DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 5     <-- 5 -->        PDF

180


Sibljak je Bus(´hwerk, a prutnjak ili pruće Nebensprosse.


Kn krik a ili kukric a je takodjer Gestriippe, ali kad je pregusto, a
odtud u narodn. poslovici:-„majka kukrica, otac jadlika, detčica rnanita". Vuk.
Još se cnje u narodu: „šikara^´ (Baschwerk), „ševarik" „cura´´ i „gustiš", a
sve ove potonje rieči ueznace drugo, nego Gestriipp ili DickicM.


Sad mi je još nješto pripomenut.
Nemugu se prečudit, da uz toliko bogatstvo našega jezika nemožemo m
oteti tudjega nasliedovanja ili bolje reći, tudjega oponašanja.


Cu´) sam na vlastito uho, a još više čitao, da naši šumari govore i pišu;
iirastova, grabrova, jasenova šuma i t. d. oponašajuć uboga Niemca, komu je,
hoćeš nećeš reći: Eichenwald, Weissbuchenwald, te mora svagdje pridodati „wald",
docira svega toga nam netreba, jer nam narod govori: dubrava ili hrastik za
Eichenwald ; grabik, jasenik, lipik, cerik, topolik, vrbik, javorik, brezik, bukvik, i t. d.


Nesgrapno je isto tako, ako rabimo u sastavljenih riečih takozvanu „saytojinu"
za njemački „Bebtand", jer je i u tora nazivlju Niemac pravi sirotan,
buduć mu je kazati; Eichenbestand, Buchenbestand i t- d., dočim mi velimo
za Eiclienbestand — dubravlje, diiblje i dtlbje (ili dubljađ, dubovlje, hrastovlje
i hrašće) kao što vidimo u narod, pjesmi:


j,Cemu te venu


Kumene ruže?


Čemu elavići


U dublju tuže."


ili borik — boi-je (Fohrenbestand); brezik — brezje; bukvik — buko vije;
cerik — cerje, cerovlje; grabrik — grabarje. jasenik - jasenje, iasenovac;
javorik — javorje; jelvik — jelašnje; jalšik jošje, jošljak; smriečik
smriečkovlje; vrbik, vrblje, vrbovao i t. d., a tim ćerao se okaniti narodu našem
nerazumljiva naziva tako zvane sastojine.


Trebamo li za njemački „Bestanđ" naziv bez opredielenja vrsti drvljadi
(stabarja) u obće, onda voljnije rabimo ili upotrebimo naziv: „porast" ili „porastlina",
jer i Rusi rabe: „porost", a tako i Česi „porast" za Bestanđ, prem
ćemo se manje ogriešiti, ako rečemo: hrastova, grabova, bukova s as toj ina


i.t. d. Trebamo si samo priviknut naš sluh, pa ćemo se uvjeriti, da imam u
tom pravo.
Ajdmo sad na drugi dio naslova — naime na drveće u narodnoj poeziji
(pjesničtvu) i u prozi, a navesti ću i imena sela, prozvanih po imenu drveća,
i to samo imena u bivšoj Krajini, kao korjeniki hrvatskog plemena.


Ariš. (P. larix.) Ovomu stablu niesam mogao doći u trag nit u narodnoj
pjesmi, nit u narodn. poslovici, jer se je ova tudjinka morala nedavno k nam
uvući u naše šume, te se još nije udomaćila, a u našoj domovini neima nigdje
,čista arišja" (Lerchenbestand).


U akademičkom rječniku veli se, da je ariš postao od talijan. ,jlarice"
izgubivši sprieda pisme L Nu ja mnijem, da je ta rieč postala od talijan. „arice",
a pisme I je samo spolnik.