tarotine. Treći jest sadai^njemu prirastnjakn vrlo sličan primjerak, naime, šupalj svrdao izvana ualazećimi se zavojci. — Toj svrdao bijaše još dosta nesavršen; kod vrćenja rabila su se klješta ili prociep, — Da li je u isto vrieme ili još prije construiran i onaj svrdao, gflje se kod vrćenja čekić rabi i koga pl. Cotta napominje, nije poznato. Primjerci, koji bi nam predočili daljni razvoj prirastnjaka od ovo^a posljednjega oblika do današnje forme, manjkaju na žalost, — Toliko je ipak jasno, da je obzirom na oblik zavojaka, na naoš´reni kraj svrdla i na druge prividno male popravke, trebalo mnogo pokusa, dok je prirastnjak dobio sadašnji oblik. — Ovoliko je u istinu poznato o construkciji prirastnjaka, te je usijed toga, od uporabe dlieta i prvih pokusa sa šupljim cjlindrom do sadašnjeg svrdla, prošlo mnogo godina, u kojih se je Pressler uvjek bavio mišlju, kako bi s drugimi boljimi conštrukcijami postigao svoj cilj. —Pošto pako Pressler sam nije bio niti drvodjelac, a niti kovinar, to si je morao uzeti u ponioć shodne radnike, da oživotvori svoju misao. — Da li se je pri tom obratio samo nn puškare braću Rvssel, ili možda i na dražđjanske i druge kovinare, nije pobliže poznato, ali vrlo vjerojatno. — Sjegurno, da je najviše pomaći našao u oštroumne i vješte braće Ryssel, kojim je imao i zahvaliti tako brzo oživotvorenje svoje ideje; bez njih bio bi postigao svoj cilj po svoj prilici mnogo kasnije. — To nije bila samo jednostavna nariičba, kako Cotta misli već se je stvar vukla dugo vremena, jer kao što sluga Schramm pripovjeda, slao ga je Pressler višeputa k Rjsselu, da ga opomene na radnju, a i on sam je opetovano razgovarao s Rvssolom o riešenju stavljene si zadaće. Te činjenice potvrdjuje i prof. dr. Krutzsch, koji se, kao što spomenusnu), mnogo zanimao za tu stvar i sa Presslerom češće o njoj razgovarao, - Presslera poradi svega ovoga držati samo za „inteUecucdhioga začetnika´-´ prirastnjaka, vrlo je krivo. - Usijed mnienja, koje je direk: Judeich o tom saobćio,i mjerodavnoga suda dr. Krutzsch a, kao i usijed onoga, što je prof. Kunze-ii o stvari poznato, moramo držati |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 257 -> Presslt^ra za uutuitelja pr i r a .s t tija k:u te će sto^ji taj instruni e u t nosili p u a i la p r a v o m i u b u ti u ć ii o s t i s 1 a \ u o ime s v o g a izu mitolja. Nesmijemo biiiaujivati niti za^lu^c braće Kyssel, koja jim koil kon^^trukčije prirastnjaka pripada, ali živa je istina, da oni ne bi bili nikada bez Presslera conštrnirali prirastnjak, a medjutim bi bio Pressler zaista i bez njih polučio svoj ciij. Tako piše dr. Judeicb, kojemu su odnosaji u Tharandu vrlo,dobro poznati, a nadati se je, da će i ostalim prijateljim i štovateljem jn-of. Presslera biti milo, da je ivStina na javu prodrla i razpršila one sumnje, koje bjehu podignute, da ugled Presslerov okvnje- A. Borošić . 0 važnosti industrije po šumsku privriedu. Hrvatska i Slavonija ima 2,673.106 jutara šume, što predstavlja 33-5"f,j od ukupne površine naše domovine. Kada se to porazđieli na cjelokupno stanovničtvo, koje po popisu od 31. prosinca 1880. godine 1,892,499 duša broji, onda dolazi na svaku glavu 1-31 juti´a sume. Prema tomu možemo našu užu domovinu medju šumom najbogatije zemlje računati, te bi trebalo, da se iz toga bogatstva i obilni dohodci crpe. Pa da li to biva? Žalibože ne! Istina, da so godimice izvaža u inozemstvo prilična količina dužica i druge gradje, što nam donosi 2—3 milijuna for. u kuću, ali ne smijemo smetnuti s uma, da ovim izvozom nestaje naših najljei)š4i hrastika, da se danas sieče preko mjere, te da taj dohodak neće potrajan biti, nego samo dotle, dokle još hrastova ima, kojih dimenzije daju mogućnost za uharnu proizvodnju rinžica. Dokle se bude nalazilo starih hrastovih šuma, dotle će biti i izvoza dužice za inozemstvo. Ali to dugo trajati neće. Naše najliepše hrastove šume izsjećene su već odavna, a i ovim, što su zaostale, možemo reći, da su dani i´brojeni. Kad i ovih posljednjih nestane, zaostati će jim samo panjevi još kroz nieko vrieme, a kasnije citati će se u poviesti naše šumske privrjeđe o njihovom nekadanjem bitisanju i velebnoj debljini i kakvoći. Jer uz današnje terete nikomu neće pasti na pamet, da i za buduća vremena pridržava svoje sume preko 200 i više godina. Naši podnebni odnošaji su za uzgoj šuma veoma povoljni. To nam svjedoče i današnje razne porastline, koje su bez čoviečje pripomoći naše lugove i planine zastrle. Ali pokraj svega toga ipak je gojenje šuma i vodjenje racionalnog šumarenja već danas postalo neunosnim, da ne reknemo, štetnim zanimanjem. Sa svijuh strana čuju se tužbe od privatnih posjednika, kako im šume uz današnje terete neznatne kamate obzirom na vriednost pružaju. Postojeći zakoni naredjnju, da imaju vlastnici šuma po načelih umne šum. privrjeđe u svojih šumah gospodariti i u tom smjeru držati se točno |