DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 12     <-- 12 -->        PDF

_ 244 ~


n to isto vidimo i na vladnjoćih vrsti drveća, jer i ovakove vrsti jar na koncu
svoga bistvovaiija dospjele, mogu se uplivom stojbine, naročito uplivom podoebja
i položaju, samo u smjesi sa đrugimi vrsti drveća uzdržati, priroda bo
sama po sebi slabo udružuje vrsti drveća onim v]-sti, koje na poboljšanje tla
dobro djeluju, buduć ona samo štiti proti priroduiiu nepo.L^odam osjetljive vrsti
drveća u porastlinab, koje su raješane sa takovimi vrsti drveća, koje su prama
tim nepogodam manje osjetljive.


Ovim se ujedno razjašnjuje, zašto su stabla u mješovitih porastlinab od
pojedinih vrsti drveća liepšeg uzrasta i napredka, nego inaće.


Uplivom mješanja pojedinih vrsti drveća na rastenje u obće, a djelomice
usljed odgoja {)0jedinih vrsti drveća u užih skupinah, te usljed višeg djelovanja
svjetla i usljed zjidobivene nuždne zaštite proizlazi ne samo prednost
od,i2:oja mješoviiih porastliua, nego i to, da u istih pojedine vrsti drveća ćt^šće,
te i izdašnije rode sjemenom, nego li je to u čistih porastlinab kod jednake stojbine,
a to iz razloga tog, što u mješovitih porastlinab sunčani traci na grančice
i mlaze drveća pod blagom zaštitom puno povoljnije djeluju, nego U u
čistih porastlidah.


Usljed ove potonje okolnosti ne samo, da je za buduće prirodno poinladjivanje
vise skrbljeno, nego i praznine tečajem vremena u porastlini nastavše
same obrastu i zarasta, što je od zamašna upliva po samu djelatnost tla, jer
odgoj drvlja i grinba za zaštitu samoga tla u čistih porastlinab zahtjeva višeput
velikih žrtava i fisičnib i materijalnih sa dvojbenini uspjehom, dočim svega
toga u mješovitih porastlinab ili neima ili u vrlo maloj mjeri.


Gdje odgoj stanovite vrsti drveća u čistoj porastlini uspio nije, bud radi
rarazova, naročito poznih, bud radi vihrova i tonui sličnih nepogoda, ipak su
i ovakove vrsti umješavanjem prikladnih drugih vrsti napredovale osobito
pod zaštitom na u tu svrhu ostavljenih stabala — koja su važnim štitom proti
snjegu´i vihrolomu i tomu sbčnoj nepogodi —, koja je zaštita od osobite važnosti
po odgoj. Kako je dugo i u kojoj mjeri takova zaštita potrebita, odlučuju
mjestni odnošaji, sposobnost zaštitnih stabala, zatim svrha u koju se mjeM)vitit
porastlina odgojiti kani, tehnička vriednost zaštitnih stabala itd.


(Nastavak sliedi´).


Šumski odnošaji u britansko-indijskih pokrajinah.


Piše M. V,


(Svršnje se.)


Nu i bujna vegetacija, koja nastaje usljed veliko vlažnosti, pojavljuje se
u ovih predielih štetnom. Imenito u tea k nasadib ])okrajinc Burm a us[»ieva
tra\a i dračje tako bujno, da zaduši mlade biljke, a prouzroči većim dielom
šumske požare. Još više, nego li korov, dieluju ^:kodljivo u takovih mladih šumah




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 245 ~
razne rastliiie penjačice, koje se u velike nala?e u vlažnih položajih teak sal-
a i u ostalih dugih šumah. Takove ogromne penjačice, u debljini od 15
do 20 ctn., oviju slabaljo počam od tla do krošnje, penju se tlalje od grane do
grane, ter liv^će tih priljepaka sakrije sasvim dotično stablo^ kojejini služi za uporište.^


Kad se oviju oko kojeg mladjeg stabla, tada zaostaje isto u svojem rastu,
bude kratko, krivo i sasvim zakržljavi. Naročito nalazimo n Burmi više vrsti
iicus-a na teak-i na drugih stablih, sieme klije medju granami ili u šupljih
mjestih stabla, žile se pružaju dolje prama tlu i opašu tako eielo stablo, kao
kakova mrieža. N^iravska posljedica je tomu, da takovo drvo obumre, a dotični
ticuB razgrani se sve to više daljt^ i postaje jačim. Kada se je počelo u šnmah
u Ouđh-u redoviU) gospodariti, naišlo se na veliku množinu takovih rastlina
})enjačica. Te šume su baš odmah u državno vlastničtvo prešle, a tada se uzastopce
nastojalo sve takove penjačice, dapače znatnirni troškovi, u šumah i^^sjeći
i harnetom izkrčiti tako, da su šume sada već skoro sasvim oslobodjene od
tih svojih nepi´ijatelja, i mlade porastline od sal drva nspievaju bujno, ter će
davati vremenom koristne i osobito vriedne razne sortimente.


Drugi odjel vlažnog pojasa proteže se uzduž zapadne obale indijskog poluotoka,
nu obsiže mnogo mariju površinu, nego li sjevero-iztočni odjel, a počimlje
sje\-erno od Bonxbay-a. Buduć da neimamo ineteoroJožkih bilježaka, to
se moramo jedino ograničiti više na faktično stanje ondješnje vegetacije, ter
taj dištrikt sjevernog Dangs-gorja obilježiti kao predjel obrašten gustom šumom,
nu nenapučen i veoma nezdrav, jer ondje groznica, osobito hara


Istočna medja ovoga zapadnog vlažnog pojasa teče skoro istosmjerno sa
sljemeni Ghat-gorja, a odavle nješto prama nutrinji zemlje. Tako zaokružuje
taj pojas najviše točke pomenutog gorja i njegove obronke, padajuće prama zapadu,
a nadalje i brdine, ležeće medju tim gorjem i obalom morskom. Rečeni
pojas razsiruje se tako razmjerno od 12 do 24 njemačke milje. Sur at s godišnjim
pMom daždja od 41" ueleži u tom pojasu, dočim usuprot BoTnbay
samo 72´´ i Tanna , prama nutrinji zemlje, 102^´ pada daždja imaju. Dalje
prama jugu uzduž obale je sve to više daždja. Rutnagiri ima 115-, Bing0
r 1 a 118- i Ka nn a n o r e 125 palaca godišnjeg pada daždja.


Najviše pako kiše nalazimo u ovom pojasu na vrhuncih Ghat-gorja; na
potonjih i na predbrežju Himalaja- i Khasia-gorja sabiru se vlažni vazduM
zračni, dolazeći od zapada i jugo-zapada, pi´ama strminami G-hat-gorja u doticaj
s hladnijim i tanjim zrakom, ter se obaraju onda velikom silom, kada
nastupi j\Ioasoon vjetar. Gorska postaja Mahab lesh war, ležeća južno od
Bombay-a 4300´ preko pučine morske, ima godišnjeg jiilda kiše 250", Panch gunny,
samo 2´/^ inilje udaljena od ruba Ghat goi´ia prama nutrinji zemlje,
ima 50", a Pa ona pako, jedva 1 milja od potonje udaljena, samo 27". Iz
toga možemo si tumačiti malenu udaljenost medjašne (u1e južnog suhog pojasa
od Ghat-gorja. Sasvim na jugu poluotoka umanjuje se \)M daždja na obali, i
to tako, da već rtovi Kom ori n i Palamcottah leže u suhom pojasu s 2S
i 22 palca godišnjeg pada daždja. . , .




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 14     <-- 14 -->        PDF

_ 246 —


Biljinstvo razvija se u zapadnom vlažnom pojasu na pojedinih mjestih jednako
bujno, kao n Burmi i n Bengalu- Šume grupiraju se sličnim načinom, kao
sto već gore napomenusmo. Nalazimo najme šuma, u kojih drveće svoje hšće
s^ake godine u stanovito doba gubi i u kojih se po/ari redovito pojavljaju; nadalje
vazda zelenih šuma, medju koje brojimo one prediele, koji su nam na
Neilgherries-ih pod imenon-i Scholas poznati, i gdje neima požara.


U vi-uće-vlažnoj klimi od Malabara, u središtu ovoga pojasa nalazi se
najstariji i do sada najveći nasad od teak drva. Taj nasad uzgojen je god, 1844.
a obsiže sada površinu od 3500 acres. Buduć da se godimice po prilici 100 acres
nasadjuju, to ima već cieli niz redova dobro uspievših nasada, od kojih najstariji
red 70—80 stopa visokog teak drveća ukazuje, što nam je dovoljnim doka´?:
om. kako brzo teak u svojoj mladosti raste pod inače povoljnimi stojbinskimi
odnošaji-


Sjeverna pola ovog vlažnog pojasa leži u obsegu predsjedničtva Borabaj,
U ovom dielu Indije počelo se već god. 1840 sistematično šumariti, a uspieh
mjera, poprimljenih u tom pogledu, ukazuje nam se naročito tim, što se dohodci
iz šumah svake godine povećavaju u korist javne uprave. Šume su znatno
poskočile u svojoj \riednosti, i davaju već sada više drva za gradju i ino tvorivo,
nego za one dobe, kada se je počelo u njih redovito šumariti. I tu ima
mnogo liepih dobro uspielih nasada.


Dočim se je osobito za tim težilo, da se u prvom redu uzgoje domaće
vrsti drveća, nije se propustilo takodjer uzgajati i razme inozemne vrsti drveća.
Velebne visočine Neilgherries-a, ležeće 7000´ iznad vrućih ravnica, uzgajaju se
sve to više s inozemnim drvećem. Iz Australije nabavilo se je pred 25 godina
najprije radnih vrsti od Eucalyptus-a i Acacije, koje su tako bujno uspiele,
daje postaja U tacamund skoro jedino sa šuniami predpomenutih vrsti
drveča okružena.^´ To drveće raste veoma brzo, a mnogo brže, nego li domaće-


Na mnogih mjestih nalazimo mladih šuma od Cinchona , iz koje vrsti
drva dobiva se glasoviti liek Ci-iinin. U ovih šumah gospodari se njekako
sličnim načinom, kao kod nas u Europi u mladih hrasticih, gdje se kora guli
u svrhu proizvadjanja treslovine, jer se baš koli kod jedne, toli kod druge vrsti
radi samo o dobivanju kore, premda vriednost kore od Cinchona daleko nadmašuje
vriednost hrastove kore. Daljnja razlika medju Cinchonom i hrastom
glede šurnarenja još je ta, da se u Europi hrastove šume guljače sieku odnosno
rabe u razdobju od 14—20 godina, dočim se Cinchona, bud brzo raste, svake
8 ili 10 godine sječe.


Da bi se mogla kora od Cinchona, naročito Chinin, jeftinije dobivati, to
bi bila u istinu velika blagodat za cielo čovječanstvo, budući je Ghinin još jedino
sredstvo proti groznici, koja, kao što je sveobće poznato, zdravlju ljudskom


* Ovdje nam je vriedno spomenuti o karti pokrajine V i c t o r i a, koju leži na
jugozapadnom dielu austmlijakog kontinenta. U loj karti obilježeno je porazdieljenje
;sumskog drvet^a, medju kojimi se osobito E u c a 1 y p t u s o b 1 i q u a u najveeem obsegu
reprezentira.


ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 247 ~
veoma škodi. Araeričk(^ ^ume, u kojih se osobite vrsti od Cinchone rtalaze, već
su do sada izcrpljene, a poznato nam je s i^^kustva, da najbolje vrsti Giiichone
na Neilgherries-a na Cejlonu i na britanskom Sikkim-u, osobito bujno nspievaju
i znatni prihod na Chininu godimice pružaju; nu ipak su ii predieli, gdje
Cinchona tako liepo uspieva, dosta ograničeni, te je upravo za željeti, da se
ista, gdje to samo moguće, sadi i njeguje.


Kaže se u obće, da su Portugizi više, nego ikoji drugi nai-od, u Indiji
uzgajali i njegovali inozemne rastline i drveće, ter po svoj prilici ima se njima
zahvaliti, da su se u Indiji udomile razne vr.sti američkih rastlina, kao što su
toi Papaya, Guava, Custard-j ab uka (Anona squamosa), Cact us, Ananas
i Agave. S druge strane mora se dosljednosti i osobitoj energiji britanskoj
pripisati uzgoj Caffe-drva, koje je pred 100 godina donio,sobom jedan muhamendanski
svetac iz Arabije u Indiju, i to najprije na brdinah Bababood
u Mjsore, a zatim u mnogih nasadih uzduž Ghat-gorja zapadne Indije. Nadalje
se uzgojila i Thee-biijka, koja se u Indiji j^dva samo po imenu pred 40 godina
poznavala, ter sada je Thee skoro glavnim godišnjim produktom exporta
u sve krajeve svieta, a napokon i južno-amerićko Cinchona-drvo.


Iz svega, što smo u prednavedenom primjetili, razabire se, da je u indijskom
podnebju bujnost vegetacije i izdašna množina vlage jedno s drugim u
uzkom savezu. Dapače ako bacimo oko na zemljovid, to ćemo dalje opaziti, da
je porazdieljenje raznih vrsti drveća više ovisno od množine vlažnosti, nego li
od drugih khmatičkih uvieta. Svakako čini se, da je sjeverna raedja teak-a
ograničena više temperaturom amne dobe godine, nego li dotičnim stupnjem
vlažnosti, jer nenalazimo naravski teak-šuma ondje, gdje popriečna temperatura
trijuh zimnih mjeseca znatno pada izpod IS*^, premda slučajni noćni mrazovi,
koji kad i kad nastupe u dolinah Satpura-gorja, štetno dioluju samo na ndadi
naraštaj; nu ipak nećemo naći teak-a u Aravalli-gorju kod Ajmei´e, unatoč
tomu, što popriečna temperatura zimne dobe Ib^ iznaša. U tom predjelu manjka
po svoj prilici dostatne vlage, jer usljed toga valjda neuspieva ondje teak.


Velikimi nasadi teak-a, te i drugih mnogih vrsti drveća, znatno se je
obseg njihova uspievanja razširio, teak-drveće osobito napreduje u vrtovih u
Bengalu, u sjeverozapadnih pokrajinah, i dapače u Punjab-u. II Sikkim-u izveo
se je nasad teak-a, a po stanovitoj osnovi izvadjaju se kulture u Chittagong-u
u velike s ovim osobito vriednim drvom. Do stanovitog stupnja dade se aklimatizirati
teak u raznolikih tlih i u tudjem podnebju, nu ipak, u koliko se u
praksi pokazalo, uspieva on najbolje u predielih, koji imaju p^da kiše preko
30" i poprieenu temperaturu u dobi zimnih mjeseca 13—21 ^R., a 17—26^R.
u ostaloj dobi lieta. Teak raste doduše i u velikom dielu južnog.suhog pojasa,
nu ipak samo kao nizka šuma i šikarje, nepostignav nikada znatne veličine.


Sal-drvo raste u dvih povećih predielih i to: u jednom uzduž podnož/a
Himalaya-gorja počam od Assara-a do Sutlej-riek e, pojedince razprostiruć
se u manjih šumah, a u drugom pako obsiže znatne površine istočnog diela
centralne Indije. U koliko se opaziti moglo, ovisan je porast sal-a od osebuj




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 248 —


nosti tla više, nego li to biva s teak-om. Osobito uspieva na pieskari, gromafti
ili na šljiraku, nu ipak nenalazimo ga na težkom ilovastom tlu, koje potonje
zauzimlje prostrane klisure Deccana i jedan dio od ceuti´alue Indije; a to je
gkivui razlog, što je medja razsirenosti sal-a na goreponienutu stojbinu ograničena.
Podnaša doduše veći stupanj studeni, nego li teak, nu zahtjeva najmanje
40" daždja.


Mnogo manje razprostire se kautckouk-drvo (ficus elastica), koje se
kod nas u Europi rado uzgaja u sobah i vrtlanah u posebnih loncih. U Indiji
naći ćemo ga samo u vlažnih bumah na podnožju ju/nog Himalaya poćam od
Sikkim-a do Assani-a i na podnožju Khasia- i Cachar-gorja. Vlažna atmosphara
i razmjerno jednaka temperatura tečajem ciele godine potrebita mu je, da može
uspievati, Popriečna temperatura u dotičnih poslajah, ležećih blizu kautchoukdistrikta
iznaša 13´*—15^´ u zimnoj, a 22^—28" u najvrućoj dobi godine.


Pod sasvim različitimi odnošaji nalazimo Deodar-cedar u sjevero-zapadnom
dielu od Himalaya-gorja. U koliko se opazilo, ta vrst drva dosiže do
stanovite visine pieko morske pučine, penje se lO.OOO dapače i 12.000 stopa,
nedolazi pako izpod 4000 stopa, jer tu neuspieva. Najbolje mu prija popriečna
temperatura u ziumoj dobi od 1 —8´Va u lietu od 15—Hi"; osim toga ovisi
razprostrauost indijskoga cedra od većeg ili manjeg stupnja vlažnosti.


U, dolini Sutlej rieke i u ostalih dolinah Himalaja gorja nestaje cedra,
čim suhi p´gas počimlje, akoprem je jedna te ista temperatura, kakvoća tla i
položaj visine. Nu i na istočnom dieiu Himalaja nećemo ga naći, gdje ima godišnjega
daždja 100´´. Hlmalajiski cedar je skoro tako srodan onom iz Atlas-,
Taura- i Libanon-gorja, da ga botanik nemože kiio posebnu vrst izlučiti. Uzporedimo
li pako kiimatičke uviete, pod kojimi cedar na zapadu uspieva, s onimi
sjevero-zapadnog diela Himalaja-gorja, to bi dobili za sigurno zanimive podatke
f) raznoj razprostranosti ovog u istinu liepog i koristnog drva.


U ostalom uplivaju i mnogi drugi razlozi osim podnebja, kakvoće tla i
nticaja ljudskog, u kobko je to dosada izkušano, na ograničenje prediela, u
kojih nalazimo drveće i biljke u s danje doba; doista su to tajinstveni i duboko
zasiecajući uzroci naravi, koje pobliže proučiti, bilo bi najzanimivije za geografiju
biljinstva. Za šumara p.ko su takova lih znanstvena iztraživanja od manje
vriednosti, njega zaninia jedino sadanje stanje stvari, a glavna mu je zadaća,
(hl prouči točno one odnošaje i uviete, pod kojimi uspievaju nadalje osobito
cienjene vrsti drveća, ter da ustanovi, što mu je potrebito, da postigne iz dotične
šume u stanovitom razdobju čim veći dohodak na drvu i inom materijalu,


Dvie su vrsti drveća, koje zahtievaju manji stupanj vlažnosti, i to: Babul
(acacia arabica) i Sanda l Prvu vrst nalazimo u Indiji daleko razprostranjenu,
nu uianjka sasvim u vlažno.m pojasu. Gdje neima umjetnog naplavljivanja, tu
mu Htojbina prija, imeiuto u predielih, gdje je godišnje kiše medjn 15 do (io palaca;
ondje pako, gdje dobiva nješto vlage, tu mii nije potrebito kiše, ter uspieva
pod takovimi okolnosti i u najsuših predielih.




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 249 —


Sandal-drvo zahtieva sulio vruće podnebje, uzgaja se doduše mnogo u vrtovit
vlažnih predieija, nii strž mu nije tada tako miomirisna, ter gubi usljed
toga na svojoj cieni. Nadalje nalazimo to drvo takodjer i u indijskom archipelu,
na Fiji i ostalih otocih južnog mora dolaze vrsti jednog te istog roda,
odakle se sandal drvo tih vrsti mnogo izvaža u Chinn.


Iz svega, što smo do sada n.poniemili, možemo mirnom dušom zaključiti,
da je za uzgoj i uzdržanje šuma u Indiji vlažn ost gla\nim uvjetom; s rnimo
sada naša razmatranja na praktičnu stranu upitnog predmeta. Namiče nam se
pitanje, zašto nastojimo šumarenje po stanovitoj sistematičnoj osnovi upriličiti
u jednoj zemlji, koja je svojom civilizacijom našoj predišla za više stoiieća ter
je mogla tako dugo obstojati sa svojim ogromnim stanovničtvo, bez da se osjećala
potreba urediti gospodarenje šuma u obće?


U ostalom nećemo si utvarati, da će nam poći za rukom zaštitom i shodnim
načinom gospodarenja šuma promieniti ili znatno poboljšati uplivajuće faktore
na podnebje u Indiji. Nu s druge strane moramo sa znanstvenog gledišta uztvrditi
načelo, da šume u obće kišu pomnažaju, a usuprot, da se u
opustošenih predielih, imenito u toplom poj asu, vlažnost
umanjuje. Mnogi opažaji, učinjeni u tom pogledu o sadanjem stanju zemalja,
ležećih okolo srednjeg mora, čini se da nam potvrdjuju tu teoriju, nu ipak
manjkaju do sada apodiktički dokazi za to.


Naravski je, da se u Indiji u obće mislilo, gdje je prihod zemljišta sasvim
ođvisan od množine slučajno nastupivše kiše, shodnim čuvanjem i njegom šuma
postići to, da će kiša pravilnije t. j . u sgodno doba padati. Nu ipak nam je
s više činjenica dokazano, da je baš sbog krčenja šuma u njekih predielih u
razmjerno novije doba nastupila znatna promiena u poljskom gvjspodarstvu,
usljed toga, što je manje kiše ili barem ne redovito padalo. Dovolnjih dokaza
pako neima, da je u kojem dielu Indije krčenje šuma od kakovog škodljivog
upliva bilo na podnebje. Još manje može se nadalje dokazati, da bi bilo izgleda
zaštitom i razprostranosti šuma kišu pomnožati. Dopuštamo, da u predielih,
obraštenih šumom, više kiše ima, nego li u pustarah; nu ipak nebi se
mogao u Indiji stanoviti postupak u velikom mjerilu upriličiti tako, kojim bi
se poboljšanje podnebja polučilo.


TJ vlažnom i u većem dielu srednjeg pojasa nebi bilo baš probitačno, da
većkrat kiša [lada. Svakako bi bila zemlja mnogo plodnija i veći bi prihod bacala,
da bi moguće bilo vlažnost razmjerno porazdieliti kroz cielu godinu. U
Indiji pako uzrokom su mzlikosti godišnjih doba stranom suhi sjeveroistočni, a
stranom vlažni jugozapadni vjetrovi, koji svaki tečajem polovice godine redovito
vlada; ti vjetrovi postaju usljed gibanja naše zendje, ter usljed njezinog
položaja prama suncu, nadalje usljed porazđieljenja kopna i vodena krugji zemaljskoj,
konačno pako i usljed mnogih drugih naravskih pojava.


Od osobito povoljnog upliva bilo bi pomnožanje kiše u pojasu suše i subote,
^dje ovisi obdielavanje zemljišta većim dielom lih od unijetnog naplav-
Ijanja, i gdje suha godina pro\izroči užasni glođ. Pokrajine Sindh, Rajputana




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 18     <-- 18 -->        PDF

. — 250 —


dieloffiice Mvsore i sušiji dištrikti Deccana mogli bi u izobilju hraniti mnogo
stanovničtva,^´ da bi iole" moguće bilo u tih ^emljah pornnožati ikako attnospliaričke
oborine; nu glede toga neiraa ma baš nikakove nade. Da bi se mogAo
baš jedan dio´ prednavedenih pokrajiiiu u št> većem obsegu pošumiti, tada bi
bezdvojbeno bivao uzdušni sloj nad šumom Idadniji i vlažniji, te bi jugozapadnim
Monsoon-vjetrom više kišilo, Nu na takovo pošumljenje nemože se za ^´,ada niti
pomisliti, jer izuzam zemljišta, ležeća uzduž rieka, iieima inače nikakove vlažnosti,
koja je potrebita za porastline, dakle baš stoga neizvediva je (a ideja
bar za saihi. Doduše je rečeno, da bi se kod većeg obsega šuma uz(hiž ruba
G-hat-goi-ja i bližnjih dielova istog pad daždja i s onkraj rečenog gorja pon!no:^ao
i u suhih zemljah; tomu pako nije tako, jer u koliko nam je znano, sakupik^
bi se više kiše šumom u tih predielih uzduž Gat-gorja, ali baš usljed tih većih
oborina s ove strane umanjila bi se vlažnost dielomice s one strane u suhili dielovih,
nalazeča se još poniešto nuz manje šumske porastline uzkog vla/mog pojasa.


Unatoč tomu, što smo već izatknuii, dobro nam dodje svaki stablik i gajić
u pojasih suše i subote indijskih prediela, koje nemožerao dosta ocieniti, ter
prerada nije moguće u tih zemljah sbog pomanjkanja naplava obsežne šume
nasadjivafci i uzgajati, to se mora ipak ozbiljno nastojati, da se šume, koje leže
na medjah tih pojasa, strogo čuvaju, n;eguju i još dalje razprostranjuju. Izuzam
pojas suše, dovoljno je, da se šume zabrane od ugona marve, sječnje i čuvaju od požara,
ter da se tako uzgoje, ako ne baš kao šume u podpunom sklopu, a to bar
kao kriepko sikarje i trava, koje podržaje tlo primjerno svježe i vlažno. Kako ovo
potonje povoljno dieluje, neopaža se to u nijednom đielu Indije tako, kao u
pokrajini Kajputana; slični primjeri takovog uzgoja zanimati će svakog šumara
u obće, a napose pako britanske šumare, koje zagaje su izveli urodjeni knezovi,
Rajah od Kischengarth-a, Thakuri od Bednore i Humirgartha, ter što je trebalo
i nadalje provadjati.


Bili nazori pojedinaca o uplivu šuma na podnebje koji mu drago, to ipak
stoji, da nam šume u gorskih predielih pružaju tu probit, da možemo odanle
dolazeću vođu u svrhu umjetne naplave bolje regulirati i upotrebiti, Sh^žila nam
ta voda, kao što u Rajputani i Mjsore, za to, da ju ili hvatamo u vodenice i
umjetna jezera, ili pako, da ju odvadjamo u posebno ža to izkopanih kanalih
u odaljenije prediele — svrha je jedna te ista najme: da se s tom godimice nastupivšom
vodom u koliko moguće bolje okoristimo.


Izkusilo se u Indiji a i na drugih nijestih, da kiša sa gorskih golieti
odranja silnom bujicom zemlju, pješak i kamenje prama dolini i da ondje zamulji
i zabrtvi rieke i kanale, a nasipe probije i obale naplavlja. Usuprot pako,
ako su obronci gorja pošumljeni, ili su ondje livade, odtiče odanle voda laganije,
rieke i vriela neusahnu za suhe dobe godine, a naravski, da se laganim
odtokom vode dotirni kanali i vodenice redovito napune, ter uhvaćena voda koristno
dalje upotrebiti može. U mnogih slučajevih već je to potonje u velike
važno, da se šuuje od bujica gorskih zaštite i daljnji uzgoj bolje upriliči a u
gorskih prediehh imenito okrčenju šuma uspiešno na put stane. Razumije se




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 19     <-- 19 -->        PDF

^ 251 —


pako samo po sebi, da će se luanimfcuvanjeiB šuma u gorju predusresti i inim
štetam, koje nanašaju takove vododerine putevom i mostovom; prepriečiti će
se tako razne opuzine i odroni zemlje i ostale druge nepogode.


Čuvanje i njegovanje šuma je i u zdravstvenom pogledu od znatne koristi.
Poznato bo je, da se nezdravo podnebje na otoku Mauritius ima samo
pripisati okolnosti, što su na tom otoku sume hametom okrčene. Usljed toga
poprimljene su u i-ećenoj koloniji sve zakonite mjere, da se poharane ondješnje
šume čim prije uzgoje.


Nu ipak netreba nam baš toliku važnost u zdravstvenom pogledu ni stavljati
na podržavanje šuma u Indiji. Dištrikt Ratnagiri, ležeći južno od Bombaya
medju morem i Gat-gorjem, napućen je gusto već od stolieća. Povodom tim,
što se običaje u Concan-u"´ polja gnojiti s pepelom od lišća i granja, nestalo
je malo po malo u ondješnjoj okoUni stabala do nješto malo, s kojih se godimice
kreše granje u rečenu svrhu, i do njekoliko gajića od palma i voćaka u
vrtovih. Pa ipak spada taj dištrikt medju najzdravije prediele indijske, i to
mnogo više, nego li susjedni liepom šumom obrašteni predieli od Tanna i Colabe
sa sjevera i od Canare s juga. Nuz sve to nemože se uztvrditi, da se
kiša u Ratnagiri dištriktu umanjila. A unatoč tomu se i ovdje ukazuje osobito
štetno nestašica šuma, i to s tim, što se njekoliko rieka onog diela Concana
po malo pieskom zamuljilo, te gdje su prije velike ladje plovile, mogu sada
jedva mali brodići prolaziti.


U Indiji je pako od prieke nužde uredno šumare nje već s tog razloga,
Što je potreba drva za gradju, ogriev i za drugo tvorivo svakim danom
sve to veća, a što se samo iz ondješnjih šuma dobivati može. Kod vladajućih
odnošaja mira i sigurnosti u svih predielih zemlje, stojeće pod britanskim gospodstvom,
diže se blagostanje znatno, a pomnaža se sveudilj u skoro svih pokrajinah.
Stanovničtvo cielih dištrikta, koje se lih poljodielstvom bavi ter koje
je bivalo od prije u siromašnih kolibicah, nastoji sada podizati kuće i udobno
iste urediti. S toga se mnogo traži bambusa, gradje i ostalog drva. U mnogih
pokrajinah je drvarska trgovina poslije američkoga rata, odkada se je slobodan
izvoz pamuka dozvolio, sasvim drugim pravcem udarila.


Prije se izvažalo drvo iz šuma sje\ernog Canara samo prama moru, srećom
nije bio taj izvoz toli znatan, ter su se usljed toga šume dobro, sačuvale, a u
zemlji samoj nije bilo skoro nikakove trgovine s drvi. Od dobe američkoga i\ata
pako traži se u dištriktih od Dharvvar-a i Velgaun-a, gdje se pamuk sadi, mnogo
drva i bambusa, ter se znatno trguje u tih predielih. Sličnim načinom nastupili
su povoljniji odnošaji glede drvarske trgovine koli iz Kaudeisch-I)ang-a toli
iz više drugih mjesta. Za velike izgradnje kanala i željeznica upotrebljeno je
mnogo drva zi\ gradju tečajem potonjih 30 godina, ter premda se znatna količina
posj´đaka (švelera) za željeznice iz Europe izvezla, to je unatoč tomu


^Conca n je prediel, koji leži medju gorjem 0-hafc i morskom obalom, za razliku
od Deccau-aj koja zemlja zasiže nad rečeuira gorjem prema istoku.


ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 20     <-- 20 -->        PDF

2a taj sortiment, tečajem zadnjih 15 godina u indijskih Šumnh velika množina
đozrielih stabala posječena. U tom pogledu su zahtievi svakim danom sve to
veći i to tako, da već sada nastaju velike potežkoće n prednavedenih šumah,
im^nito u onih dielovih, koji su /a sada još od sjekire sačuvani, umno šumarenje
upriličiti. Temeljno načelo gospodarenja, da se godišnje pon-ebštine s po
trajnim Šumskim prihodom u sklad svedu, gubi se ovdje u praksi; ako je najme
obhodnjom od 100 godina potrebito očekivati ilozriele šumske porastline.


Mi neimarao samo obzir uzeti na gradjevno di´vo, koje se za buduće generacije
pričuvati mora. U koliko se dosada opazilo, neima izgleda, d-i će se
u sjevero-zapadnoj Indiji pronaći ugljena u dovoljnoj množini. U Punjabu i
Sindhu kore se pa?-ostroji na brodovih i željeznicah jedino s drvom, a pri tom
će se po svoj prilici i nadalje ostati. Podjedno se predvidja, da potreboća ogorievnog
drva u gradovih i inih mjestib u sjevernoj Indiji sve to veća biva.


Gajenje suma i posvemašua štedljivost pri sječnji šuma od prieke je nužde
u Indiji, a u tom smjeru moraju se sve moguće mjere svojski poprimiti. Jednom
riečju, valjan svih šumskih dielovih umno i redovito gospodarenje čim prije
uvesti, koje će cielom pučanstva ondješnjih krajeva u prikjg doći i dobrobit
nai´oda povisiti.


Nu ovdje nesmijemo ni već postojeće trgovinske zahtjeve s uma pustiti.
Dobro je poznato, da se sandal drvo, eutch, prihod od acacie-catechu, kautschouk,
sal i teak drvo znatno u trgovini indijskoj traže, ter je od osobite važnosti, da se
u svrhu potrajanog exporta ovih vrsti redoviti prihod istih stalno osigura. Tim
bo trgovac i narod u svemu mnogo privriedi a i sveobće se blagostanje zendje diže.


U prednavedenih točakah iztaknuti su u glavnom razlozi, s kojih se mora
redovito i umno u indijskih šumah gospodariti. Mnogo teže ćemo razpraviti pitanje,
kojim najshodnijim načinom možemo post´ći ono, za čim težimo.


Šume su kao i ino zemljište i tlo bud vla´^tničtvo državno, bud spadaju
pojedinim gradovom i selim, ili se pako nalaze u privatnom posjedu pojedinaca.
Dva nam se puta otvaraju, da možemo k našem cilju doći.


Ili m0že država zakonitim putem cie 1 i šumski posjed u
svrhu javnog dobra pod stanovitu kontrolu staviti, ako si najme
sama pridrži pravo dotičnog posjednika primorati, da sa
svojim vlastnictvom gospodari po sfanovitih od slučaj a do s i učaja
izdanih zakonih. Ili pako da ostane veći dio šumskog posjeda
u ruci države, ter da s njim sama upravlja.


Ova obadva načela provela su se u mnogih europejskih državah bud većim
bud manjim uspiehom. II Franceskoj n. pr. stoji uprava i gospodarenje šuma,
spadajućih seoskim obćinam, gradovom i ostalim javnim korporacijam, pod nadzorom
javne šumarske uprave, ter se taj sistem pokazao ondje do sada veoma
shodnim (to isto postoji i kod nas u Austro-Ugarskoj. Ureduičtvo). Slične uredbe
uvedene su i u Pruskoj i u ostalih njemačkih državah. Uprava privatnog šumskoposjeda
pako neima skoro u cieloj Europi nikakove stroge kontrole, izuzam
velegorja i drugih brdskih prediela.




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 253 —


Skoro u svih europej^kih državah ima velikih državnih šinua, za kojih
upravu i umno gospodarenje postavljeni m izkusiii i naobraženi šutuari, koji
imaju takodjer šume drugih posjednika bud nadzirali bud neposredno upravu
i^tih rukovoditi.


Doduše u IttiUjl se gle^Je .šumskog´ gosfiodarenja u novije doba sasvim
drugim pravcem lubnilo, a uspieh toj^a je zbilja veoma nesigunui. Prodao se
je najme veći dio državnih šuma i šumskog posjeda manastira i crkvenih do-.
bara, koji potonji imao seje u državne šume pretvoriti, stanovita pako zakonika
osnova, po kojoj bi se imale obćinske i privatne šume pod strofi nad or državnih
činovnika staviti, došla je u razpravu, nu do sada nije još u kriepost stupila.


U Indiji smjeraju svi odnošaji za tim, da je državi slobodno, koliko god
moguće više, i to imenito važnijih šumskih pređiela, u vlastitu upravu preuzeti.


To se´ ukazuje s jedne strane s toga koristno, što će se dobiti znatni
status praktično naobraženih i vrstnih činovnika s druge pako strane nastati
će najveće potežkoće za državu usljed toga, što bi ista preuzela nadzor i kontrolu
vrhu šuma drugih posjednika u Indiji.


Ovim nećemo zaniekati, da nebi ustnjenje obćinskih šuma i njihovo racionalno
gospodarenje pod nadzorom državnih činovnika veoma koristno bilo;
probitci takovih dobro uredjenih obćinskih šuma su veliki, pošto je šumsko
vlastničtvo tim načinom više sačuvano od prodaje izpod svoje prave vriednosti, što
biva većim dielom uplivom nei^azumnih poticatelja, a nadalje, što pri umnom
šumarenju pružaju šume redovite i stalne šumske godišnje prihode, s kojimi se
može opet dalje razpolagati u javne svrhe n7ienito za. gradnju puteva, potoka,
za uredjenje neka^ za podizanje javnih koristnih zavoda itd.


U mnogih prediehh europejskog contineiita i)oka/a´o se je, da su komunalne
šume nuz redovito šumarenje podigle blagostanje mnogih mjesta i sela.
I premda se sada već očekivati nemože, da će narod u Indiji probitke takovih
institucija odmah shvatiti, to opet neće sigurno izostati, gdje će se velika važnost
mjera, poprimljenih u tom smjeru, svestrano priznati. Svakako pako nemože
država vrhovni nadzor nad drugimi sumarni preuzeti prije, dokle si nisu vlastiti
činovnici pribavili k tomu potrebito praktično izkustvo i dokle se nije podpuno
usavršilo gospodarenje u državnih šumah,


Mora se priznati, da se je ipak nakana i .dijske vlade u većem dielu ondješnjili
provincija utrla put, u koliko moguće više vriednijih šuma pretvoriti
u državna dobra, a u njekojih je već i demarkacija državnih šuma (posvojenje
šuma za državu) daleko uspiela. Pod državnom upravom stojeći šumski posjed
zasiže u provincijah, nalazećih se pod indijskom vladavinom, podjedno s onimi
šumami, koje su urodjeni knezovi u zakup uzeli, a izključiv predsjeduičtva
Bombay i Madi´as, površinu od po prilici 2,508´000 ha, ili u engleskoj mjeri
9800n iisilj^^ "= 6,27O"O00 acres. Mi nazivljeuio ove šume „r e s e r v i ran e
šume " i to s toga, što se. te šuuie nesmiju bez posebne dozvole najviše oblasti
nipošto prodavati.




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 254 —


U gornjoj brojci o šumskom posjedu sadržano je mnogo šimišta, koje
nepripađa državi, nego ga drže urodjeni knezovi samo u zakupu. Osim toga
uračunane su velike površine šumske, koje nisu još omedjašene, ili u kojih,
akoprem je država vlastnikom, obližnji stanovnici, koji se bave s poljodielstvom,
prava služnosti uživaju i to: pašu za svoju marvu, drvo za potrebštinfi kućne;
dapače u njekih slučajevih imaju pravo šumsko tlo krčiti i pretvoriti u gospodarske
svrhe.


U malo pokrajinah, kao n. pr. u Sindh-u i u centralnih provincijah, bijahu
odnošaji za vrieme demarkacije povoljni, država postade odmah neograničenim
posjednikom šuma, u kojih potonjih nije bilo nikakovih šumskih služnosti.*
Nu u drugih pokrajinah trebati će još dugo vremena, dokle odstrane dotično
urede prava šumskih služnosti, što je od prieke nužde u svrhu gajenja i sistematične
uprave šuma; samo uztrajnošču i obzirnim postupkom prama ovlaštenikom
moći ćemo do žudjenog cilja doći. U ovom velevažnom poslu i u ostalih
provedbah šumskoga gospodarenja voditi će nas izkustvo. pribavljeno :io sada
u Europi pri uredjenju sličnih prava obćina i inih privatnih posjednika. Predbacivalo
se mnogokrat urodjenikom indijskim, da oni šume pale i bezobzirnim
krčenjem haraju, bez promisliti, da jim pripadaju ona ista prava, koja uživaju
i stanovnici europejskih šuma. Zahtjevaju h pako javni obziri, to se moraju ta
prava odstraniti, a pri tom ima se urodjenikom po mogućnosti udovoljiti kao
ovlaštenikom šumskim u pogledu njihovih opravdanih zahtjeva, istim načinom.
kao što to biva s ovlaštenici takovih prava u Europi.


Iz prednavedenoga razabire se, da valja u državnih Šumah indijskih još
mnogo toga urediti; jer veći dio tih šuma nalazi se u iztrošenom stanju, a
mnoge su obterećene sa šumskimi služnostmi. Znatni troškovi su potrebiti, da
se šume omedjaše i kultiviraju, putevi pograde ter rieke reguliraju i za plovitbu
prirede. S toga i nedav, ju do sada šume državi još nikakova baš znatnog
čistog dohodka. Neima pako dvojbe, da će se s vremenom, čim se postojeće
sada potežkoće uklone, prihod šuma u financijalnom pogledu znatno povisiti,
ter racionalno gospodarenje i uredjenje državnih šuma koli ondješnjoj vladi od
velike koristi biti, toli i unapredji\´ati sveobće blsgostanje u zemlji.


Zaključujuć ovim prcdležeću razpravu dra. Brandis-a, nepreostaje nam
ino, nego da našiin sustručarom u britansko-indijskih kolonijah izrazimo ^a-lju.
da uztraju u svojem toli težkom radu, ter da jim uredjenje onđješnjih šumskih
odnošaja svrsishodno najt)oijim uspiehom za rukom podje.


"^ Godine 1S76, iznašale su državne šume u Indiji đo 13.009 englczklh Pj milj;
o´d kojih je bila skoro polovica odtcvećena od siim služnosti. ~