DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 12 <-- 12 --> PDF |
_ 244 ~ n to isto vidimo i na vladnjoćih vrsti drveća, jer i ovakove vrsti jar na koncu svoga bistvovaiija dospjele, mogu se uplivom stojbine, naročito uplivom podoebja i položaju, samo u smjesi sa đrugimi vrsti drveća uzdržati, priroda bo sama po sebi slabo udružuje vrsti drveća onim v]-sti, koje na poboljšanje tla dobro djeluju, buduć ona samo štiti proti priroduiiu nepo.L^odam osjetljive vrsti drveća u porastlinab, koje su raješane sa takovimi vrsti drveća, koje su prama tim nepogodam manje osjetljive. Ovim se ujedno razjašnjuje, zašto su stabla u mješovitih porastlinab od pojedinih vrsti drveća liepšeg uzrasta i napredka, nego inaće. Uplivom mješanja pojedinih vrsti drveća na rastenje u obće, a djelomice usljed odgoja {)0jedinih vrsti drveća u užih skupinah, te usljed višeg djelovanja svjetla i usljed zjidobivene nuždne zaštite proizlazi ne samo prednost od,i2:oja mješoviiih porastliua, nego i to, da u istih pojedine vrsti drveća ćt^šće, te i izdašnije rode sjemenom, nego li je to u čistih porastlinab kod jednake stojbine, a to iz razloga tog, što u mješovitih porastlinab sunčani traci na grančice i mlaze drveća pod blagom zaštitom puno povoljnije djeluju, nego U u čistih porastlidah. Usljed ove potonje okolnosti ne samo, da je za buduće prirodno poinladjivanje vise skrbljeno, nego i praznine tečajem vremena u porastlini nastavše same obrastu i zarasta, što je od zamašna upliva po samu djelatnost tla, jer odgoj drvlja i grinba za zaštitu samoga tla u čistih porastlinab zahtjeva višeput velikih žrtava i fisičnib i materijalnih sa dvojbenini uspjehom, dočim svega toga u mješovitih porastlinab ili neima ili u vrlo maloj mjeri. Gdje odgoj stanovite vrsti drveća u čistoj porastlini uspio nije, bud radi rarazova, naročito poznih, bud radi vihrova i tonui sličnih nepogoda, ipak su i ovakove vrsti umješavanjem prikladnih drugih vrsti napredovale osobito pod zaštitom na u tu svrhu ostavljenih stabala — koja su važnim štitom proti snjegu´i vihrolomu i tomu sbčnoj nepogodi —, koja je zaštita od osobite važnosti po odgoj. Kako je dugo i u kojoj mjeri takova zaštita potrebita, odlučuju mjestni odnošaji, sposobnost zaštitnih stabala, zatim svrha u koju se mjeM)vitit porastlina odgojiti kani, tehnička vriednost zaštitnih stabala itd. (Nastavak sliedi´). Šumski odnošaji u britansko-indijskih pokrajinah. Piše M. V, (Svršnje se.) Nu i bujna vegetacija, koja nastaje usljed veliko vlažnosti, pojavljuje se u ovih predielih štetnom. Imenito u tea k nasadib ])okrajinc Burm a us[»ieva tra\a i dračje tako bujno, da zaduši mlade biljke, a prouzroči većim dielom šumske požare. Još više, nego li korov, dieluju ^:kodljivo u takovih mladih šumah |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 245 ~ razne rastliiie penjačice, koje se u velike nala?e u vlažnih položajih teak sal- a i u ostalih dugih šumah. Takove ogromne penjačice, u debljini od 15 do 20 ctn., oviju slabaljo počam od tla do krošnje, penju se tlalje od grane do grane, ter liv^će tih priljepaka sakrije sasvim dotično stablo^ kojejini služi za uporište.^ Kad se oviju oko kojeg mladjeg stabla, tada zaostaje isto u svojem rastu, bude kratko, krivo i sasvim zakržljavi. Naročito nalazimo n Burmi više vrsti iicus-a na teak-i na drugih stablih, sieme klije medju granami ili u šupljih mjestih stabla, žile se pružaju dolje prama tlu i opašu tako eielo stablo, kao kakova mrieža. N^iravska posljedica je tomu, da takovo drvo obumre, a dotični ticuB razgrani se sve to više daljt^ i postaje jačim. Kada se je počelo u šnmah u Ouđh-u redoviU) gospodariti, naišlo se na veliku množinu takovih rastlina })enjačica. Te šume su baš odmah u državno vlastničtvo prešle, a tada se uzastopce nastojalo sve takove penjačice, dapače znatnirni troškovi, u šumah i^^sjeći i harnetom izkrčiti tako, da su šume sada već skoro sasvim oslobodjene od tih svojih nepi´ijatelja, i mlade porastline od sal drva nspievaju bujno, ter će davati vremenom koristne i osobito vriedne razne sortimente. Drugi odjel vlažnog pojasa proteže se uzduž zapadne obale indijskog poluotoka, nu obsiže mnogo mariju površinu, nego li sjevero-iztočni odjel, a počimlje sje\-erno od Bonxbay-a. Buduć da neimamo ineteoroJožkih bilježaka, to se moramo jedino ograničiti više na faktično stanje ondješnje vegetacije, ter taj dištrikt sjevernog Dangs-gorja obilježiti kao predjel obrašten gustom šumom, nu nenapučen i veoma nezdrav, jer ondje groznica, osobito hara Istočna medja ovoga zapadnog vlažnog pojasa teče skoro istosmjerno sa sljemeni Ghat-gorja, a odavle nješto prama nutrinji zemlje. Tako zaokružuje taj pojas najviše točke pomenutog gorja i njegove obronke, padajuće prama zapadu, a nadalje i brdine, ležeće medju tim gorjem i obalom morskom. Rečeni pojas razsiruje se tako razmjerno od 12 do 24 njemačke milje. Sur at s godišnjim pMom daždja od 41" ueleži u tom pojasu, dočim usuprot BoTnbay samo 72´´ i Tanna , prama nutrinji zemlje, 102^´ pada daždja imaju. Dalje prama jugu uzduž obale je sve to više daždja. Rutnagiri ima 115-, Bing0 r 1 a 118- i Ka nn a n o r e 125 palaca godišnjeg pada daždja. Najviše pako kiše nalazimo u ovom pojasu na vrhuncih Ghat-gorja; na potonjih i na predbrežju Himalaja- i Khasia-gorja sabiru se vlažni vazduM zračni, dolazeći od zapada i jugo-zapada, pi´ama strminami G-hat-gorja u doticaj s hladnijim i tanjim zrakom, ter se obaraju onda velikom silom, kada nastupi j\Ioasoon vjetar. Gorska postaja Mahab lesh war, ležeća južno od Bombay-a 4300´ preko pučine morske, ima godišnjeg jiilda kiše 250", Panch gunny, samo 2´/^ inilje udaljena od ruba Ghat goi´ia prama nutrinji zemlje, ima 50", a Pa ona pako, jedva 1 milja od potonje udaljena, samo 27". Iz toga možemo si tumačiti malenu udaljenost medjašne (u1e južnog suhog pojasa od Ghat-gorja. Sasvim na jugu poluotoka umanjuje se \)M daždja na obali, i to tako, da već rtovi Kom ori n i Palamcottah leže u suhom pojasu s 2S i 22 palca godišnjeg pada daždja. . , . |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 14 <-- 14 --> PDF |
_ 246 — Biljinstvo razvija se u zapadnom vlažnom pojasu na pojedinih mjestih jednako bujno, kao n Burmi i n Bengalu- Šume grupiraju se sličnim načinom, kao sto već gore napomenusmo. Nalazimo najme šuma, u kojih drveće svoje hšće s^ake godine u stanovito doba gubi i u kojih se po/ari redovito pojavljaju; nadalje vazda zelenih šuma, medju koje brojimo one prediele, koji su nam na Neilgherries-ih pod imenon-i Scholas poznati, i gdje neima požara. U vi-uće-vlažnoj klimi od Malabara, u središtu ovoga pojasa nalazi se najstariji i do sada najveći nasad od teak drva. Taj nasad uzgojen je god, 1844. a obsiže sada površinu od 3500 acres. Buduć da se godimice po prilici 100 acres nasadjuju, to ima već cieli niz redova dobro uspievših nasada, od kojih najstariji red 70—80 stopa visokog teak drveća ukazuje, što nam je dovoljnim doka´?: om. kako brzo teak u svojoj mladosti raste pod inače povoljnimi stojbinskimi odnošaji- Sjeverna pola ovog vlažnog pojasa leži u obsegu predsjedničtva Borabaj, U ovom dielu Indije počelo se već god. 1840 sistematično šumariti, a uspieh mjera, poprimljenih u tom pogledu, ukazuje nam se naročito tim, što se dohodci iz šumah svake godine povećavaju u korist javne uprave. Šume su znatno poskočile u svojoj \riednosti, i davaju već sada više drva za gradju i ino tvorivo, nego za one dobe, kada se je počelo u njih redovito šumariti. I tu ima mnogo liepih dobro uspielih nasada. Dočim se je osobito za tim težilo, da se u prvom redu uzgoje domaće vrsti drveća, nije se propustilo takodjer uzgajati i razme inozemne vrsti drveća. Velebne visočine Neilgherries-a, ležeće 7000´ iznad vrućih ravnica, uzgajaju se sve to više s inozemnim drvećem. Iz Australije nabavilo se je pred 25 godina najprije radnih vrsti od Eucalyptus-a i Acacije, koje su tako bujno uspiele, daje postaja U tacamund skoro jedino sa šuniami predpomenutih vrsti drveča okružena.^´ To drveće raste veoma brzo, a mnogo brže, nego li domaće- Na mnogih mjestih nalazimo mladih šuma od Cinchona , iz koje vrsti drva dobiva se glasoviti liek Ci-iinin. U ovih šumah gospodari se njekako sličnim načinom, kao kod nas u Europi u mladih hrasticih, gdje se kora guli u svrhu proizvadjanja treslovine, jer se baš koli kod jedne, toli kod druge vrsti radi samo o dobivanju kore, premda vriednost kore od Cinchona daleko nadmašuje vriednost hrastove kore. Daljnja razlika medju Cinchonom i hrastom glede šurnarenja još je ta, da se u Europi hrastove šume guljače sieku odnosno rabe u razdobju od 14—20 godina, dočim se Cinchona, bud brzo raste, svake 8 ili 10 godine sječe. Da bi se mogla kora od Cinchona, naročito Chinin, jeftinije dobivati, to bi bila u istinu velika blagodat za cielo čovječanstvo, budući je Ghinin još jedino sredstvo proti groznici, koja, kao što je sveobće poznato, zdravlju ljudskom * Ovdje nam je vriedno spomenuti o karti pokrajine V i c t o r i a, koju leži na jugozapadnom dielu austmlijakog kontinenta. U loj karti obilježeno je porazdieljenje ;sumskog drvet^a, medju kojimi se osobito E u c a 1 y p t u s o b 1 i q u a u najveeem obsegu reprezentira. |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 247 ~ veoma škodi. Araeričk(^ ^ume, u kojih se osobite vrsti od Cinchone rtalaze, već su do sada izcrpljene, a poznato nam je s i^^kustva, da najbolje vrsti Giiichone na Neilgherries-a na Cejlonu i na britanskom Sikkim-u, osobito bujno nspievaju i znatni prihod na Chininu godimice pružaju; nu ipak su ii predieli, gdje Cinchona tako liepo uspieva, dosta ograničeni, te je upravo za željeti, da se ista, gdje to samo moguće, sadi i njeguje. Kaže se u obće, da su Portugizi više, nego ikoji drugi nai-od, u Indiji uzgajali i njegovali inozemne rastline i drveće, ter po svoj prilici ima se njima zahvaliti, da su se u Indiji udomile razne vr.sti američkih rastlina, kao što su toi Papaya, Guava, Custard-j ab uka (Anona squamosa), Cact us, Ananas i Agave. S druge strane mora se dosljednosti i osobitoj energiji britanskoj pripisati uzgoj Caffe-drva, koje je pred 100 godina donio,sobom jedan muhamendanski svetac iz Arabije u Indiju, i to najprije na brdinah Bababood u Mjsore, a zatim u mnogih nasadih uzduž Ghat-gorja zapadne Indije. Nadalje se uzgojila i Thee-biijka, koja se u Indiji j^dva samo po imenu pred 40 godina poznavala, ter sada je Thee skoro glavnim godišnjim produktom exporta u sve krajeve svieta, a napokon i južno-amerićko Cinchona-drvo. Iz svega, što smo u prednavedenom primjetili, razabire se, da je u indijskom podnebju bujnost vegetacije i izdašna množina vlage jedno s drugim u uzkom savezu. Dapače ako bacimo oko na zemljovid, to ćemo dalje opaziti, da je porazdieljenje raznih vrsti drveća više ovisno od množine vlažnosti, nego li od drugih khmatičkih uvieta. Svakako čini se, da je sjeverna raedja teak-a ograničena više temperaturom amne dobe godine, nego li dotičnim stupnjem vlažnosti, jer nenalazimo naravski teak-šuma ondje, gdje popriečna temperatura trijuh zimnih mjeseca znatno pada izpod IS*^, premda slučajni noćni mrazovi, koji kad i kad nastupe u dolinah Satpura-gorja, štetno dioluju samo na ndadi naraštaj; nu ipak nećemo naći teak-a u Aravalli-gorju kod Ajmei´e, unatoč tomu, što popriečna temperatura zimne dobe Ib^ iznaša. U tom predjelu manjka po svoj prilici dostatne vlage, jer usljed toga valjda neuspieva ondje teak. Velikimi nasadi teak-a, te i drugih mnogih vrsti drveća, znatno se je obseg njihova uspievanja razširio, teak-drveće osobito napreduje u vrtovih u Bengalu, u sjeverozapadnih pokrajinah, i dapače u Punjab-u. II Sikkim-u izveo se je nasad teak-a, a po stanovitoj osnovi izvadjaju se kulture u Chittagong-u u velike s ovim osobito vriednim drvom. Do stanovitog stupnja dade se aklimatizirati teak u raznolikih tlih i u tudjem podnebju, nu ipak, u koliko se u praksi pokazalo, uspieva on najbolje u predielih, koji imaju p^da kiše preko 30" i poprieenu temperaturu u dobi zimnih mjeseca 13—21 ^R., a 17—26^R. u ostaloj dobi lieta. Teak raste doduše i u velikom dielu južnog.suhog pojasa, nu ipak samo kao nizka šuma i šikarje, nepostignav nikada znatne veličine. Sal-drvo raste u dvih povećih predielih i to: u jednom uzduž podnož/a Himalaya-gorja počam od Assara-a do Sutlej-riek e, pojedince razprostiruć se u manjih šumah, a u drugom pako obsiže znatne površine istočnog diela centralne Indije. U koliko se opaziti moglo, ovisan je porast sal-a od osebuj |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 248 — nosti tla više, nego li to biva s teak-om. Osobito uspieva na pieskari, gromafti ili na šljiraku, nu ipak nenalazimo ga na težkom ilovastom tlu, koje potonje zauzimlje prostrane klisure Deccana i jedan dio od ceuti´alue Indije; a to je gkivui razlog, što je medja razsirenosti sal-a na goreponienutu stojbinu ograničena. Podnaša doduše veći stupanj studeni, nego li teak, nu zahtjeva najmanje 40" daždja. Mnogo manje razprostire se kautckouk-drvo (ficus elastica), koje se kod nas u Europi rado uzgaja u sobah i vrtlanah u posebnih loncih. U Indiji naći ćemo ga samo u vlažnih bumah na podnožju ju/nog Himalaya poćam od Sikkim-a do Assani-a i na podnožju Khasia- i Cachar-gorja. Vlažna atmosphara i razmjerno jednaka temperatura tečajem ciele godine potrebita mu je, da može uspievati, Popriečna temperatura u dotičnih poslajah, ležećih blizu kautchoukdistrikta iznaša 13´*—15^´ u zimnoj, a 22^—28" u najvrućoj dobi godine. Pod sasvim različitimi odnošaji nalazimo Deodar-cedar u sjevero-zapadnom dielu od Himalaya-gorja. U koliko se opazilo, ta vrst drva dosiže do stanovite visine pieko morske pučine, penje se lO.OOO dapače i 12.000 stopa, nedolazi pako izpod 4000 stopa, jer tu neuspieva. Najbolje mu prija popriečna temperatura u ziumoj dobi od 1 —8´Va u lietu od 15—Hi"; osim toga ovisi razprostrauost indijskoga cedra od većeg ili manjeg stupnja vlažnosti. U, dolini Sutlej rieke i u ostalih dolinah Himalaja gorja nestaje cedra, čim suhi p´gas počimlje, akoprem je jedna te ista temperatura, kakvoća tla i položaj visine. Nu i na istočnom dieiu Himalaja nećemo ga naći, gdje ima godišnjega daždja 100´´. Hlmalajiski cedar je skoro tako srodan onom iz Atlas-, Taura- i Libanon-gorja, da ga botanik nemože kiio posebnu vrst izlučiti. Uzporedimo li pako kiimatičke uviete, pod kojimi cedar na zapadu uspieva, s onimi sjevero-zapadnog diela Himalaja-gorja, to bi dobili za sigurno zanimive podatke f) raznoj razprostranosti ovog u istinu liepog i koristnog drva. U ostalom uplivaju i mnogi drugi razlozi osim podnebja, kakvoće tla i nticaja ljudskog, u kobko je to dosada izkušano, na ograničenje prediela, u kojih nalazimo drveće i biljke u s danje doba; doista su to tajinstveni i duboko zasiecajući uzroci naravi, koje pobliže proučiti, bilo bi najzanimivije za geografiju biljinstva. Za šumara p.ko su takova lih znanstvena iztraživanja od manje vriednosti, njega zaninia jedino sadanje stanje stvari, a glavna mu je zadaća, (hl prouči točno one odnošaje i uviete, pod kojimi uspievaju nadalje osobito cienjene vrsti drveća, ter da ustanovi, što mu je potrebito, da postigne iz dotične šume u stanovitom razdobju čim veći dohodak na drvu i inom materijalu, Dvie su vrsti drveća, koje zahtievaju manji stupanj vlažnosti, i to: Babul (acacia arabica) i Sanda l Prvu vrst nalazimo u Indiji daleko razprostranjenu, nu uianjka sasvim u vlažno.m pojasu. Gdje neima umjetnog naplavljivanja, tu mu Htojbina prija, imeiuto u predielih, gdje je godišnje kiše medjn 15 do (io palaca; ondje pako, gdje dobiva nješto vlage, tu mii nije potrebito kiše, ter uspieva pod takovimi okolnosti i u najsuših predielih. |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 249 — Sandal-drvo zahtieva sulio vruće podnebje, uzgaja se doduše mnogo u vrtovit vlažnih predieija, nii strž mu nije tada tako miomirisna, ter gubi usljed toga na svojoj cieni. Nadalje nalazimo to drvo takodjer i u indijskom archipelu, na Fiji i ostalih otocih južnog mora dolaze vrsti jednog te istog roda, odakle se sandal drvo tih vrsti mnogo izvaža u Chinn. Iz svega, što smo do sada n.poniemili, možemo mirnom dušom zaključiti, da je za uzgoj i uzdržanje šuma u Indiji vlažn ost gla\nim uvjetom; s rnimo sada naša razmatranja na praktičnu stranu upitnog predmeta. Namiče nam se pitanje, zašto nastojimo šumarenje po stanovitoj sistematičnoj osnovi upriličiti u jednoj zemlji, koja je svojom civilizacijom našoj predišla za više stoiieća ter je mogla tako dugo obstojati sa svojim ogromnim stanovničtvo, bez da se osjećala potreba urediti gospodarenje šuma u obće? U ostalom nećemo si utvarati, da će nam poći za rukom zaštitom i shodnim načinom gospodarenja šuma promieniti ili znatno poboljšati uplivajuće faktore na podnebje u Indiji. Nu s druge strane moramo sa znanstvenog gledišta uztvrditi načelo, da šume u obće kišu pomnažaju, a usuprot, da se u opustošenih predielih, imenito u toplom poj asu, vlažnost umanjuje. Mnogi opažaji, učinjeni u tom pogledu o sadanjem stanju zemalja, ležećih okolo srednjeg mora, čini se da nam potvrdjuju tu teoriju, nu ipak manjkaju do sada apodiktički dokazi za to. Naravski je, da se u Indiji u obće mislilo, gdje je prihod zemljišta sasvim ođvisan od množine slučajno nastupivše kiše, shodnim čuvanjem i njegom šuma postići to, da će kiša pravilnije t. j . u sgodno doba padati. Nu ipak nam je s više činjenica dokazano, da je baš sbog krčenja šuma u njekih predielih u razmjerno novije doba nastupila znatna promiena u poljskom gvjspodarstvu, usljed toga, što je manje kiše ili barem ne redovito padalo. Dovolnjih dokaza pako neima, da je u kojem dielu Indije krčenje šuma od kakovog škodljivog upliva bilo na podnebje. Još manje može se nadalje dokazati, da bi bilo izgleda zaštitom i razprostranosti šuma kišu pomnožati. Dopuštamo, da u predielih, obraštenih šumom, više kiše ima, nego li u pustarah; nu ipak nebi se mogao u Indiji stanoviti postupak u velikom mjerilu upriličiti tako, kojim bi se poboljšanje podnebja polučilo. TJ vlažnom i u većem dielu srednjeg pojasa nebi bilo baš probitačno, da većkrat kiša [lada. Svakako bi bila zemlja mnogo plodnija i veći bi prihod bacala, da bi moguće bilo vlažnost razmjerno porazdieliti kroz cielu godinu. U Indiji pako uzrokom su mzlikosti godišnjih doba stranom suhi sjeveroistočni, a stranom vlažni jugozapadni vjetrovi, koji svaki tečajem polovice godine redovito vlada; ti vjetrovi postaju usljed gibanja naše zendje, ter usljed njezinog položaja prama suncu, nadalje usljed porazđieljenja kopna i vodena krugji zemaljskoj, konačno pako i usljed mnogih drugih naravskih pojava. Od osobito povoljnog upliva bilo bi pomnožanje kiše u pojasu suše i subote, ^dje ovisi obdielavanje zemljišta većim dielom lih od unijetnog naplav- Ijanja, i gdje suha godina pro\izroči užasni glođ. Pokrajine Sindh, Rajputana |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 18 <-- 18 --> PDF |
. — 250 — dieloffiice Mvsore i sušiji dištrikti Deccana mogli bi u izobilju hraniti mnogo stanovničtva,^´ da bi iole" moguće bilo u tih ^emljah pornnožati ikako attnospliaričke oborine; nu glede toga neiraa ma baš nikakove nade. Da bi se mogAo baš jedan dio´ prednavedenih pokrajiiiu u št> većem obsegu pošumiti, tada bi bezdvojbeno bivao uzdušni sloj nad šumom Idadniji i vlažniji, te bi jugozapadnim Monsoon-vjetrom više kišilo, Nu na takovo pošumljenje nemože se za ^´,ada niti pomisliti, jer izuzam zemljišta, ležeća uzduž rieka, iieima inače nikakove vlažnosti, koja je potrebita za porastline, dakle baš stoga neizvediva je (a ideja bar za saihi. Doduše je rečeno, da bi se kod većeg obsega šuma uz(hiž ruba G-hat-goi-ja i bližnjih dielova istog pad daždja i s onkraj rečenog gorja pon!no:^ao i u suhih zemljah; tomu pako nije tako, jer u koliko nam je znano, sakupik^ bi se više kiše šumom u tih predielih uzduž Gat-gorja, ali baš usljed tih većih oborina s ove strane umanjila bi se vlažnost dielomice s one strane u suhili dielovih, nalazeča se još poniešto nuz manje šumske porastline uzkog vla/mog pojasa. Unatoč tomu, što smo već izatknuii, dobro nam dodje svaki stablik i gajić u pojasih suše i subote indijskih prediela, koje nemožerao dosta ocieniti, ter prerada nije moguće u tih zemljah sbog pomanjkanja naplava obsežne šume nasadjivafci i uzgajati, to se mora ipak ozbiljno nastojati, da se šume, koje leže na medjah tih pojasa, strogo čuvaju, n;eguju i još dalje razprostranjuju. Izuzam pojas suše, dovoljno je, da se šume zabrane od ugona marve, sječnje i čuvaju od požara, ter da se tako uzgoje, ako ne baš kao šume u podpunom sklopu, a to bar kao kriepko sikarje i trava, koje podržaje tlo primjerno svježe i vlažno. Kako ovo potonje povoljno dieluje, neopaža se to u nijednom đielu Indije tako, kao u pokrajini Kajputana; slični primjeri takovog uzgoja zanimati će svakog šumara u obće, a napose pako britanske šumare, koje zagaje su izveli urodjeni knezovi, Rajah od Kischengarth-a, Thakuri od Bednore i Humirgartha, ter što je trebalo i nadalje provadjati. Bili nazori pojedinaca o uplivu šuma na podnebje koji mu drago, to ipak stoji, da nam šume u gorskih predielih pružaju tu probit, da možemo odanle dolazeću vođu u svrhu umjetne naplave bolje regulirati i upotrebiti, Sh^žila nam ta voda, kao što u Rajputani i Mjsore, za to, da ju ili hvatamo u vodenice i umjetna jezera, ili pako, da ju odvadjamo u posebno ža to izkopanih kanalih u odaljenije prediele — svrha je jedna te ista najme: da se s tom godimice nastupivšom vodom u koliko moguće bolje okoristimo. Izkusilo se u Indiji a i na drugih nijestih, da kiša sa gorskih golieti odranja silnom bujicom zemlju, pješak i kamenje prama dolini i da ondje zamulji i zabrtvi rieke i kanale, a nasipe probije i obale naplavlja. Usuprot pako, ako su obronci gorja pošumljeni, ili su ondje livade, odtiče odanle voda laganije, rieke i vriela neusahnu za suhe dobe godine, a naravski, da se laganim odtokom vode dotirni kanali i vodenice redovito napune, ter uhvaćena voda koristno dalje upotrebiti može. U mnogih slučajevih već je to potonje u velike važno, da se šuuje od bujica gorskih zaštite i daljnji uzgoj bolje upriliči a u gorskih prediehh imenito okrčenju šuma uspiešno na put stane. Razumije se |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 19 <-- 19 --> PDF |
^ 251 — pako samo po sebi, da će se luanimfcuvanjeiB šuma u gorju predusresti i inim štetam, koje nanašaju takove vododerine putevom i mostovom; prepriečiti će se tako razne opuzine i odroni zemlje i ostale druge nepogode. Čuvanje i njegovanje šuma je i u zdravstvenom pogledu od znatne koristi. Poznato bo je, da se nezdravo podnebje na otoku Mauritius ima samo pripisati okolnosti, što su na tom otoku sume hametom okrčene. Usljed toga poprimljene su u i-ećenoj koloniji sve zakonite mjere, da se poharane ondješnje šume čim prije uzgoje. Nu ipak netreba nam baš toliku važnost u zdravstvenom pogledu ni stavljati na podržavanje šuma u Indiji. Dištrikt Ratnagiri, ležeći južno od Bombaya medju morem i Gat-gorjem, napućen je gusto već od stolieća. Povodom tim, što se običaje u Concan-u"´ polja gnojiti s pepelom od lišća i granja, nestalo je malo po malo u ondješnjoj okoUni stabala do nješto malo, s kojih se godimice kreše granje u rečenu svrhu, i do njekoliko gajića od palma i voćaka u vrtovih. Pa ipak spada taj dištrikt medju najzdravije prediele indijske, i to mnogo više, nego li susjedni liepom šumom obrašteni predieli od Tanna i Colabe sa sjevera i od Canare s juga. Nuz sve to nemože se uztvrditi, da se kiša u Ratnagiri dištriktu umanjila. A unatoč tomu se i ovdje ukazuje osobito štetno nestašica šuma, i to s tim, što se njekoliko rieka onog diela Concana po malo pieskom zamuljilo, te gdje su prije velike ladje plovile, mogu sada jedva mali brodići prolaziti. U Indiji je pako od prieke nužde uredno šumare nje već s tog razloga, Što je potreba drva za gradju, ogriev i za drugo tvorivo svakim danom sve to veća, a što se samo iz ondješnjih šuma dobivati može. Kod vladajućih odnošaja mira i sigurnosti u svih predielih zemlje, stojeće pod britanskim gospodstvom, diže se blagostanje znatno, a pomnaža se sveudilj u skoro svih pokrajinah. Stanovničtvo cielih dištrikta, koje se lih poljodielstvom bavi ter koje je bivalo od prije u siromašnih kolibicah, nastoji sada podizati kuće i udobno iste urediti. S toga se mnogo traži bambusa, gradje i ostalog drva. U mnogih pokrajinah je drvarska trgovina poslije američkoga rata, odkada se je slobodan izvoz pamuka dozvolio, sasvim drugim pravcem udarila. Prije se izvažalo drvo iz šuma sje\ernog Canara samo prama moru, srećom nije bio taj izvoz toli znatan, ter su se usljed toga šume dobro, sačuvale, a u zemlji samoj nije bilo skoro nikakove trgovine s drvi. Od dobe američkoga i\ata pako traži se u dištriktih od Dharvvar-a i Velgaun-a, gdje se pamuk sadi, mnogo drva i bambusa, ter se znatno trguje u tih predielih. Sličnim načinom nastupili su povoljniji odnošaji glede drvarske trgovine koli iz Kaudeisch-I)ang-a toli iz više drugih mjesta. Za velike izgradnje kanala i željeznica upotrebljeno je mnogo drva zi\ gradju tečajem potonjih 30 godina, ter premda se znatna količina posj´đaka (švelera) za željeznice iz Europe izvezla, to je unatoč tomu ^Conca n je prediel, koji leži medju gorjem 0-hafc i morskom obalom, za razliku od Deccau-aj koja zemlja zasiže nad rečeuira gorjem prema istoku. |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 20 <-- 20 --> PDF |
2a taj sortiment, tečajem zadnjih 15 godina u indijskih Šumnh velika množina đozrielih stabala posječena. U tom pogledu su zahtievi svakim danom sve to veći i to tako, da već sada nastaju velike potežkoće n prednavedenih šumah, im^nito u onih dielovih, koji su /a sada još od sjekire sačuvani, umno šumarenje upriličiti. Temeljno načelo gospodarenja, da se godišnje pon-ebštine s po trajnim Šumskim prihodom u sklad svedu, gubi se ovdje u praksi; ako je najme obhodnjom od 100 godina potrebito očekivati ilozriele šumske porastline. Mi neimarao samo obzir uzeti na gradjevno di´vo, koje se za buduće generacije pričuvati mora. U koliko se dosada opazilo, neima izgleda, d-i će se u sjevero-zapadnoj Indiji pronaći ugljena u dovoljnoj množini. U Punjabu i Sindhu kore se pa?-ostroji na brodovih i željeznicah jedino s drvom, a pri tom će se po svoj prilici i nadalje ostati. Podjedno se predvidja, da potreboća ogorievnog drva u gradovih i inih mjestib u sjevernoj Indiji sve to veća biva. Gajenje suma i posvemašua štedljivost pri sječnji šuma od prieke je nužde u Indiji, a u tom smjeru moraju se sve moguće mjere svojski poprimiti. Jednom riečju, valjan svih šumskih dielovih umno i redovito gospodarenje čim prije uvesti, koje će cielom pučanstva ondješnjih krajeva u prikjg doći i dobrobit nai´oda povisiti. Nu ovdje nesmijemo ni već postojeće trgovinske zahtjeve s uma pustiti. Dobro je poznato, da se sandal drvo, eutch, prihod od acacie-catechu, kautschouk, sal i teak drvo znatno u trgovini indijskoj traže, ter je od osobite važnosti, da se u svrhu potrajanog exporta ovih vrsti redoviti prihod istih stalno osigura. Tim bo trgovac i narod u svemu mnogo privriedi a i sveobće se blagostanje zendje diže. U prednavedenih točakah iztaknuti su u glavnom razlozi, s kojih se mora redovito i umno u indijskih šumah gospodariti. Mnogo teže ćemo razpraviti pitanje, kojim najshodnijim načinom možemo post´ći ono, za čim težimo. Šume su kao i ino zemljište i tlo bud vla´^tničtvo državno, bud spadaju pojedinim gradovom i selim, ili se pako nalaze u privatnom posjedu pojedinaca. Dva nam se puta otvaraju, da možemo k našem cilju doći. Ili m0že država zakonitim putem cie 1 i šumski posjed u svrhu javnog dobra pod stanovitu kontrolu staviti, ako si najme sama pridrži pravo dotičnog posjednika primorati, da sa svojim vlastnictvom gospodari po sfanovitih od slučaj a do s i učaja izdanih zakonih. Ili pako da ostane veći dio šumskog posjeda u ruci države, ter da s njim sama upravlja. Ova obadva načela provela su se u mnogih europejskih državah bud većim bud manjim uspiehom. II Franceskoj n. pr. stoji uprava i gospodarenje šuma, spadajućih seoskim obćinam, gradovom i ostalim javnim korporacijam, pod nadzorom javne šumarske uprave, ter se taj sistem pokazao ondje do sada veoma shodnim (to isto postoji i kod nas u Austro-Ugarskoj. Ureduičtvo). Slične uredbe uvedene su i u Pruskoj i u ostalih njemačkih državah. Uprava privatnog šumskoposjeda pako neima skoro u cieloj Europi nikakove stroge kontrole, izuzam velegorja i drugih brdskih prediela. |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 253 — Skoro u svih europej^kih državah ima velikih državnih šinua, za kojih upravu i umno gospodarenje postavljeni m izkusiii i naobraženi šutuari, koji imaju takodjer šume drugih posjednika bud nadzirali bud neposredno upravu i^tih rukovoditi. Doduše u IttiUjl se gle^Je .šumskog´ gosfiodarenja u novije doba sasvim drugim pravcem lubnilo, a uspieh toj^a je zbilja veoma nesigunui. Prodao se je najme veći dio državnih šuma i šumskog posjeda manastira i crkvenih do-. bara, koji potonji imao seje u državne šume pretvoriti, stanovita pako zakonika osnova, po kojoj bi se imale obćinske i privatne šume pod strofi nad or državnih činovnika staviti, došla je u razpravu, nu do sada nije još u kriepost stupila. U Indiji smjeraju svi odnošaji za tim, da je državi slobodno, koliko god moguće više, i to imenito važnijih šumskih pređiela, u vlastitu upravu preuzeti. To se´ ukazuje s jedne strane s toga koristno, što će se dobiti znatni status praktično naobraženih i vrstnih činovnika s druge pako strane nastati će najveće potežkoće za državu usljed toga, što bi ista preuzela nadzor i kontrolu vrhu šuma drugih posjednika u Indiji. Ovim nećemo zaniekati, da nebi ustnjenje obćinskih šuma i njihovo racionalno gospodarenje pod nadzorom državnih činovnika veoma koristno bilo; probitci takovih dobro uredjenih obćinskih šuma su veliki, pošto je šumsko vlastničtvo tim načinom više sačuvano od prodaje izpod svoje prave vriednosti, što biva većim dielom uplivom nei^azumnih poticatelja, a nadalje, što pri umnom šumarenju pružaju šume redovite i stalne šumske godišnje prihode, s kojimi se može opet dalje razpolagati u javne svrhe n7ienito za. gradnju puteva, potoka, za uredjenje neka^ za podizanje javnih koristnih zavoda itd. U mnogih prediehh europejskog contineiita i)oka/a´o se je, da su komunalne šume nuz redovito šumarenje podigle blagostanje mnogih mjesta i sela. I premda se sada već očekivati nemože, da će narod u Indiji probitke takovih institucija odmah shvatiti, to opet neće sigurno izostati, gdje će se velika važnost mjera, poprimljenih u tom smjeru, svestrano priznati. Svakako pako nemože država vrhovni nadzor nad drugimi sumarni preuzeti prije, dokle si nisu vlastiti činovnici pribavili k tomu potrebito praktično izkustvo i dokle se nije podpuno usavršilo gospodarenje u državnih šumah, Mora se priznati, da se je ipak nakana i .dijske vlade u većem dielu ondješnjili provincija utrla put, u koliko moguće više vriednijih šuma pretvoriti u državna dobra, a u njekojih je već i demarkacija državnih šuma (posvojenje šuma za državu) daleko uspiela. Pod državnom upravom stojeći šumski posjed zasiže u provincijah, nalazećih se pod indijskom vladavinom, podjedno s onimi šumami, koje su urodjeni knezovi u zakup uzeli, a izključiv predsjeduičtva Bombay i Madi´as, površinu od po prilici 2,508´000 ha, ili u engleskoj mjeri 9800n iisilj^^ "= 6,27O"O00 acres. Mi nazivljeuio ove šume „r e s e r v i ran e šume " i to s toga, što se. te šuuie nesmiju bez posebne dozvole najviše oblasti nipošto prodavati. |
ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 254 — U gornjoj brojci o šumskom posjedu sadržano je mnogo šimišta, koje nepripađa državi, nego ga drže urodjeni knezovi samo u zakupu. Osim toga uračunane su velike površine šumske, koje nisu još omedjašene, ili u kojih, akoprem je država vlastnikom, obližnji stanovnici, koji se bave s poljodielstvom, prava služnosti uživaju i to: pašu za svoju marvu, drvo za potrebštinfi kućne; dapače u njekih slučajevih imaju pravo šumsko tlo krčiti i pretvoriti u gospodarske svrhe. U malo pokrajinah, kao n. pr. u Sindh-u i u centralnih provincijah, bijahu odnošaji za vrieme demarkacije povoljni, država postade odmah neograničenim posjednikom šuma, u kojih potonjih nije bilo nikakovih šumskih služnosti.* Nu u drugih pokrajinah trebati će još dugo vremena, dokle odstrane dotično urede prava šumskih služnosti, što je od prieke nužde u svrhu gajenja i sistematične uprave šuma; samo uztrajnošču i obzirnim postupkom prama ovlaštenikom moći ćemo do žudjenog cilja doći. U ovom velevažnom poslu i u ostalih provedbah šumskoga gospodarenja voditi će nas izkustvo. pribavljeno :io sada u Europi pri uredjenju sličnih prava obćina i inih privatnih posjednika. Predbacivalo se mnogokrat urodjenikom indijskim, da oni šume pale i bezobzirnim krčenjem haraju, bez promisliti, da jim pripadaju ona ista prava, koja uživaju i stanovnici europejskih šuma. Zahtjevaju h pako javni obziri, to se moraju ta prava odstraniti, a pri tom ima se urodjenikom po mogućnosti udovoljiti kao ovlaštenikom šumskim u pogledu njihovih opravdanih zahtjeva, istim načinom. kao što to biva s ovlaštenici takovih prava u Europi. Iz prednavedenoga razabire se, da valja u državnih Šumah indijskih još mnogo toga urediti; jer veći dio tih šuma nalazi se u iztrošenom stanju, a mnoge su obterećene sa šumskimi služnostmi. Znatni troškovi su potrebiti, da se šume omedjaše i kultiviraju, putevi pograde ter rieke reguliraju i za plovitbu prirede. S toga i nedav, ju do sada šume državi još nikakova baš znatnog čistog dohodka. Neima pako dvojbe, da će se s vremenom, čim se postojeće sada potežkoće uklone, prihod šuma u financijalnom pogledu znatno povisiti, ter racionalno gospodarenje i uredjenje državnih šuma koli ondješnjoj vladi od velike koristi biti, toli i unapredji\´ati sveobće blsgostanje u zemlji. Zaključujuć ovim prcdležeću razpravu dra. Brandis-a, nepreostaje nam ino, nego da našiin sustručarom u britansko-indijskih kolonijah izrazimo ^a-lju. da uztraju u svojem toli težkom radu, ter da jim uredjenje onđješnjih šumskih odnošaja svrsishodno najt)oijim uspiehom za rukom podje. "^ Godine 1S76, iznašale su državne šume u Indiji đo 13.009 englczklh Pj milj; o´d kojih je bila skoro polovica odtcvećena od siim služnosti. ~ |