DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 229 — To stablo, koje bi najprikladnije bilo za naše krske goljeti, jest paja s en (Alhinthos glaiidulosa), 0 tom stablu pisao sam obširno u jednom đie-lu, icojeg priob(5i]i g. 1878. pod naslovom : „C rt e o kulturi kineske bube svilene". Hoću da sada opetnjem Što onomad rekoh, te može eventualno koristiti, ako se bude htjelo izvesti pošuraljenje na čistinah rečenim drvom. Pajasen, tako zvani nepravi Vernis h Japana, pripada rodu terebinta i potiee iz Japana i iz Kine, \ Otac d´ Incarville, učen i revan misijonarj donio je to drvo g. 1750. u Europu^ predpostaviv, da je ta vrst drva nazvana „Vernis" za tvorenje pokućtva, krvjc se nemože imitirati^ a koje pobuđjuje udivljenje Europe. Ogoj pajasena je veoma lagan i uspije u svakoj vrsti tla, kao Što na suhom, vapneno-mineralnomj rahlom i kamenitona. Rečeno drvo raste brzo u vis, uresom je vrtlova i javnih Šetališta. Deblo mu ostane liepo, gladko, neirna smogera ih kakovih pukotina, kao na pr. što "se to nalazi na kori bresta, a daje vrstno drvo za građju. Uvaženi jedan lieČnik dapače dokazao je, da je kora pajasenova uspiešan liek proti trakači. Pajasen odolieva svim uplivom atmosferičkim, neškodi mu ni studen (dakako do stanovitng stupnja) ni toplina, ni vjetar, ni kiša 5 podnaša koll sušu toli vlagu, a množi se brzo. Lišće pajasenovo zaudara, te ga neprima ni domaća marva ni zvjerad. Ono je krilato, ovalno dugoljasto, na granČicah stoji neparno a na temelju svom ima jedan zub, koji savršava s malim bobuljkom, osjetljivim doticajem, s kojeg razloga i zove se jjAilanthus glandulosa". Na kraju svojih grana daje mnogobrojno cvjećc žuto-zelenkaste boje. Plod pajasena je malen, plosnat, krilat mjeri do tri centimetra i neima više od jednog plosnatog zrna. Sjeme dozrieva u jeseni a pobire se u studenu; valja ga osušiti prije, pošto se inače rado pokvari. Sije se od veljače do svibnja na lihe u redovih ili u kvadratih ; dapače može se sjeme jednostavno pomješati zemljom i baciti medju kamenje, svakako pako mora se zemljom pokriti. Nakon tri tjedna ili najviše mjesec dana klije sjeme, biljka raste brzo, u jednoj godini postigne visinu od deset do trideset, dapače i do pedeset centimetra. Kada biljke postignu visinu od 4 metara, obrežu se na dva ili tri centimetra od zemlje, ter izbojci razvijaju se tolikom brzinom, da u malo gođinah može se pošumiti zemljište, bilo ono suho ili kamenito. Cim se više to drvo obrezava, tim se vise goji. Može se i tim načinom pajasen uzgajati, da se metne u zemlju kao koruu njekoliko komada korjena a ti će u jednom mjesecu u lietno doba odmah izbijati. Zaključujuć ovim, nernogu ino, a da ne preporučim štovanom povjerenstvu tu vrst drva, koje bi bilo najprobitačnije za gojenje naših golietih već s tog razloga, Što marva na njega ne napada i što uslied toga nebi nuždno bilo na obćinskih predielih pašu braniti. Nijedno bo stablo ne raste i ne širi se tako brzo kao pajasen. a njegovom kulturom učinio bi se prvi korak za gojenje koristnih svilenih buba kinezkihj koje se njegovim lišćem hrane. Obilje šuma u englez;. Kolumbiji. Šumovitost englez. Kolumbije razabrati ćemo si ponajbolje iz činjenice, da je od 4 u Vancouveru posječenih stabala izradjeno 20,580 (englez ) stopa drva. Douglasova jela (jelić) poznata je od vajkada s dobra glasa svojim omašnim obsegom (objamom), ali dugo je bila bezkoristna osim ondje, gdje je uz rieke uspjevala. Buduć je sad kopno s morem svezano željeznicom, bit će ta vrst jele za englez. Kolumbiju važan izvozni predmet. Daleko putovanje sbog lova- Grof Sam. Teleki nahodi ee sad na putu u Afriku sbog lova. Uputiv se u London početkom ožujka t. g,, poći će ladjom iz Liverpula dalje, te će uzputice obići gorovito primorje, a onda po nutarnjoj Africi |