DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 23     <-- 23 -->        PDF

^ 255 —


Prirastnjak.^


u IV. svezku šumarskoga lista t. g. opisao je i pobliže protumačio p, n.


g. Pausa uporabu Pres^lerova prirastnjaka, a raislim, da ne ćo biti sgorega,
ako saznamo sto.o;odj i o postanku tog važno<( šumarskog instrumenta, te ako
promotrimo razvoj istoga pocam od prvih pokuca do sadašnjeg mu oblika.
U najnovije vrieme došlo je do razmirica glede izuma prirastnjaka tim,
što je pl. Cotta, izdavši članak pod naslovom „Pressler und Tharauder Zuwachsbohrer"
u II, svezku od „Forstliche Blatter" ovoga godišta, nazvao Presslera
samo „intellectuellnim začetnikom", a nipošto izumiteljem prirastnjaka,
za koga drži, da su ga izumili braća Ernest i Heinrich Rjssel puškari u Tharaudu,
kojim bješe Pressler naručio, da niu načine „dlieto", kojim bi mogao
iz drveta izbiti iver, a da se godovi nerazkinu. — Ernest Ejssel izjavi, da je
to nemoguće; brat njegov Heinrich, koji je bio ujedno i drvodjelac, razmišijajuć
0 toj stvari, došao je do zaključka, da će možda poći za rukom, ako i ne
sa đlietom, a ono sa svrdlom, i po njegovoj osnovi načiniše oba brata
prvi prirastnjak, — Taj po njima conštruirani prirastnjak naličio je sadašnjemu,
imao je uzke zavojke, te se mogao upotrebljivati samo pomoćju prociepa i čekića;
bijaše vrlo nesavršen, ali se je dao već rabiti kako tako kod iztraživanja
prirasta bukve. — Pressler je kašnje zajedno s braćom Rvssel tu conštrukciju
lahko popravljao, dok nije napokon prirastnjak dobio sadašnju formu. — Kad
bi sve ovo istina biia, to bi Presslera j)r]padak vrlo mala zasluga kod i^uma
prirastnjaka, nu u istinu, kao što ćemo kasnije čuti, nije tomu tako. — Protivnici
prof. Presslera i njegove nauke kušaju svako sredstvo ne bi li smanjili
njegove zasluge, koje vsi je oko unapredjenja šumarstva stekao, te tim, kako
sami kažu, razkinuli onaj ninbus, kojim ga okružuju njegovi privrženici, pa je
imao služiti kao takovo sredstvo i prirastnjak. — Prijateljem Presslerovim nije
stoga moglo biti dovoljnim dokazom ono, što je pl. Cotta glede prirastnjaka
naveo, te su se pobrinuli, da se stvar razjasni i dokaže, komu pripada zasluga
izunia. Usljeđ toga donio je gore spomenuti list u IV. sve:?ku članak o istom
predmeta, koji je potekao iz pera dr. Judeicha, direktora šum. akademije u
Tijarandu, i koji je opovrgnuo mnienje pl Cotte ter koji članak će nas tim
više zanimati, što je sasma objektivno pisan, a ujedno nara predočuje čitavi
razvoj prirastnjaka.


S izumom prirastnjaka nije baš tako br^o išlo, kao što je pl. Cotta mislio.
— Pressler nam nije na žalost ostavio dovoljno primjeraka, da bi mpratiti kroz sve stupnjeve razvoj prirastnjaka, od istih se nadjoše samo njekoliko
u sbirci šum. akademije u Tharandu.


Kod prvih pokusa upotrebljivao je Pressler z\ istraživanje i)rirasta drveća
njeko dlieto, koje je priličilo poznatomu dlietu Nordlingera, služećemu u


^´´ Ovim Izi-Azom okrstio je gosp. pisac predležećeg čknka „Z a-u´a chs b o h rer"
te i mi sa svoje str-anc prilivaćamo tu oznaku, jer nam se ^iui susvnm shvatljiva
i razumljiva. Uredništvo,




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 24     <-- 24 -->        PDF

^-^ 256 —
istu svrhu, i to je i)otniialo još đo korica pedesetih godina; požto nije poUuuo
s dlietoffi povoljne uspjehe, mučila ga je uvjek misao, kako bi pronašao bolji,
svrsi odgovarajući instrument. Od ondašnjih prijatelja Presslerovih živi još
sada u Tharandu samo prof. dr. Krutzsch, koji se sasma dobro sjeća, kako je
sa pokojnim prof. Presslerom mnogo razgovarao o tome, kako bi se dao iznaći
instrument, kojim bi se mogao izvaditi \z drveta sgodau komadić za iztraživanje
prirasta. — Dr. Krutzsch došao je skupa sa Presslerom ponajprije na misao,
za tu svrhu upotrebiti mali ocielni šuplji C)dimlar, kakav se rabi u laboratoriji
za prošupljivanje pluta. — Jedan primjerak toga prvobitnoga instrumenta
nalazi se u sbirci akademije. — Taj pokus nije jim pošao za rukom.


Drugi primjerak, koji se takodjer nalazi u sbirci, jest isto takov cjlindar,
samo što je doljni naoštreni kraj providjen pilastimi zubići. — Kroz šupljinu
istoga vođi tanak cavienjak, koji se t^kupa sa cvli tdrom u drvo zavrti, te koji
je imao služiti za fixiranje instrumenta i vadjenje tarotine.


Treći jest sadai^njemu prirastnjakn vrlo sličan primjerak, naime, šupalj
svrdao izvana ualazećimi se zavojci. — Toj svrdao bijaše još dosta nesavršen;
kod vrćenja rabila su se klješta ili prociep, — Da li je u isto vrieme ili još
prije construiran i onaj svrdao, gflje se kod vrćenja čekić rabi i koga pl. Cotta
napominje, nije poznato.


Primjerci, koji bi nam predočili daljni razvoj prirastnjaka od ovo^a posljednjega
oblika do današnje forme, manjkaju na žalost, — Toliko je ipak
jasno, da je obzirom na oblik zavojaka, na naoš´reni kraj svrdla i na druge
prividno male popravke, trebalo mnogo pokusa, dok je prirastnjak dobio sadašnji
oblik. — Ovoliko je u istinu poznato o construkciji prirastnjaka, te je
usijed toga, od uporabe dlieta i prvih pokusa sa šupljim cjlindrom do sadašnjeg
svrdla, prošlo mnogo godina, u kojih se je Pressler uvjek bavio mišlju, kako bi
s drugimi boljimi conštrukcijami postigao svoj cilj. —Pošto pako Pressler sam
nije bio niti drvodjelac, a niti kovinar, to si je morao uzeti u ponioć shodne
radnike, da oživotvori svoju misao. — Da li se je pri tom obratio samo nn
puškare braću Rvssel, ili možda i na dražđjanske i druge kovinare, nije pobliže
poznato, ali vrlo vjerojatno. — Sjegurno, da je najviše pomaći našao u
oštroumne i vješte braće Ryssel, kojim je imao i zahvaliti tako brzo oživotvorenje
svoje ideje; bez njih bio bi postigao svoj cilj po svoj prilici mnogo
kasnije. — To nije bila samo jednostavna nariičba, kako Cotta misli već se
je stvar vukla dugo vremena, jer kao što sluga Schramm pripovjeda, slao ga
je Pressler višeputa k Rjsselu, da ga opomene na radnju, a i on sam je opetovano
razgovarao s Rvssolom o riešenju stavljene si zadaće.


Te činjenice potvrdjuje i prof. dr. Krutzsch, koji se, kao što spomenusnu),
mnogo zanimao za tu stvar i sa Presslerom češće o njoj razgovarao, - Presslera
poradi svega ovoga držati samo za „inteUecucdhioga začetnika´-´ prirastnjaka,
vrlo je krivo. - Usijed mnienja, koje je direk: Judeich o
tom saobćio,i mjerodavnoga suda dr. Krutzsch a, kao i usijed
onoga, što je prof. Kunze-ii o stvari poznato, moramo držati




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 257 ->
Presslt^ra za uutuitelja pr i r a .s t tija k:u te će sto^ji taj instruni
e u t nosili p u a i la p r a v o m i u b u ti u ć ii o s t i s 1 a \ u o ime s v o g a
izu mitolja.


Nesmijemo biiiaujivati niti za^lu^c braće Kyssel, koja jim koil kon^^trukčije
prirastnjaka pripada, ali živa je istina, da oni ne bi bili nikada bez Presslera
conštrnirali prirastnjak, a medjutim bi bio Pressler zaista i bez njih polučio
svoj ciij.


Tako piše dr. Judeicb, kojemu su odnosaji u Tharandu vrlo,dobro poznati,
a nadati se je, da će i ostalim prijateljim i štovateljem jn-of. Presslera biti
milo, da je ivStina na javu prodrla i razpršila one sumnje, koje bjehu podignute,
da ugled Presslerov okvnje- A. Borošić .


0 važnosti industrije po šumsku privriedu.


Hrvatska i Slavonija ima 2,673.106 jutara šume, što predstavlja 33-5"f,j
od ukupne površine naše domovine.
Kada se to porazđieli na cjelokupno stanovničtvo, koje po popisu od


31. prosinca 1880. godine 1,892,499 duša broji, onda dolazi na svaku glavu
1-31 juti´a sume. Prema tomu možemo našu užu domovinu medju šumom najbogatije
zemlje računati, te bi trebalo, da se iz toga bogatstva i obilni dohodci
crpe. Pa da li to biva? Žalibože ne! Istina, da so godimice izvaža u inozemstvo
prilična količina dužica i druge gradje, što nam donosi 2—3 milijuna for. u
kuću, ali ne smijemo smetnuti s uma, da ovim izvozom nestaje naših najljei)š4i
hrastika, da se danas sieče preko mjere, te da taj dohodak neće potrajan biti,
nego samo dotle, dokle još hrastova ima, kojih dimenzije daju mogućnost za
uharnu proizvodnju rinžica. Dokle se bude nalazilo starih hrastovih šuma, dotle
će biti i izvoza dužice za inozemstvo. Ali to dugo trajati neće. Naše najliepše
hrastove šume izsjećene su već odavna, a i ovim, što su zaostale, možemo
reći, da su dani i´brojeni. Kad i ovih posljednjih nestane, zaostati će jim samo
panjevi još kroz nieko vrieme, a kasnije citati će se u poviesti naše šumske
privrjeđe o njihovom nekadanjem bitisanju i velebnoj debljini i kakvoći.
Jer uz današnje terete nikomu neće pasti na pamet, da i za buduća vremena
pridržava svoje sume preko 200 i više godina.


Naši podnebni odnošaji su za uzgoj šuma veoma povoljni. To nam svjedoče
i današnje razne porastline, koje su bez čoviečje pripomoći naše lugove
i planine zastrle. Ali pokraj svega toga ipak je gojenje šuma i vodjenje racionalnog
šumarenja već danas postalo neunosnim, da ne reknemo, štetnim
zanimanjem. Sa svijuh strana čuju se tužbe od privatnih posjednika, kako im
šume uz današnje terete neznatne kamate obzirom na vriednost pružaju.


Postojeći zakoni naredjnju, da imaju vlastnici šuma po načelih umne
šum. privrjeđe u svojih šumah gospodariti i u tom smjeru držati se točno